DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1892 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 16^ " kameniti ili drveni stupovi) i koji se iaiadu u dobrom stanju uzdržati; nadalje gajke, koje će se postaviti i provedba šumske´ obrane. Napokon valja označiti c) predloge o uživanju površina, koje su u svezi sa šumom, ali drugu vrst težatbe imaju, te popravke ograda. (Slieđiti će,) IY-* Lov i lovni zakoni u Hrvatskoj- Pišeprof. -Vlad. Kiseljak. Poput inih naroda bavili su se i Hrvati od vajkada lovom. — Nastanivši se u današnjoj domovini, nadjoše tu ogromne prašume pune razne divljači, i zloćudnu zvjerad. To ih poticaše na lov i utamanjivanje zvjeradi, čim si osiguraše svoje naselbine i domaća stoku. Nu i radi koristi od ulovljena pliena, tečne đivljačine i krzna, baviše se Hrvati lovom u davno minulih stoljećih. — Povjest nam predočuje Hrvatsku imenito Panoniju posve šumovitoni zemljom, u kojoj nam do danas preostadoše ogromne skopčane šume, sa bujnim životinjstvom i množtvom divljači. A koli raznovrstna divljač morala je tek nekoč u tih zemljah obitavati? Čeznuće za lovom poticalo je i prve hrvatske velikaše, da su na posjeđih svojih divljač uzgajali i zvjerinjake uredjivali, te i posebne lovačke dvorce i kaštele gradili, u kojih su imali svoje nadzorno lovačko osoblje. Time je učinjen prvi korak k naprednom lovstvu. Nu mnoga su opet stoljeća prošla, puna vječnih nemira i neprijateljskih provala, gdje niti jedna stvar, niti poduzeće nije svojim naravnim tokom napredovalo, nego je propalo — izčezlo za davna vremena, a tako se je zapustio i lov i uzgoj divljači. 0 naprednom lovstvu, uzgoju divljači i koristi lova možemo sigurnošću govoriti tek u ovom stoljeću. Ako promotrimo hrvatske zemlje sa različitim obilježjem tla i podnebja, te kako se izmjenjuju planinski goroviti predjeli sa brežuljci i ravnicami, plodnimi poljanami i bujnim biliastvom, onda vjerujemo, daje tu boravak i obstanak divljači uz nješto njege odguran. Krasna narav, obilje šuma i blago podnebje sačuvalo ... je do danas toli raznovrstnu divljač, kakovu malo koja zemlja u Evropi ima. Mi imademo u visokom i nizkom lovu svu divljač, kojom se ponose i zanimaju lovci. Na vrletih velebitskih stienah obitava jošte divokoza, ta plaha divljač najvišjih planina i velegorja. Tamo po gudurah i gorskih špiljah sakrio se mrki medo, kano što i po ostalih planinah gornje Hrvatske. I zloćudan ris nije tamo jošte posve ponestao. Vrlo je redak, al ga narod pozna ne samo po imenu, nego ga kadšto vidjevaju radnici, koji mnogo u šumah borave. " ^ Vidi opaziku uredništva na strani 24. broja I. -, |