DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1891 str. 34     <-- 34 -->        PDF

— 560 —


Kao što se vidi raćun je ovaj jednostavan i lahak, jer netreba nego samo


za svaki razred debljine kubični sadržaj iz skrižaljke izvaditi, te ga brojem sta


bala pomnožiti.


Ovaj primjer sastavljen je samo za tri doznake ili 300 stabala, nu mno


žitba nebi trebalo više, sve kada bi bilo 10, 20 ili više doznaka, to bi se


u tom slučaju samo sa sbrajanjem nješto više posla imalo.


´ Do istoga se rezultata može doći, ako se pomoću oblicnih brojeva, na temelju
kojih su bavarske skrižaljke sastavljene, visina stabla reducira na- idealni
valj, te s ukupnim brojem kružnica jednog ili, ako imadu isti obli6ni broj, više
razreda debljine pomnoži.


Ukupni broj kružnica izvadi se labko iz skrižaljke višekratnih kružnica
(vielfache Kreisflachen). Buduć da se pako za svaki razred debljine, ako se želi
imati točan račun, moraju upotrebiti različiti oblični brojevi, to se mora u
ovom slučaju dvaput množiti, pa s toga preporučujemo prvi način, koji je
već po nami opisan.


Da li su pako bavarske skrižaljke za naše šume shodne i valjane, to se
za sada još nemože uztvrditi, jer će se tekar čestimi pokušaji i sravnjivanji
moći na njihovu valjanost zaključiti, eventualno prema našim sastojinam ih
preudesiti.


Ovo njekoliko redaka napisano je u namjeri, da se predoči prilično jednostavni
i lahki postupak obračunavanja drvne gromade pomoćju bavarskih skrižaljka,
nebi li se time potaknuo koji prijatelj strukovnjak, baveći se s istima,
da iznadje bolji, laglji i jednostavniji način obračuna pomoćju tih skrižaljka
ili kako bi se na ini način u početku pomenuta svrha polučiti dala.


Veoma bi pako bilo željeti, da koji od gospode strukovnjaka, ako je
dulje vremena rabio te skrižaljke i uporabivost njihovu izpitao, objelodani izkustvom
stečene podatke glede njihove točnosti za naše sastojine.


Djelovanje munje na različite vrsti drveća.


Piše prof. šum. M. D. 0. Ličanina.


Pravi uzroci oluje još niesu podpuno iztraženi. Nosioci elektriciteta jesu
oblaci, koji svoju množinu elektriciteta ili medjusobno izmenjuju i tako postaju


t. z. površne munje (Flachenblitze), ili ju, kad se dovoljno jedan drugom približe,
u zemaljsku površinu izruče.
Kako električno izpražnjenje biva, predstavljamo si tako, da se iz zemlje
(oblaka) velika množina protivna elektriciteta privlači, koja se onda s onom
naproti tekućom iz napunjenog oblaka sastane, pri čem se mali dielovi plinovita
vazduha ugriju i tako prouzroče munju. Približi li se oblak na samo stojećoj
kući, koja ima munjovod, to izilazi elektricitet iz munjovodnog šiljka takovom
jakosti i umanji približujući se napunjeni oblak u toliko, da preostali
elektricitet silazi po željeznom munjovodu bez ikakove opasnosti za kuću u




ŠUMARSKI LIST 12/1891 str. 35     <-- 35 -->        PDF

5lP


Lik 5 Fioi-ez na hrastu
u visini f đ.


Lik 7.


y´)´


y "


*-´


j´ J"g.


1


/ BE
—-^


{


´") \
\


s)cver.


Lik 2. Hrast.


Lik 1. Talijanska topola.




ŠUMARSKI LIST 12/1891 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— 562 —


zemlju. Da bi ta razđjeljiva snaga šiljka što veća i jača bila nužđno je, da
stoji drugi kraj munjovoda s vlažnim slojem zemlje u doticaju ili s vodom, da
bi tako dostatno elektriciteta u što kraćem vremenu iz zemlje dolazilo. Da
munjovođ ne smije nigdje biti prekinut, to se samo po sebi razumije, inače
nebi gornju svrhu postigao, a opet s druge strane, niz munjovođ leteća striela,
bi na takovim mjestima odskočila. Munjovođ koji se nalazi u slabom stanju,
jest opasniji, nego nikakov. U ostalom striela leti onamo, gdje ljepši i udobniji
put nadje. Ovoliko je bilo potrebito, da rečem u obće o elektricitetu.


Obći zakoni vodjenja elektriciteta potvrdjuju se i kad munja u stablo
udari. Upravo odatle se tumači veliki dio naučnih pojava.


Tragovi, koje munja iza sebe na drveću ostavlja, vrlo su različiti, prema
vrsti drveta; šta više, na istoj vrsti drveta mogu različiti da budu, prema tomu
kako je drvo staro i na kakovu mjestu stoji; a i doba godine djeluje na ove
pojave.


Ponajviše od svega drveća strada od munje talijanska topola (populus
pyramidalis). Tomu ne doprinaša toliko njen tankoviti uzrast, koliko njena
osebina, da ima daleko razgranjene žile. Upravo najvlažnija i najbolja mjesta
tla izabere si topola, s toga često i vidjamo, kako se neuki poljodjelac žesti,
da mu na okrajku njive rastuća topola poljske usjeve u rastu smeta. Tako je
topolino drvo dakle prepuno sokova i s toga je ona vrlo dobar vodić munjine.


Tragovi udara striele vide se osobito kod topole u dolnjim djelovima stabla.
Jedan ili više tragova idu bez ikakova vijuganja na stablu do samoga korena
Kora je odnesena, a stablo je oguljeno na 20—40 cm. širine. (Lik 1.). U sredini
ovog traga vidi se jedna ili više pukotina od 5 mm. širine i više cm. debljine
(A), kojih su okrajci malo tamniji no ostalo drvo (na HKU označeno). —
Kora na ograncima nema pukotina, grane ostanu zdrave i čitave, a lišće zeleno.


Francezki prirodoslovac Colladon, koji se mnogo zanimaše ovim iztraživanjiraa
i posljedicama, koje usljed udara munje na drveću proizhode, nabraja
više slučajeva, gdje je munja, druga mnogo viša drveća preskočila pak u topolu
udarila i po njoj u zemlju sišla. Tako se nalazaše u jednoj živici topola od
41 mtr. visine a na svakoj strani od prilike 4 mtr. odaljeno stojaše hrast i
šljiva, obadvie bijahu više no topola; ali nasuprot svemu tomu pokazivaše samo
topola tragove, gdje je munja udarila, a hrast i šljiva ostadoše sasma nedodirnuti.
Nije dakle uviek istina, da je više drvo ili viši šiljak u obće munji više
izvržen. Onda tek, kad su ostali uslovi za vodjenje munje podjednaki, dolazi u
obzir visina.


Tako n. pr. stajale su 3 topole u uglovima jednog istostranog trougla
(strana == 2 mtr. vidi lik 7.) gje je topola I. po prilici 18 mtr. visoka bila,
topola II. 19 mtr. a topola III. oko 20 metra,


Od sve tri topole pokazivahu dvie samo tragove munje. Premda je oluja
išla u pravcu strielice preko drveća, preskočila je opet munja za 2 metra niže
drvo I.; najviša topola pokazivala je najjače tragove djelovanja munje.


Poslije topole dolazi hrast, koji je udarima munje najviše izvržen. Ovdje




ŠUMARSKI LIST 12/1891 str. 37     <-- 37 -->        PDF

- 663


su tragovi munje specifično drugačiji nego na topoli; pravilnosti nalaze se i
ovdje, koje se uviek ponavljaju.
Hrastovi su u obće jačeg izrasta krošnje, no topola i mnogo jače razvijenih
grana, koje rastu do najvišeg vrhunca.
Dok vrhunac pogodjene topole sasvim zdrav ostaje i dalje se zeleni, suši
se pogodjena hrastova grana na skoro.


Pukotina počiraa već visoko na vrhuncu, i proteže se na više decimetra
širine prema zemlji i ostavlja iza sebe ogoljeni trag, koji stablo svrdlasto obavija.
Po prilici u sredini ogoljene partije nalazi se često do 10 mm. duboka
žljeba, a ova partija ide tačno usporedo ličnim trakama stabla. Lik 2. predstavlja
dio jednog munjom pogodjenog hrasta. Na korenu ogranka (A) prave trake zavoj,
komu sliedi i izdubina (a). U liku predstavlja (c) trake, kod (b) vidi se
upravljenje nove kore.


Pod starom korom rastući cambium prevuče i zacieli naime vremenom


t. j . u teku više godina napravljenu ranu tako, da se ciela pruga ili streka za
nekoliko godina opet zatvori.
Osvjedočio sam se više puta, da munja rado udara u hrast. U maloj šumici
Jasikovcu n ličkoj županiji, od koje ´/* sačinjava 3amo hrastovina, vidio
sam više primjera, gdje je munja udarila u hrast. Najviše je udarala u hrastove
koji se nalaze na okrajku. Bilo jih je, koji su se i osušili, a i takovih, koji su
zdravi ostali. Vidio sam, gdje je munja napravila na hrastu samo jednu žljebu.
i to malo niže izpod vrha, pak malo ne u jednoj liniji okomito prema zemljii
Pobliže 0 tome ne mogu da kažem, jer me onda, kad sam ovo u Jasikovcu
gledao, nije dalje interesovalo, a i bio sam još mali. Tamo vrlo često grom
udara u razno drveće, o čem bi znao moj poštovani kolega gosp. nadšumar
K 0 z i a k više pripovjedati. Colladon nabraja više primjera o svojim promatranjima,
gdje dokazuje, da se riedko koji slučaj dešava, koji se nebi sa gore navedenim
primjerom u glavnom slagao.


U jedan hrast udarila je munja oko duhova godine 1889. kod Leipziga.
Drvo je bilo najviše u cieloj okolini, i odlikovalo se je od ostalih drveća, što
je imalo ogromnu krošnju. Objam stabla bio je 0-5 mtr. na 3´3 mtr. visine od
zemlje. Munja je napravila široku prugu, koja se je svrdlasto oko stabla vijugala.
U liku 3. vidi se dolnji dio iste. Širina oguljena mjesta jest 20—30 cm.
Već spomenute izdubine išle su uporedo i drvenim trakama paralelno.


Lik 5. predstavlja jedan dio prereza na drvetu u visini f. d. Polukrugov,
kod 1, 2, 3, predstavljaju žljebe. U liku 3. sa tri označena žljeba proteže se djelomice
izpod kore. Na mjestima na pr. izmedju a i b lik 3. vide se na kori
duge pukotine; drvo je na ovim partijama žljebe u dugačke fine trake podie-
Ijeno. Nutarnji dio kore bio je na ovim mjestima izsušen. Drvo nije nigdje bilo
pretvoreno u ugljen. Ovo i ne biva nikad na zdravom drveću, jer velika množina
vode u mladu drveću neda da se drvo u ugljen pretvara. Samo se to na


rulom
drveću dešava.
Osobitu zanimljivost pobudjuju još i razne vrsti smreke, koje opet sasvim




ŠUMARSKI LIST 12/1891 str. 38     <-- 38 -->        PDF

- 564 —
druge karaktere i znakove, pokazuju. Izgleda, kao da djelovanje munje na ovom
drveću nije uvjek jednako. Colladon tvrdi, da nije nikad vidio na smreki puklu
streku. Ja sam se pako s^m o protivnom osvjedočio, jer sam vidio za vrieme
mojih poučnih putovanja po Alpama i Karpatima više pociepanih smreka. Colladon
opisuje obći karakter ovako, kako sam u liku 6. predstavio.


U dužini stabla protežu se duge, nekoliko cm. duboke pukotine (AB i
A´B´ lik 6.) Na nekojim mjestima vide se mrlje, koje sam već kod topole spomenuo,
i samo na onim mjestima je stablo ogoljeno a to je na prerezu, a, p,
ozna&eno.


0 postanku ovih mrlja nije ništa poznato. One se samo riedko vidjaju, jer
obično samo kratko vrieme zadrže njihov pravi karakter, a poslije jih nestane


— zarastu. Na mjestima, gdje se nalaze, stablo je malo izdubljeno, kao kad
bi željezom izgoreno bilo. Vidio sam i jednu jelu, u koju je munja udarila. Bila
joj je jedna grana odciepljena, a od grane niz brdo do same zemlje, vijala se
oko stabla 12 cm. široka spiralna pukotina. Striela je prodrla u drvo 12-godišnjaka
(Jahresringe) i iztrgala je 3 m. duge ciepanice, koje´su još djelomice
na drvetu visile, a djelomice daleko od stabla odbačene ležale. Ostale vrsti drveća
ne razlikuju se u glavnom od prije navedenih. Izpucane streke opažane
su i na crnoj topoli t. zv. (deutsche Pappel) i na lipi. Colladon dokazuje isto
i na briestu.
Mnogo se je tvrdilo, i dan danas se još tvrdi, da se suši drvo, u koje
munja udari, ali ovo se nedogađja uviek. Istina je, da pogodjeni dielovi drveta
trpe i zaostaju u normalnom rastu, ali drvo u svojoj cielosti trpi samo onda,
kad je bio udarac intensivan. Mladorasti na pogodjenom drveću bivaju obično
dulji i slabiji, a lisni pupoljci laganiji.


Želio bi, da koji od poštovane gosp. starijih šumara ovu interesantnu temu
iz svoje prakse nastavi, jer ovdje rado priznajem »daje priroda najbolja škola!"


XaiST^:K:.


Družtvene viesti.


Zapisnik redovite sjednice upravnog odbora hrv.-slav. šumarskoga
đružtva, držane dne 17. kolovoza pod predsjedanjem p. n. g. Milana pl. Dursta ,
a u prisutnosti p. n. gg. odbornika E. Fiselibaha, L. pl. Galiuffa, I. Kolara, D. Trotzera
i M. Vrbanića, te tajnika F. Kesterčanka.


Predmeti viedanja bijahu :


1. Tajnik pročita zapisnik redovite odborske sjednice ođ 27. ožujka kao i van-
ređne sjednice od 4. svibnja t. g., koji budu po gg. R. Pischbachu i I. Kollaru, odnosno
L. pl. Galiuffu i D. Trotzeru ovjerovljeni tim, da se na temelju obrazložbe predsjednika,
s kojih se razloga nije moglo naumljeno izdanje družtvene spomenice u oči