DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1892 str. 42     <-- 42 -->        PDF

— 186 —
Lovstvo.


Kovi strukovni lovački list. Pod pokroviteljstvom Njegove carske i kraljevske
Visost prejasnoga gospodina nadvojvode Franje Ferdinanda stojeće „Obć e brvatk o
družtvo za gojenje lova i ribarstva^ ´ izdavati 6e pocam od 1. travnja t. g.
vlastiti svoj organ pod uredničtvom đružtvenoga tajnika kr. žup, nadšumara F. X.
Kesterčanka. Članovi družtva dobivati 6e list bezplatno. Članarina^ pako
iznaša aa prave članove prvoga razreda osim upisnine, te pristojbe za družtveni znak
od 1 for. po -2 for., za lovozaštitno i obranbeno osoblje pako zajedno sa upisninom od
50 nov6. samo 1 for. 50 nove. odnosno 1 for. na godinu.


II. Glavna skupština drnžtva sa gojenje lova i ribarstva obdržavana je
dne 17, ožujka t. g. u Zagrebu pod predsjedništvom presvietloga g. Miroslava grofa
Kulmera, a u prisutnosti od preko 20 članova. Mi ćemo o toj skupštini i po njoj
stvorenih zaključcih imati jošte prilike koju spomenuti. Za sada retoliko, da to družtvo već danas posjeduje imovinu od preko 650 for., a medju svoje
utemeljitelje broji poznate lovovlastnike i to: Marka grofa Bombellesa ml., Josipa grofa
Draškovida, Eubidu Zjzchjt pl. Eadoslava, Miroslava grofa Kulmera, Ljudevita pl.
Mašeka, Emerika Streina i t. d. — Prigodom obnove upravnog odbora družtva izabrani
su uz dotadanje odbornike mjesto zahvaiivšeg se predsjednika presv. g. grofa Josipa
Draskovida veleposjednik presvietli gospodin Julio p l Jeliacbich, za odbornika poznati
ribolovac g. Eikard Flogel^ koji je podjedno primio i čast đružtvenoga blagajnika.
Svrha toga družtva osim ostaloga još je i ta, da izriče priznanja, te diel i
nagrad e i daje podpore vriednim nadzirateljem lova kao šumarskom lovačkom i ribarskom
osoblju, koje zvjerokrađice kriom^are ili kupce kao i prodavce ukradjenih ili za
dobe lovostaje ubijene divja&i takovim naSinom prijavi, da ih zaslužena kazan stigne.
Odtud se je nadati, da de baš i to osoblje, kao i vlastnici lovišta, u što vedem broju
tomu družtvu pristupiti.


Bazjašnjenja rad i Po želji predsjedničtva obdeg hrvatskog družtva za gojenje
lova i ribarstva u Zagrebu javljamo, da rečeno družtvo nestoji u nikakvomu savezu sa
uredničtvom lista „Prvi hrvatsko-slavonsko dalmatinski lovački list", kojega izdaje


g. financijalni perovodja .. pl. Vuchetich de Cshencj, te da rečeno družtvo počam od
1. travnja t. g, za svoje članove izdaje posebni svoj strukovni organ, kako je to u
ostalom već i na drugom mjestu ovoga časopisa rečeno.
Lovske prilike u vlastelinstvu Kutjevo god. 1891. U razdobju g. 1891.
ustrieljena je ova grabežljiva divljač:
116 kom. jastreba, 88 kom. sova, 226 kom. svraka, 410 kom. gavrana, 1
vuk, 36 kom. lisica, 16 kom, mačaka, 9 kom. jazavca, 24 tvorca, 6 kom. kuna, 8
kom. lasica, 5 kom. Šljuka, 6 kom. trčaka, 128 kom. prepelica, 51 kom. golubova,
24 kom. srna, i napokon 285 kom. zečeva. -— Ukupno ll39 .


Ove brojke pokazuju, da je koristne zvjeradi napram grabežljivoj malo poubijano,
a to s toga, jer se Štedljivo uživa; naprotl tomu imade grabežljivaea još uviek
dosta, .... se radikalno fcamaniše od god, 188´5. troviiom, strieljivom i raznimi lovkami.
Da ima još mnogo grabežljivaea razlog je taj, sto se u susjednih lovištih još
premalo brinu za utamanenje istih. Naši susjedni velikaši umiju samo uživati, ali neumiju
koristnu divljač čuvati. Niti vlastelinstvo našičko, niti djakovačko ne čine u tom
pogledu baš ništa.


Pojedinac ne može na uhar lovstva malo i skoro ništa učiniti, ako neima izdašne
podpore od onih, koji bi morali i mogli njeMo koristna učiniti, da lovske prilike kod
nas na bolje krenu,


Motreči broj grabežljivaea od g. 1885, dade se zaključiti, da je samo vukova
na kutjevačkom lovištu u površini od 50,000 jutara nestalo, dočim ponješto koristne




ŠUMARSKI LIST 4/1892 str. 43     <-- 43 -->        PDF

\ „ 187 —


zvjeradi, a ye<5i dio grabežljivaca iz susjedstv.1. ..... pribjegne. To se može ... za
jastrebe, sove, svrake, gavrane, lisice, mačke i tvori(5e. Rekob, đa se kod nas koriatiia
zvjerad štedi,´ i to . toga, gto se svake godine samo na 7^ površine lovi, posto je
cjelokupno lovište kutjevaGkoga vlastelinstva u četiri djela razvrstano, te se i ovdje
samo kad i kad zabavni t. j . družtveni lovovi drže, ali nije nigdje, pa niti .. onoj ^/^
površine dozvoljeno loviti lov na zečeve, ako lovac popriečno više od 2 .... na dan
ustrieljiti nemože. (Čemu da se bezkoristno luta).


Mi smo dakle izkazali malo postrieljane koristne zvjeradi, pošto niesmo lovili na
gojetele, jer nam je podmladak poplavom livada znafcno declmiran, te je trčaka u zimi
1890/91, vrlo mno:o postradalo, za to je moramo bar godimi dana posve Štediti. I
srnt t. j . arndai^a premalo smo potukli. No šljuka nije bilo, prem imamo za nje posvud
sgodne prilike, a nije jih bilo ni u ostalih susjednih lovištih. Zečeva mogosmo i
više potuM, jer se u družtvenom lovu sa 5 lovaca popriečno može na dan 20 zečeva
ustrieliti. Mi bi sa mogli ovdje usuditi ^kolatati" (Kreisjagd), pri čem bi moglo pasti
oko 200 zečeva, ali mi ćemo još zečeve štediti, a grabežljivce tamaniti, koliko budemo
više mogli, .. SadoŠević, Šuraarnik,


Lovački doživljaji i neprilike kod lovnje. Bijaše to prije 12 godina. —
Bio sam slušateljem šumarstva u Križevčih, a P, djakom na visokoj Školi za zemljotežtvo
u ..... — 0 praznicih sastadosmo se u S., ja kod svojih roditelja, a on kod
rodjaka, te si prikratismo dugo vrieme lovnjom.


Njekog jutra krenusmo zorom u hatar .. i to u kukuruze, povedši sobom dobre
lova5ke pse, đa lovimo zečeve. — Mi jedva na mjesto, a psi potjeraše zeca. P. opali
prvi put, te i drugi put, a zec pobrza k meni, — Ja opalih jednoč, te i po drugi
put, a zec bježi i struži prtinom bez traga!


Ovako bi i sa drugih 16 zečeva. Ostadosmo i bez lovine i bez 40 oštrih naboja,
koje ponesosmo u lov.
Mnogi će pitati, kako se je do biesa moglo dog-ođitJj da smo obojica uzprkos
tolikog pucanja s praznimi torbami kuci došli?


Odgovor je posve jednostavan. Mi smo naime kod poluzka u lov sre!i na putu,
prosti bože, najprije star u ženu , pa eto ti gotove nesreće. SretneŠ li i ti lov6e
staru babetinii, šikaj kući^ jer taj dan nećeš dobiti ni zečjeg repa. Kusaj, pa ćeŠ se
0 tom do sita uvjeriti.


Čuj dalje.


Dogodilo se,je god. 1885. prigodom moga službovanja u Dj.


Jednog juti´a osvanuo ponovak (sniežak), a ja sa mojim Lordom u Gajj da potražim
kojeg zeca u mladoj, hrastovoj porastlini.


Ja na prosjek, a moje njuškalo u starijoj pograničnoj porasth´ni štekti, te štekti
pak upravo prama meni. — Pomislih u prvi mah, da su srne, kojih je ondje njekoliko
glava bilo. Pošto imah u puški naboje sa P P poveselih se nenadanoj lovini.


U to iskoči srndaČ, srna i mlado lane na 25 koraka pređa me upravo na 5istinu.
Mišljah, da mi neće izmaći, pomjerili oštrim okom na srnda6a i opalim, ali srndaća ni
brige. Pokušati ću drugim liiteem na lane. Ja primjerim i opalim, a lane izmaće kao
i srndać.


Ali hudoj sudbini ne bijaše ni time dosta. — Nastavih loviti po pomenutoj
kulturi zečeve.


Sta ću, kud ću . , , . , odlučim pokušati sreću na zečeve, Svrndajuć amo tamo,
ali najednoS pred mene sa ležaja dobrusi . zečeva, a ja brže bolje pucaj po jednom,
po drugom^ —- ali đ^, nijedan zec neće u moju torbu, jer sam na sve grosno fuijao.


Idući kući posve nujan, sjetih se na nedaću, koja me je i sad snašla.


Kad sam naime pošao u lov od kuće, ja mojoj supruzi a bogom, a ona meni
nemilice odvrati „sretno*.




ŠUMARSKI LIST 4/1892 str. 44     <-- 44 -->        PDF

— 188 —


. .\. podjem ... kuću lovca L. On me upita: kuda (^ete? Ta idite k v .. . i3,


odgovor ih ..,


Nenadaj se s toga lovSe lovini, ako ti kršćena duša prigodom poiazka u iov
poželi „sretan pul´^ ili ^sretao", a znaj, da tSe te i opet sreća u lovu iznevjeriti, ako
te tkogod na putu n lov zapita „kuda (^eš?" .


pitaš za lovSeve nezgode? Evo .1. jedan rukovjet.


7. rujna 1878 dan pred Malu Gospu, kad se obdržava crkveni god u selu S.
sakijpilo se je družtvo lovaca u kući .., te podjosmo u lov na patke, da pribavimo
za sutrašnji dan pečenice za stol domaćine.
To družtvo bilo je od samih mladih delija, osim domaćega iovea R. Putem zapredale
se kojekakove poturice, dok ne stigosmo pod rit „Bađnjara". Svaki od nas
mislio je, da neće danas ostati j,šu3ter". (Tako se prozove u Slavoniji onaj lovac^ koji
je bez lovine). ^


ZaĆe lov.
P^tak poleti, a na njega opale dva hitca. Jedan po lovcu G. a drugi po P.
patak je bio dobro pogodjen, te pade naglavce u rit. ,
Pitak u rit, a lovac P. skidaj cipele i čarape s noguh, te skupa sa lovcem G.


koji zaglibi u 5izmala u rit, da potraže patka. — Sad nastane pravda i natezanje.


P. ....: Ja sam pS,tka ubio.
G. odvrati: Nije istina, ja sam ga ubio, jer sam ga pogodio upravo s iieve strane.
I tako se oba lovca rieckahu, tražeći po ritu pžtka sve dotle, dok P. posve
ozbiljno ne poviće: Ta ja sam ga ipak ubio. jer sam ga shvatio bas u vrat; zar
niste vidili, kako je patak naglavce pao.


Svim lovcem bila je ta argumentacija jasna kao na dlanu.
G, izadje iz rita, jer je sigurno mislio, da je p^tku sbilja krilo prekinuto, te hi
bilo uzaludno tražiti pitka bez psa.


P. je jog sveudilj tražio.
Na jednoć se zaćuje leputanje pO vodi, a P. brže bolje iz vode.
A zašto?
Imadosmo Što gledati! Na noguh P-a uhvatilo se oko 10 pijavica, koje smo uz


Šalu i smieh težkoni mukom sa njegovih nogu poskidali.
Patku ipak nije bilo ui traga ni glasa.
0 ovoj nezgodi pripovjedalo se je joŠ i drugi dan kod stola domaćine uz pune


Ćašice i uz puna usta smieha i §ale.


P. je i sad tvrdio, da je on pitka ubio, jer da je p§,tak naglavce u rit pao;
nu 0 pijavicah ne htjede ni ćuti.
Još jednu.
Bilo je god. 1890., a dva dana pred Božić, kađ sam se zaputio sa lovci G. L.


i ., a livade Dj—ke, da ulovimo kojega zeca za blagdane.


Vrieme za lov bijaše veoma neprikladno. Duboka sniežina, a na njoj se uhvatila
kora. Zec osjeti iz daleka za lovca i pse te rado umakne, a psi ne mogu zeca goniti,
pošto ih sniežna kora nedrži.


Mi smo krenuli njekoliko zečeva, na koje smo živo pucali, ali uviek na veliku
daljinu tako, da ... osvjedočeni bili o tom, da nećemo nijednoga zekana dobiti.


Već odlućismo kue´i poći, te se . toga nas četvorica na rubu šume »Gaj« sastadosmo.


Jedva što se sastadosmo puškami na ramenu, kad eto zec skoči tik nas iz šume
na livadu. Mi brže bolje poskidamo puSke sa ramena, te opalismo na zeca. Zee je po
njekoliko put djipio, te se napokon sruSi.


Što sada? Čiji je zec? Tko će sad odgonetati, tko je zeca ubio? Svaki je lovac
tvrdio, da je njegov zec, a to s toga, što bi svaki od nas htjeo imati lovinu za blagdan.