DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1892 str. 25 <-- 25 --> PDF |
~ 169 — narie) kano propisanu daću ođ svojih podanika i kmetova sabirali velniože i plemid. — Kaptolu zagrebačkom dužni su bili kmetovi još u prošlom stoljeća davati u ime daće kuiiina krzua. Ta je zvjer od vajkada bila poznata u Sumah naše domovine i uzdržala se je kod nas sve do danas. U narodnom grbu kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije utisnut je i oblik kune, dapače bio je i u kovanom banskom novcu iz 12. vieka nazvanom „Moneta banalis" ili banoviea jasan otisak kune. Kod nas hvataju najuspješnije lovci kune po ponovcu t. zv. tražniku, slieedeć trag sve dotle, dok dodju do stabla u Šumi, u koje se je kuna zaklonila Manje lukavoga i opreznoga tvorića hvataju lako u željeza, a isto tako i jazavca, kojega jošte strieljaju iz zasjede pred jazbinom i na prolazu^ a lovei ga izkapajo i iz jazbina. Divlju mačku strieljaju ponajviše u hajci pred psi, nješto iz zasjede, a hvataju nju takodjer i u gvoždja. Vidrž- imade po svih naših riekah i većih potocih, dapače su mjestimice vrlo štetne gojitbi riba i raka. Nu ta se zvjer od svih ostalih najmanje ubija i to s toga, što je vrlo plaha i oprezna, i što se vješto sakriva. Obični načini lova jesu još i hvatanje u gvoždja i zasjeda. Spomenuv u kratko razne načine lova na zvjerad, još ću spomenuti i lov na ostalu divljač. Divljač visokoga lova, kao što su: jeleni, šarenjaci i srne love se najobilnije hajkom sa pogonići i psi. Po velikih šumah i planinah priredjuju lovci na srne hajke sa psi, koji uztrajno goneć tu divljač, dotjeraju istu k lovcu. S gledišta gojitbe divljači ima se hajka sa psi — imenito na jelene i srne — što više izbjegavati, jer se tim lovom divljač odviše raztjera, pa je zato u mnogih lovištih hajka sa psi danas već posve prestala. Iz zasjede i šuljajuć se strieljaju lovci takodjer spomenutu- divljač, nu skoro izključivo samo u zvjerinjacih ili po takovih lovištih, gdje je vrlo mnogo imade. U prošlom deceniju pojaviše se u Sriemu u većem broju i divlje svinje, utekav iz zvjerinjaka grofa Chotteka, te se je sakrila u gustih šumah i branjevinah. Pošto su učinile veliki kvar po tamošnjih poljanah, to je županijska oblast odredila više hajka, kojom sgođom je ponješto i od ove divljači poubijano. Statistički izkaz o obijenoj divljači bilježi nam, da je u sriemskoj županiji god. 1889. što u zvjerinjaku, što opet u otvorenom lovištu ustrieljeno 132 komada divljih svinja, a to je svakako mnogo. Najizdašniji je u Hrvatskoj i Slavoniji nizki lov, i to na: zečeve, trčke, prapelice, šljuke i divlje patke. Ta divljač nalazi se skoro posvuda u našoj domovini. Što se napose gnjetela tiče, koje lovci visokomu lovu pribrajaju, to se varaždinska županija, imenito lovišta grofa Bombellesa odlikuju od svih drugih u zemlji, pošto se tamo na godinu preko .... komada gnjetela ubije. Koliko god nam se po priležećemu pregledu u prvi mah i pričinja velik broj ubijenih zečeva u jednoj godini, naime 28.548 koma, to je ipak isti ne |