DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1891 str. 58 <-- 58 --> PDF |
´.,. — 442 — | e stoji oko 63 mblja, za 40—45> jeftinije, nego li kako se prije (do g. 1873.) radilo, gdje se tlo ožistilo od tratine, pa se na sploh obdjelalo plugoin, sjeme se razbacalo i pobranalo. Posadjivanje omorike jeseni obavlja se sa rV2~-2-godišnjim presadnicami iz presadnjaka u jamice duboke 3V3"5VŽ vršaka. Pokušalo se saditi pod motiku t. j . da se udari oštricom motike u tlo, pridigne se komad zemlje, što ga se udarom zahvatilo, te u tako sačinjenu jamicu metne se čuperak presadnice. Nu to se pokazalo bezuspješnim. E) Novčani resultati gospodarstva u šumi Berce prikazuju se ovakovim: brutto-priliod 142 828 rub. (ili 18 rub. 65 kop, na desjatini), razhod: 21.036 (ili 4 rub. 22 kop. na desjatini), t j . čisti prihod iznosi 121.792 rublja ili 86-37o brutto-prihođa. Po pojedinim kategorijam dieli se razhod ovako: a) na šumsku upravu plaća se šumaru i troškovi za podržavanje nadzora 13´5^/^: b) na šumsku obranu 16-7^1^; c) na šumsko gojenje i šumsko pomiadjivanje 15´2% ; d) na uzdržavanje šumskih cesta 29´9"/o i e) za zemljarinski namet 24*7^/o-. Tim načinom više od polovice svega razhoda ide na uzdržavanje šumskih cesta iza uplatu nameta za potrebe departementa. Taj ako i dosiže do absolutno dosta znatne veličine, do 1 rublja i 4 kop. po desjatinij ipak je umjeren, jer iznosi 3´637o od brutto ili 4"17o od čistoga prihoda. Opažaji o nekih šumskih prilikah na gospoštini Virovitica kneza Sehaumburg-Lippe-a, L Kresanje slekom ma glavii/ Siek na glavu pripada kategoriji proređjivanja i kresanja šuma, pak služi za to, da gusto obrasle mlade šurae ojačaju, te uzmognu odolievati vanjskim štetnim uplivom. Izvađja se ovaj način sieka tako, daše V^—´V* S´^^^ to porasle mlaclikovine okreše u onoj visini, da će okresana stabalca moći potjerati i da se mladice uzmognu razviti u prešljenastoj formi. Na glavi okresanih stabalaca ponikli prešljenasti izdanci imaju neokresanim stabalcem pružati pođpuno svjetlo za krošnje, osim toga pako štititi debla istih i tlo porastline ođ neposrednog upada sunčane zrake. Ako se pojedina stabalca ovake guste porastline ili gaštare jednako razvijaju, to se kod sieka ne treba mučiti izabiranjem stabala. Naprotiv ima se osobito pomno paziti na to, da se stabalca dosta visoko sieku, te pri tom tako radi, da ista uzmognu nakon sieka potjerati. Neka se nadalje ne kreše drveće bez mane; imenito neka se ne kreše ono, koje nije rašljasto. Udaljenost medju njima neka je tolika, da se krošnja normalno razviti može. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1891 str. 59 <-- 59 --> PDF |
— U3 Po prilici mora biti razmak vrhova takov, kao što je to pod normalnimi odnošaji kod obrasle đvie do tri godine starije šume. Uzmemo li, da u obće porastline kod visokoga šumarenja onda najbolje nspievaju, kad im se krošnja razvije na V2—74 visine, to možemo prema đoljnjem razjašnjenju i matematički ovaj razmak ustanoviti. Po tom će biti ovaj razmak jednak umnožku dobivene normalne visine vrška i cotangente kuta, što ga čini sunčana zraka, kad sunce najviše stoji sa porastlinom, upadajući u nju u ^jz—^k njezine visine. Lik 1. raj^jasnjuje nam gornje navode s odnosnim tumačenjem pobliže. g li = visina porastline a c = razmak stabala od nosno širina krošnjel ^ c = duljina krošnja lik l ^ & a c == kut upada sunčane zrake, W ^ AG= razmak stabala poslije sieka, B 0 = duljina vrška, koji se od sjeći ima, ^B AG = kut upada sunčane zrake. Sbroj stabala na površini = Z Površina , . . . , = ^F c. Razmak stabala =vi= ac ft h c-^ ae tang. ^^1) ac \ pj-jje ac = h c cotg= -^h ac I sieka BG^AGtang. A G = B G cotg. ^BAGj sieka dl i ef= stabalca, koja \ se imaju u visini kod raz- A G okresati > maka gi h i B == stabalca, — ^ ^ y koja ostaju. Gore spomenuti način sieka uporavio se je god. 1873./´^4. u predjelu Lipik šumskog kotara Slatina na kneževskoj gospoštini Virovitica. Kresala se tad mlada hrastova šuma, koja Je iz sjemena metlasto porasla. Izvadja se ovaj siek ili sjekirom, koja ima široki rez i dugački držak, ili nožem, sličnim lovačkom« Vješt radnik može na pomenuti način za osam sati najmanje Vs—´A katast. rala izsjeći. Obzirom na osobiti postupak, koji se upotrebljuje kod ove vrsti kresanja, i obzirom na osebitu narav mlade hrastove šume postaje ova metoda sieka izvrstan ogojni način hrasta u čistim gustim šumama, kad se one razvijaju od mladikovine do dobe, kad postanu sposobne za prvu sječu. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1891 str. 60 <-- 60 --> PDF |
["mTVtoto Sn^m^m^drveća , koja bi u gustom sklopu više štelovala od hrasta, ako oTaj raste u čistoj šumi, kojoj je tlo izvrstno, te koja se svog slabog drveća samo polagano i težko lišava. Da porastiine ove vrsti ojačaju, treba im znatno pripomoći time, da se njihovim krošnjam pribavi mnogo svjetla, a uz to deblo i tlo preostalog drveća ostane n debelom hladu. Krešu li se porastiine običnim načinom, to im se može u tom pogledu vrlo težko i samo succesivno pripomoći, dok se valjanim izvadjanjem „sieka na glavu" odstranjuju sve zapreke, te s mjesta pružaju preostalom drveću svi za razvoj njegov nužđni uvjeti. Navlastito ako se upotrebi ova metoda već u ranoj dobi, to se tim sasvim zaprečuje preveliko zaraštenje krošanja i izkrivljivanje drveta u ovakim mladim porastlinama. Uz to se dapače svako pojedino drvo, ne obazirući se na njegov pođpuni porast, tako uzgaja, da se u kasnijoj dobi, kada se proredjivanje pređuzeti ima, bez ikakove potežkoće i provesti može. Da se prikaže upliv ovakvog sieka na glavu, snimljena je fotografički hrastova šuma u površini od 4^8 m.^ koja je na dobrom ilovasto-pjeskovitom tlu u ravnici god. 1879. pođpuno zasijana, a god. 1888. siekom na glavu okresana (Vidi slika). Priložena slika, koja je u svojem zađku ponjavom zastrta, prikazuje 10 komada neokresanog drveća a 30 komada okresanog. Neokrešano drveće ima sada, tri godine iza toga, pošto je siek na glavu izveden, u visini od jednog metra površinu temeljnica od 157-74 cm.^ ili pojedino deblo 15*774 cm.^ = 4.56 cm. u premjeru, dočim je isto iia dan kresanja imalo površinu temeljnica od po prilici 52*55 cm.^ ili na svako stablo 5"255 cm.^==2*68 cm. u premjeru. Po tom je prirast površine temeljnica kod onih deset neokresanih stabala jednak 105´19 cm.^ ih približno 200"/o ^ tri godine, što iznaša iil^j^^nn. godinu. Površina obstora neokresanog drveća iznaša po deblu 0"48 m´´^ a popriečna visina drveća jest 5*62 m. Okresana stabla niesu od dana kresanja ništa ili razmjerno malo ojačala. Površina njihovih temeljnica, mjerivši ju u visini od jednog metra, iznaša 77´874 cm^ ih za pojedino stablo 2*596 cm^= 1*818 cm. u premjeru^ dok je visina okreska popriečno 1"4 metra. Površina obstora debla i okreska iznaša popriečno 0´12 m^. Kako se iz slike vidjeti može, veći je dio okresaka potjerao izdanke, koji bacaju sjenu na deblo i na podnožje onih stabala, koja niesu okresana. Ova bi se pojava na slici još više iztakla, da je slika snimljena u vrieme, kad je šuma olistala, U ono vrieme, kad se provadjalo kresanje naslikane šume siekom na glavu, bijahu pojedina stabalca na površini malo ne jednako visoka i mjerahu oko 2´8 metra. Uphv svjetla na pojedine približno jednake vrške i krošnje stabala bijaše po tom sasvim jednak; uplivaše pak svjetlo kod svakog stabla na 0-12 m^ plohe. Kad se proveo „siek na glavu" kod iste plohe obstora |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1891 str. 61 <-- 61 --> PDF |
445 twn| I ; . I ´" "C .1 ^ f^r\ |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1891 str. 62 <-- 62 --> PDF |
i-, . V povećala se razsvietljena pbha na 0*48 m*^ za krošnju svakog neokresanog stabalca, dakle se početverostrucila, bez da se tim nakon listanja i izboja izdanaka okresanih stabalca sjena na đebalcih i na tlu bitno umanjila. Kad je iza ovog siefca na glavu više svjetla dolazilo do vršaka neokresanih stabalca, razviše se oni a s njima i debla tako, te mogahu pomoću mladica, izbiiih na glavicama okreska, uz svu težinu lišća uzpravno stajati. Isto tako nije iza kresanja sliedeće zime pritisak sniega škodio stabalcima, Žalibože bila je šuma u god. 1889. i 1890. gubarom poražena, te izgubi sasvim lišće, po čem se prirast znatno umanjio. Kresanje siekom na glavu ima se, da u kratko opetujemo, ovako provadjati: 1. da snaga izbojnosti okresanih stabalca na glavici ne trpi; 2. da se za vrieme vegetacije sunčani traci, koji upravno padaju^ odklone od tla šume kao što i od đebalea preostalog drveća, ili bar da im se jakost bitno umanji; napokon, 3. đa se kresanjem siekom na glavu pribavi krošnjam i vrbovom preostalog drveća više i pođpunije svjetla. Obseg svjetla treba da je u onom omjeru, koliko odgovara kod normalnoga vrška 2—3 godišnjoj starijoj porastlini prema njezinoj visini i širini. IL Opis oridja ZB, šumsku kaltarii. 1. Bodač za sađjenje žira. S ovom se spravom postupa jednostavno i s malo napora. Kod nje se iziskuje više okretnosti nego li jakosti, pak zato ju mogu s uspjehom žene i jača djeca upotrebljavati. Kad se žir sadi, utisne radnik, uzpravno stojeći bodač u zemlju i pridigne ga toliko napried, dok" mu držalo ne postavi okomito. Na taj način pridigne on komad zemlje poput poklopca i stavi u tu rupu sjeme. Kad radnik iza toga napried pokroči, da načini slieđeću rupu, pitisne nogom onaj poklopac i zatvori time prvu rupu. Izvadit će iz rupe bodač radnik u poslieđnjem i to u upravnom položaju, jer bi inače vadeći izvukao vrlo lako i posadjeni žir. Radnici će se, sađeći žir, postaviti u redu jedan do drugoga. Sjeme mogu nositi u kesi ili u pripasanoj pregači. Prema tomu, kakvo je sjeme, baca ga se dva do četiri u jednu rupu. Nu nikad neka se ne meće manje od dva žira, jer se izkustvom opazilo, da mlada stabalca u dvoje bolje uspievaju, dapače ako su u razmaku od 80 centimetara udaljena od susjednog para, nego M pojedince, ako su i bliže zasadjena. Na otvorenom- terrainu treba 25—30 radnika jednoga nadgledača, a u šumi potrebit je pako isti već za 15—20 radnika, Nađgledač nesmije stajati pred radnicima, nego za njima, jer se tako cieli posao može bolje pregledati, pak se i lakše može opaziti, nije li koji nemarni radnik sjeme zlo zasadio. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1891 str. 63 <-- 63 --> PDF |
~ 447 --- Prispooobirno li opisani bocluč .s;, raznim ikugim spravaraa, kojima se žir sadi, opazil ćemo, da ima mnogo prednosti, od kojih su poglavito sUeđeće spomena vriedne: 1. Poglavito se sjeme jednako duboko zasadjuje, i to u diiLIjinu od dva do tri centimetra. Sbog osobite konstrukcije ovoga bodača radnik će samo onda sjeme preduboko zasadili, ako osobitu snagu upotrebi, zabadajući bodać u zemlju. 2. Sadi li se sjeme ovim našim bođačem, ne nastaju u zemlji nikakove udubine, u kojima bi se vođa sabirala, te bi tako sjemenke lako sagnjiti mogle. 3. Ovakovo sađjenje ne ostavlja nikakvih vidljivih tragova na tlu, po kojima bi svinje, miševi^ jazavci i t. d. neposredno sjemenke našh i štetu nanieti mogli. 4. Izvede h se ovo sađjenje, kako treba, to niču sjem.enke uz inače jednake prihke sumjernije, pak se i razvije veći postotak zdravih biljka, nego li to biva, ako se druge vrsti sprava za sađjenje upotrebljuju. 5. Bile pillike kakove mu drago, ovom se spravom može vrlo lako služiti, sbog česa su troškovi sadjenja znatno manji. Vješt radnik zasadi danomice, stavljajući dva do četiri žira u rupu, 0"45 hektolitra sjemena. Bodač za sađjenje žira sačinjen je godine 1877. i u hstu „Oesierreichische 1^´orstzeitung´´ (L godište, br. 25.) opisan 2. Kladivac za sadjenj© s pritiskačem. Ova se spi-ava upotrebljuje za tOj da se koricnje 2, 3 do 4-godišnje crnogorice kod presadjivanja opet u naravni položaj postavi, a da se ne pomrsi. Postupa se pri tom ovako: Radnik čučeći pred jamom, koja je već prije lopatom iU motikom izkopana, držeći u košari vlažnom mahovinom obložene mladice, razširi je lopaticom, što se nalazi na kladivcu, u izravnom smjeru toliko, da glavni i pobočni korien biljke priesadnice svoj naravni položaj zauzeti može. Kod priesadnice sa žilom srčanicom (svrdlastim korienom) izdube radnik pomoću kladivčova đržkaj uprvši se pazuhom o samo kladivo, jamu u toliko, da uzmogDc u nju žila si´čanica stati. Za tim stavi biljku, urediv joj korien, u jamu i zabije doljnji dio koriena držkom od čekića samo pomalo ah ipak toliko, da niti odozdo niti sa strane ne ostane prazna prostora. Je li žila srčaiiica dobro pričvršćena, Lo se i postrano žllje prema svom naravnom položaju uredi. Urcdjuje se pak korienje tako, da se biljka lagano u vertikalnom pravcu potrese, a da se žila srčanica oko vertikalne osi ne okrene. Polagano se zatim zatrpa jama sitnom zemljom, pak se ova malo rukom potlači. Kod smreke treba toliko zemlje nasuti, da, kadije potlačiš rukom, kolence od koriena iz zemlje viri; kod bora pak mora isto sasvim žemljom pokrito ostati. Ne valja nadalje kod smrekovih biljka čekićem zemlja nal)ijati, nasuprot ne škodi, da se zemlja nasipana oko boi´a čekićem u janm nabije. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1891 str. 64 <-- 64 --> PDF |
-^ 448 -- Ovaki eekić konstruiran je godine 1878., pak se od onda uspiešno upotrebljava. Osobito je povoljne rezultate pokazao kod sadjenja crnoga bora, Radnik može ovakovim kladivcem na gore opisani način svaki dan zasaditi 16Q komada trogodišnjih dobro razvitih biljka od craogorice uracunav ovamo i sve nuzgredne radnje, koje su pri tom nuždne. 3. Drvena klinu podobna i okovana lopata s OGalnim bridom. Ovakva lopata služi za presadjivanje 2—3 godišnjih biljka crnogorice i listača u svrhu upodpunjenja sječina. Na dan može jedan radnik 300—400 komada njom presaditi. 4. Sjekira za kresanje. Ova služi za kresanje preraslih grana u mlađim hrastovim šumama, kao i za okresivanje vršaka na slabijem metlasto uzraslom drveću. (Vidi opis,, kresanje siekom na glavu"). IIL Štete od šumskili požara. Svakom strucaru je dovoljno poznato, kako štetno djeluju požari na prirast u šumah i to ne samo na kvantitet nego i na kvalitet drva. Nu vehku ovu štetu manje poznaje šira publika, pak vrlo često pokazuje ona premalo interesa za ovakve dogođjaje, što bjelodano dokazuje, da ne pozna ili da premalo cieni veHku produktivnu vriednost tla, koja se požarom sasvim uništuje ili u vehke umanjuje. Žali bože zauzimlje i novinstvo a i samo čuvarsko osoblje napram ovim dogodjajem takovo stanovište, koje se ne da uviek razumjeti, a ne da se ni opravdati napram ovakovom zlu, koje malo ne najvažnijoj grani zemaljske plodovitosti težke, a često i neizliečive rane zadaje. Prema ovim činjenicam bit će u interesu šumarstva kao i u interesu plodovitosti u zemlji prigodom ovogodišnje gospodarsko-šumarske jubilarne izložbe predočiti ovu pogriešku, njezino djelovanje i posljedice, te obćinstvo na nju upozoriti. Učinit ćemo to tako, da ćemo prikazati stanje onih šuma, na kojima se tragovi nekadašnjih požara jasno vide. Nadamo se, da će kasnije navedeni primjeri moći u srcu obdinstva pobuditi iskrenu sućut za šumu, za to sa cielim narodnim životom uzko skopčano blago. Ova želja ne će kao neuslišana molba odbačena biti, a ne će se ni dopustiti, da se šume kao najljepši elemenat zemlje, koji je ujedno najizdašniji izvor narodnoga blagostanja, opnstoše i unište. Što se tiče primjera, koje ćemo navesti, svi su žrtva požara, a dogodiše se osim onih pod 1. i 2.=^ poslije god. 1874. Kako se iz ovih vidi, razhčite su posljedice požara u šumi. Različite su one kod raznih vrstih drveća; drugčije djeluje požar na starije porastline, ^ U prediežećoj razpravi s brojkami i SIOTI označene pojedine stavke odnose ^e na primjerke, koje smo na uyid izložili u Sumarskoiii paviljonu u odjelu izložaka jasnoga kneza Schanmburg-Lippe-a, ter ih može svaki naći pod timi oznakami. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1891 str. 65 <-- 65 --> PDF |
- 440 — a drugčije na inladje; različiio je ovo djelovanje prema tomu, da li požar zahvati šumu, kad sokovi u drveću miruju, ili puk onda kad cirkaliraiu. L Najštetnije djeluje požar na četinjače bez obzira m njihovu dobu i na vrieme, kad je zahvati. Zadesi U vatra ovu vrst drveća, to je u većini slučajeva sasvim uništuje. II. Manja je osjetlivost listača prema vatri. Riedko se dogadja, da požar ovu vrst drveća odmah sasvim uništi, nu skoro je uviek sudbina vatrom zahvaćenih drveća veća ili manja boležljivost, kržljavost i veći ili manji gubitak na prirastu i na kakvoći drva. Najbolje odolievaju vatri medju raznim vrstima listača: 1. Hrast. II najranijoj dobi uništuje mu dođoše požar sve, što je nad zemljom. Nu reproduktivna snaga u zemlji sačuvanog te neoštećenog koriena tako je jaka, da mladice, koje iz njeg izbijaju, već u prvoj godini svog razvoja rane nastale s požara sasvim zatvaraju i tako većinom sve zle posljedice požara odstranjuju. Prieporno je, da li u tom slučaju ima štete, a ako je ima, ona je sasvim malena. Protivno je u slučaju, ako je korien vatrom oštećen, pak time izgubio snagu da na novo potjera. Može se dogoditi, da je opaljeni hrast neoštećen ostao nad kolencem žila i ojačao toliko, da reproduktivna snaga koriena dostaje, da već prve godine zatvori požarom nastale rane. U tom slučaju može rana prema mjestu i visini, na kojoj se nalazi, prema veličini, prema godišnjoj dobi, kad je nastala i t, d, razlogom raznih bolesti biti. Budu li takova stabla požarom sve do koriena uništena, te iz zdravog kolenca žila potjera čitava množina mladica (vidi br. 4., C, 7.i8.). Ove će se mladice na prikladnom tlu i uz sgodne prilike vrlo dobro i malo ne jednako razviti, Nu bit će ih teže odgojiti tako, da zadobiju oblik visoke šmne. Dobrom njegom, osobito ako se za vremena odstrane suvišne grančice, mogu na takav način pokvarene porastline, dočim im se debla dobro i^azviju, i visoku starost doživjeli. Nu uza sve to će im više ili manje bud panj, bud deblo nagnjiti, ili im se ne će žila srčanica dobro razviti. Mladim hrastovima, kod kojih se je kora na doljnjem dielu debla iii na kolencu žila jače oplutila, škodi požar manje ili više prema svojoj intenzivnosti ili prema godišnjoj dobi, u kojoj ju je zadesio. Većinom je manja šteta onda, ako požar zahvati šumu u vrieme, kada drveće ne vegetira, ili kad je vatra slabija. Veća će ipak biti kod jo.če vatre, i ako ne dostaje plut, da koru od vatre izolira. Ne bude li kora sasvim ili u većoj mjeri vrućinom uništena i je li reproduktivna snaga dovoljna, da´izlieči djelomično oštećenu koru, to je šteta opet manja. Samo u najgorem slučaju odebljat će na panju, pa će se po tom kasnije prstenasto lupiti (vidi br. 3, a, d, br- 5, a, b ibr. 9. a, b, c;. Može se dogoditi, da vatra uništi koru sve do drva samoga i da treba više godina dok rana zacieh. U takvom će slučaju to biti razlogom, te će vremenom deblo i grane gniiti (vidi L. 2., dh i od). |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1891 str. 66 <-- 66 --> PDF |
^^^^nem e vegetacije su ove štete mnogo znatnije. Cesto se đogađja, da ovakoTO šume Izumru ili postaju sasma nesposobne, akoprem je korienje u, tom slučaju često podobno, da tjera mladice, pak će ih i potjerati, nu oTe ne će ipak postići dobu, u kojoj bi se mogle nazvati „visokom šumom«. Nu bit će sasvim zgodno, da se kao guljače za treslovinu, ili kao drvo za ogriev odgoje i upotrebe (vidi br. 3. e, 5. c i 9.). Stari zdravi hrastovi sa jakom plutastom korom uz obične, prilike požarom malo štetuju. OMeni prizemni požari, koji se možda ne povećaju ležikovinom, ili inimi gorivimi tvarmi, koje se u šumi nalaze, obično prolaze a da ne učine nikakove štete. Samo jaki požari, nastali u vrieme kolanja sokova u đrvetu, mogu osjetljive ozheđe nanieti. Stabla, koja sadržaju truleža gore dotle, dok toga truleža ima; zdravi pak dio ovakovih stabala ostaje uviek neoštećen. 2. Bukva. Ovu vrst drveća požar u svako doba veoma oštećuje. Dapače je i malena vatra pogibeljna tjenici, što se u kori nalazi i što no je na istu sunčanu toplinu osjetliva. U bukovim šumama požar je još pogibeljniji, nego u hrastovim, jer je intenzivniji, budući da se u njima mnogo više suhog lišća i sušnja nalazi, nego li u onim prvima. Mladikovinu uništuje ovdje požar sasvim. Ovi požari škode mladim deblima, te ona doskora izumru ili bar obole (vidi br. 13. i 14,). Oštećuju i staro drveće tako, da ako i ne pogine odmah, a ono u vrlo kratko vrieme postane nesposobnim za uporabu.: (vidi br, 10., 11. i 12.), Dočim požarom opaljeni hrast, kako prije vidjesmo, u svako doba manje ili više mladica potjera, to je reprodukcija kod bukve mnogo manja, pak ako ona i potjera mladice, one se nikad tako bujno ne razviju, kao što to kod hrasta biva (vidi br. 15). Uslied velikih požara, koji su se godine 1874. u hrvatsko-slavonškim šumama dogodili, prdpadoše veliki dielovi bukovih porasthna već nakon đvie godine; neke propadaju postupice, dočim druge danas tek životare, pak su slabe i daju vrlo malo koristi. Pogrieške na bukvama, što su preostale od spomenutog i još od kasnije tiastalih požara, danas se ovako imadu: a) ili se panj djelomično posušio (vidi br. 10.), b) ili je nastupila trulež na panju i u srcu (vidi br. 12., 13. i 14.), koja c) sukcesivno u stablo i grane prelazi (vidi br. 11.). U većini bukovih šuma, što no su požarom spaljene, često su ^/4 sta balja oštećene na način, što ga gore spomenusmo. Kako je mnogo propalo drveća, dokazuju najbolje primjeri (vidi br 10., 11-, 12., 13. i 14.). Nemoguće je prirediti iz toga drveta lies ih bolje gorivo. Malo ne bezimimno upotrebljuje se drvo ovakovih šuma u ciglanama, ili se uz vrlo malenu cienu prodaje, bud za ogrjev lošije vrsti, bud za pougljenjivanje, ako se u´ obće za nj ma isto dobiti može. Na mnogim mjestima naših šuma ne može |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1891 str. 67 <-- 67 --> PDF |
´ — 451 ™ . se takovo drvo u obće niti unovčiti, nego se takova stabla izprelaraaju i napokon sagnjiju u šumi. Na tisuće hektara ovakovih bukovih šuma može se u Hrvatskoj i Slavoniji naći, u kojima milijuni propadose I još danas propadaju. ´ Nu i tisuće hektara bukovih šuma stoje jošte sa zdravim đrvećeju, gdje se žah bože po starom običaju vatra loži, kao što se to u propalim šumama običavalo. Ali dosta o tom! ~ Nije potrebito, da se dalje govori i da se navadjaju još daljnji primjeri za ostale vrsti drveća iz naših suma, te da se odkrivaju požarom nastale rane. Imajmo stalne nade, da će ovi moji primjerci, koje sam u glavnom gradu zemlje prigodom jubilarne gospodarsko-šumarske izložbe god. 1891. predočio, svakoga gledaoca potaknuti na razmišljanje, ter da ne će ovaj moj glas ostati bez uspjeha I"^ , LIST-A-KI- Družtvene vfesti: Zapisnik sjednice upravnoga odbora brvatsko-slavon. šumars. družtva, koja je 27. ožujka 1891. obdržavana u družtvenih prostorijab (akademički trg br. 4.) pod predsjedništvom predsjednika p n. g. M. Darsta, a u prisutnosti p. n. g. odbornika K. Fisehbacha, M, grofa Kulmera, I. Kolara, M. Vrbanida i tajnika T. Keetercanka. Predmeti viećanja: 1. Oita se zapisnik odborake sjednice od 14. veljače t. g,, koji bje po gg. M. Vrbanića i I, Kolaru bez pnmjetbe ovjerovljen, 2, Predsjednik jivlja^ da je odlukom od 22. veljače t. g pod br. 34, priobćenom jur p. n, gg. odbornikom obnašao odgovarajući usfcanovam § IS . dmžtvenili pravila i u smislu zaključka posljednje odborske sjednice in suspenso ostavljeni izbor urednika „Šumarskoga lista" odgoditi do pod konac t. g. 3, Čita se odpis vis. kr. zemaij. vlade "od 25. veljače t g. br, 7725, kojim je odbor pozvan, da u smislu vladine normativne naredbe od 3. i 18, listopada 1886. br. 33094. čim prije vladi dostavi veči broj pitanja za pismeni državni izpit, koji će se dne 20. travnja t. g. i sliedećib dana obdržavati. Sastav pitanja bude povjeren gg, odbornikom E. Fiscbbachu, V. Račkom i D. Trotzeru s tim^ da pitanja ta najdulje do 8. travnja dostave tajniku daljnje odpreme radi. 4. Čita se dopis predsjedničtva eksekutivnog odbora jubilarne gospodarsko-šumarske izložbe od 28. veljače t. g. br. 960, kojim se hrvatsko-slavonskom šumarskom družtvu doznačuje za gradnju družtvenog izložbenog paviljona^ prinos od 2000 for. iz novaca, što no ib je zemlja dopitala u izložbene svrbe. — Uzeto je na znanje. 5. Čita se dopis kr. državnog šumskog ravnateljstva u Zagrebu od 13. ožujka´ t. g. br. 1508., kojim isto družtvu javlja, da je visoko kr„ ugarsko ministarstvo za poljodjelstvo družtvu dopitalo odpisom od 16, veljače t. g, br. 4661., priuos od * Ovu´ razpravu priobćio je ,posebnom brošurom p. n, gosp„ šumarski nadzornik jasnoga kneza Sebaumburg-Lippe-a Vi lim M tU I e r, ter na njegovu naročitu želju btisnusmo istu u uaš list, buduć da sadržaje mnogo poučna iz šumarske prakse, Urednif.tvo. |