DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1892 str. 38 <-- 38 --> PDF |
:— 182 da je ...... i bio i ostati će patuljak napram prirodnim silama. Njima sada kako bilo da bilo sa njihovom ,Noiinom% a mi želimo sebi, da ove godine dodjemo do žira, da posijemo stare sjecine, i da nam seljak opet dodje do svoje krmađi, hez koje je njemu dan danas težko protiskivati se. Sada, kada starog hrastika sa njegovim žirom pocima ponestajati, već se pomalo uviđja, koju li veliku ulogu u ekonomiji i blagostanju našega naroda hrastova šuma igra, ^´ Bi li koju i 0 lovu, o toj jedinoj poeziji seoskoga šumara zabilježio? Nisam toliko lovac, koliko ljubim i marim promatrati divljač i način života joj. Lanjska zima 1890/91. oMnula nas je prilično; trčaka je — barem u mojem Isotaru — posvema nestalo, ovoga ljeta nisam ni jedne jedite vidjeo. Prepelica bilo je ponešto, ali ne mnogo; nesretni jastreb iztriebi i njih i trčke. Kao kuriozum navesti ću ovdje, da sam na 9. listopada 1891. naišao na par prepelica sa jednim mladetom, koje je tek prolietati poćelo, a jedan moj znanac ulovio je na 15. siecnja o. g. jednu prepelicu, koja je uzgred ...... za to godišnje doba prilično tusta. — Srne su takodjer lanjske godine prilično nastradale i to više od vukova i ^vjerokrađica, nego li od ljute zime i visokog sniega. U siecnju prošle godine naišao sam u jednom danu na dvie od vukova razđe^ rane srne, nisu bile kakovih 200 metara daleko jedna od druge« Kako je lanjska zima bila ljuta, mogla se je sva sila grabežljive zvjeradi potrovati; ja sam u tu svrhu još za vremena potražio dozvolu od županijske oblasti u Požegi, nu nisam je dobio, a to mi je tim neobičnije, što se je prvo tri godine trovanje sbilja uspješno rabilo, i što je posjednikom lova u zagrebaSkoj županiji bilo dozvoljeno i lanjske godine zvjerad trovati Ovogodišnja blaga zima nije bila za taj posao. Kada već govorim o lovu i srnama, slobodan sam upitati naše šumare lovce, je li koji od njih opazio kakvu razliku medju srnjacima? Ja od ovo nekoliko godina što promatram tu krasnu divljać opazio sara, da medju srnjacima ima takovih, koji su krupnog, debelog i takovih, koji su tankog, vitog vrata. Razlika je tolika^ da se već iz daleka opaziti može. Osim toga su oni debeloga vrata nešto svjetlije dlake i imaju samo jednu bielu pjegu i to tik poviše prsiju (na dolnjem djelu vrata), đočim su oni tamnije boje i imaju osim one dolnje još jednu gornju pjegu i to na mjestu, gdje se glava srašćuje s vratom, dakle pod grkljanom. Kod mlađjih srnjaka nije ta razlika tako očita, nu kod starijih je nepobitna. Moram reći, da su oni srnjaci s debelim vratom puno impozantniji, nu odvagnuvši dva takova različna srnjaka jednake veličine, nadjoh na moje veliko čudo, da onaj debeloga vrata nije nipošto teži od onoga s tankim vratom, a svatko bi rekao, da će biti barem za 3 klgr. teži. — Najteži koga sam ove godine ulovio imao je 29 klgr, (bez droba). Kraj sve te tjelesne impozantnosti ne imaju posavaćki srnjaci nikakovih izvanrednih rogova: niti su osobito veliki, niti su onako liepo ikrićasti, kao što su u njekim krajevima. Osim toga mogu i to spomenuti, da od 25 pari rogova, koje imam, nisu SI niti dva para bar približno sli6na, tolika je razlika medju njima. Možda će i to biti zanimivo, d^ sam ulovio već nekoliko tako zvanih „šukana", koji umjesto rogova imaju tek 1-^2 cm. visoke tubaste (kao pre |