DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1892 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 220 —´"´"-. ´ U neposrednoj morskoj blizini do kakovih 800 stopa nad-morem, zatim na Trijikastih gorskih grebenih i ajihovili- visočinah prevladjuje mjestimice ta tvorba vapnenca. Po aproksimativnoj procjeni imade takovih ploha na cielom primorskom krasu 20—21.000 jutara. U viših položajih od 800 do 1000 stopa nad morem nalazi se pCrljenice" dosta, a osim toga naslagana je često na istoj šipkasta prašinasta humozna zemlja 20 do 50 cm. visoko, ™ Vapnenac je više manje izprepucan i kod toga sa naslagami glinice i okra izpremješaii; takova za kulturu povoljna zemljišta spadaju k trijadskoj tvorbi. Obzirom na okolnost, da kraško pučanstvo većinom od stočarstva živi, bila bi velika pogrieška, ako bi se svakolika, za šamogojstvo sposobna ploha kraškog zemljišta, na kojem se takodjer najbolji pašnjaci nalaze, u kraške branjevine pretvorile. Posve bi dakle opravdano bilo, da se od tih, za kulturu sposobnih ploha u površini od 35,000 rali u buduće polovica dakle samo 17.600 rali zagaji. Ali prije, nego što će se glede takovog zagajivanja kraških ploha ipak potrebito odlučiti, morao bi se svakako u tu svrhu posebni zakon stvoriti i to onako, kako ga je stvorila legislativa za Kranjsku i Istru. Trgovina sa drvi u Srbiji ´ Piše M. Dj, PaiSić, kralj. srp= držav. šumar o ostavci. Pored ostalih proizvoda ix trgovini našoj veoma je važan promet sa liesom kako od hrastovih, tako i od četinjastih (čamovih) šum4, koje su na glasu sa svojih velikih površina raznovrstnog, mnogobrojnog, mladog i starog drveća. Već sama priroda obdarila je balkansko poluostrvo šumskim bogatstvom, a naročito kraljevinu Srbijo, u kojoj leži čuvena Šumadija, Iz ovih je gora sinula srpstvu zora oslobodjenjem od turskog zuluma, U ono vrieme bijahu Sr^ binu šume štićenice od neprijateljskoga zuluma, a sada pak kao i ostalim kulturnim naprednim narodom služe mu šume aa trgovinu. Može se reći, da je kod nas u novije doba vrlo razvijena trgovina sa raznovrstnim liesom kako za naše domaće trgovinske potrebe, tako i za izvoz na strani. Što kod nas trgovina nije u tolikoj mjeri razvijena, kao kod drugih naprednih naroda sa hesom, ima dovoljno uzroka, da nas je to .pobudilo, da o tom pišemo. . Kod nas se najviše, izrađjuju drva za razuovrstne građjevinske naprave i to ponajpače u glavnijih šumskih predjelih kao:´u Tari, Šarganu, Jelovoj gori, Torniku, Martenici, Mučoji i drugdje, a u okruga: Užičkom, Soču, Jastrepcu, |
| ŠUMARSKI LIST 5/1892 str. 29 <-- 29 --> PDF |
^^^mmmmmmmmmsmmmmmm. 221 - Stolovima i đr.; u okr. Kruševai^kom i Maljenu, u okr. Valjevskom i još u drugih naših šamah, te u okr, Rudničkom, Topličkom, Krajinskom, PožarevaSkom i t d. Materijal, koji se kod nas preradjtije za trgovinu kao: daske, trenice, letve, gredice, grede i t d. izradjuje se na starih primitivnih striižnicah, obično sa jednom tasterom, koju pojedini planinski potočići i vrela pokreću. Odtuđ i dolazi, da je naša izradjena gradja na ovakvih stružnicah mnogo lofija od one, koja nam se sa strane dovlači, te konkurise vrlo s našom građjom. Kao što napomenusmo, naša gradja u obće sbog svoje lošije izradbe ima i lošu prodju kod nas. Ali ipak i kao takova ima svoju prodju i to sbog oskudnosti na takovoj gradji u onih mjestih, u koja nedopire strana gradja i koja su udaljena od obale savske i dunavske. Medju tim često vidimo od nekog vremena naša gradju, koja se do^]aći na splavovih Drinom i Savom duž naše obale i iztovaruje kod Loznice, Šapca, Obrenovca i kod dragih mjesta. Za trgovinu spremna gradja splavlja se na Ibru i zapadnoj Moravi i na splavištih izpod Tare planine na ol^ali drinskoj, a na jedan sabat od varoši Bajuue Bašte, gdje stanuju ponajviše trgovci s liesom, koji se samo s trgovinom te ruke bave. Bajinoj Bašti predstoji liepa budućnost glede trgovine s liesom kao trgovačkom mjestu sa izradbom gradje, a to uslied njenog položaja uz Drinuj a nedaleko od Tare planine. Tara planina jest najveći šumski kompleks, a ima u obilju razuovrstnu četinjaču, od koje trgovci sa liesom u ovomu kraju na stružnicah ponajviše izradjuju: borove, smrčeve i jelove daske, letve, gredice i grede. U šumah sreza Zlatiborskog, u maloj Tari i pod Šargan planini ima stružnic^ iste konstrukcije, na kojima se takodjer izradjuju mahom od borovog drva daske, koje su u gradjevinarstvu vrlo dobre i najviše se traže od kupaca u velike, U ovih šumah izradjuju se i sitnije gradjevinske naprave od smrče, jele i bora, kao: buce za vodu, razne kačice i čabrice za sir i kajmak, nešto za svoju domaću potrebu i za trgovinu. S ovom izradom bave se najviše stanovnici oko Murtenice i Mučoja. Pravljenjem katrana (maza) za kola i luči bave se stanovnici oko Šargan planine i Pornika od izkorutina, t j. klada i panjeva, sve od crnobora, te ovo prodaja na pojedinih sajmovih i tržištib. U Maljen planini izradjuju se četinjače za daske i na drugo za domaća potrebu i za prodaju. Kao glavni izvor 2a izvoz našega liesa poznate su državne šume sreza Trsteničkog, Kasinskog i Žičkog, a iz većih takodjer čuvenih šumskih predjela, kao: Soča, Stolova i Jastrepca. I u ovih kao i u drugih šumah izradjuje se gradja od smrče, bora i jele. U Jastrepcu izradjuje ise lies još i od bieie nerodne lipe, bielog i crnog javora. Izradjene lipove daske vrlo su dobre, široke i dugačke, a to je riedko vidjeti u naših ostalih šumah. kao što ih vidimo u Jastrepcu, Na jugo-zapadnom kraju ove planine nahođe se čiste lipove šume na velikih površinah, a po gdje gdje ima Je po okrajcih pomješano pooješto j^a |
| ŠUMARSKI LIST 5/1892 str. 30 <-- 30 --> PDF |
. -— 222 — bukvom i javorom. Ositn toga izrađjuju se još u ovoj planini na stružaicali daske i letve od bielog i craog javora, koga takodjer ima na sjevero-iztočnom kraju Jastrepca, aa kosah duž stare granice s jedne i s druge strane kao i na najvećem planiiiskom visu, zvanom „Djulica i Bela stena". Pored ove vrsti drveća izradjiije se u većoj količini bukva, granica i cer za letve, kao i, za dužice ka6arske od granicevog drveta za razBovrstnu veću i manju burad, koje u ovom planinskom" kraja,sami mještani izradjuju, pošto su se prije u ovom zanatu usavršili kod roajslora-kaćara u varoši. Ovi kaSari dolaze kući, te u svojih^ selih uz težački i stočarski posao prave i kacarske dužice. Od takovog drveta izradjuju vrlo liepu i dobni burad, te ju prodavaju na pojedinih sajmovih i tržištih« — U većoj koU6ini prodavaju ovakovi kacari raznovrstne dužice stranim veletržeem. Izpođ Jastrepca, na podnožju ove planine, leže dva zaselka Se^emća i Vitanovaf, a naseljena sa sa cigani-koritari, koji se izključivo karličarskim zanatom bave. Oni imaju i svoje izabrane kmetove i odbornike, koji kupe porez i srezkoj policijskoj vlasti prodavaju, te i medjusoboe sporove sami medju sobom razpravljajn. Njihovim r^dom i vrlinom služe oni za primjer drugim okolnim se- Ijanom. U karličarskom zanatu pravi su majstori. Korita, karlice, kašike, vretena, povesma, slanike, zastruge i drugo u velikoj količini izradjuju i u izvjestno vrieme preko godine na raznih tržištih i sajmovih po cieloj kraljevini Srbiji i susjednoj Bugarskoj kneževim voze na svojih vozovih (volovskih kolih), te prodavaju svoje proizvode. Orudje, s kojim preradjuju drvo, posve je primitivno- i prosto, ali ipak izradjuju dobru i liepu drvenariju na pođpuno zadovoljstvo kupaca. Njihovoj izradi u obće, a osobito izradbi zastruga ponajviše od javorovog drveta neima prigovora. Oni obično izradjuju i jednostavne zastruge od 3 do 6 izdubljenih činija na formu porcija, koje se slažu jedna na drugu sa dobrim i lakim zatvaranjem jedan od drugog. Potrebita drveta za izradbu plaćaju državnoj kasi i to za svako drvo propisnu taksu. U drugih pak naših većih šumah u okr. Moravskom, Topličkom, Vranjskom, Krajinskom, Požarevaćkom, Rudničkom i t. d- nalazi se hrastovina, od koje se najviše izradjuju raznovrstne kacarske dužice za naše strane trgove. Sve ove već spomenute šumske površine svojina su državna (po novom zakonu o šumama), a prije bijahu obće narodne. U ovih šumskih površinab ima i šume manastirske, obćinske, odnosno seoske i privatnih posjednika. Tako je država u izvjestno vrieme veće šumske prostorije i veću količinu drveta ustupila za sjecnju u okr. Topličkom, Požarevačkom, Vraojskom, Moravskom i Eudaičkom drvotržcem Volfoeru,,, Hajterhagenu, Kaotu, Goldsteinu, Kernu, njekom frances. družtvu i dr. stranim trgovcem. Strani veletržci kupuju iz državnih šuma drveće većinom za dužice kacarske za izvoz; a^ tako isto kupuju i iz zabrana (Šuma) privatnih posjednika. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1892 str. 31 <-- 31 --> PDF |
— 223 — Stružuice su odmah podignute na ^emljištih državnih, a ima ih u manjern broju palignutih i na privatnih zernljistih i to većinom a blizini državne ili obćiuske šume. Svaki strugar i drvotržac mora predhodno tražiti dozvola ^a podignute stružnice od miuistra oarodue privrede, pa biio da ih podiže na svoma ili ua državnom zemljištu. Za dobivenu dozvolu za podignute stružnice plaća se državi na svaku stružnicu s jednom testerom 50 dinara na godinu i to na OSDOVU zakona o stružnicah. Zakoniti je rok od 15 godina najveći, za koji se davaju ovakve dozvole. Sje&nja drva u naših državnih šumah u obće kako za domaću potreba u zemlji, tako i za izvoz na strani vrši se prebirnom sječom drva, a nikako sa sjećom do gola po kakvom eksploatacionom planu, kao što se to vrši u šumah drugih kulturnih država. Nadzor kod sječnje drva u pojedinih šumah vrši država preko državnih šumara. Šumar sa državnim propisnim žigom (čekićem) markira nakon, Što je šumska uprava po pohcajskoj vlasti obavieštetia, svakomu kupcu onohko stabala, za koliko je platio propisnu taksu ili ako je kao siromah drvo dobio. Državni šumari svaki u svom ođredjenom šumskom području vođe nadzor nad svima stražnicama. Ako se kod koje stružnice eadju kakve neurednosti, onda je šumareva dužnost, da to odmah prijavi ministru narodne privrede. Po učinjenom izvidjenju kod sobstvenika stružnice i ako postoji kakva krivica, namah dotična policijska vlast po sili zakona o stružnicah zatvori stružnicu i za dalji ju rM učini nesposobnom. Dozvolu za sječnju drva u šumah državnih daje policijska vlast, gdje šum^ ima, za domaću potrebu bezplatao onim žiteljeoi, koji su siromašni, a nisu u stanju da kupe. Takovi dobivaju: lies za gradnju kuće, staje, ambare, kuše, kola, vile, lopate i za ostali poljoprivredni težaku potrebiti alat. Za trgovinu u zemlji i za izvoz drva u inostranstvo daje se po naplati takse, koja je određjena po razredbi stabala, koja su taksirana sa vrlo malom i neznatnom cienom. Tako je ciena najvećega hrastovoga stabla, koje ima u priečnika 63 centimet., najviše 12"63 dinara, a od četiajastog (čamovog) stabla od jednakog priečnika plaća se 3*37 dinara. Ovakova je šumska ciena trajala sve do prije 2 mjeseca, dok nije šumarsko odjelenje ministarstva narodne privrede taksiralo svaki komad stabla od razne vrstiJdrva po visini i debljini stabla u priečniku iznad zemlje od 1 metra sa znatno povišeaom cieaom. Dakle sva je razlika izmedju stare i nove ciene u tomu, što je ova nova znatno povišena i ništa više. Tako po novom cjenovnika šumske takse jediio veliko hrastovo drvo stoji 50 dinara; a tako i^to jedno cetinjasto stablo od iste debljine i veličine stoji 6´60 dinara. Potrebitih saobraćajnih putova u naših šumah neimamo. I ono malo što ima, vrlo su hrđjavi i gotovo nepristuptii, osobito u četiajastih šumah. Ovo je |
| ŠUMARSKI LIST 5/1892 str. 32 <-- 32 --> PDF |
_ . ,— 224 —, zaista najglavcija mana kod naših §uma, što neimamo nikakvih dobrih putova, te je uslieđ toga nepristupan prolaz kroz iste, a .saobraćaj dosta mučan. . Prenos gradje iz naših šuma vrši se na dva-načina: vodom sa splavovima, a suhim na kolih. Sitnija gradja iznaša se još i na konjih, a debla sa volovi. Budaci put vratiti ću se na novi zakon „o šumama^´ i primeni njegovoj, a iztaknuti ću i giavnije odnošaje naše trgovine sa građjom kao proizvodom našim u zemlji i za strani izvoz. Bukov ! cerov trud i bokova guba. Međju šumske uzgredne užitke spadao je bukov i cerov trud, te bukova guba, kojimi su se ljudi služili za kresanje vatre^ Skoro svaki đuhandžija nosio je kod sebe trud ili gubu sa kresivom u kesici. Bukov i cerov trud, 6im se je iz debla izvadio, valjao je odmah za kresanje, doSim bukovu gubu, koja na bukvi raste, trebalo je za kresanje prije prirediti. U tu svrhu morala se je guba najprije od kore oguliti, zatim u lužnici izkuhati i valjano stuci, da omekša. Bukov je trud od bolje vrsti smedje-žut, mekan, lahak i može se na male komadiće odlamati. Kad gori, onda ugodno vonja i žeravicu poduže drži. Ista svojstva ima i cerov trud, samo Što je nješto žilaviji, ali još ugodnije vonja, kad se ukreše, te ga pravi đuhandžija po mirisu razpoznati može od bukovog truda. Obe vrsti truda tražili su duhandžije vrlo rado, a u trgovini dobro se je plaćao. Manje je vriedila bukova guba. Ovakova guba suviše je spužvasta, brzo gori, te se dimi neugodno, pa ni istim komarcem takav dim negodi. Za kresanje vatre treba samo mali komadić truda ili gube. Za zapretanje vatre na ognjištu turio se je njekad mali ugarak truda ili gube u snopić siena, slame, mahovine, šnšnja i t. d., te se je u ruci dotle mahalo, dok nije snopić planuo. Ovaj način zapretanja vatre sa kresivom postoji po pripovjedanju već od 14. stoljeća i rabio se je u obće sve do godine 1832. Prve žigice pronadjene su u Beču pod imenom „Congrevische Streichholzer", te su se već g. 1835. u Beču danas u porabi stojeće žigice u tvornicah u velike proizvađjale. Godine 1837. razpačavale su se žigice po cieloj Njemačkoj u trgovini. I naši krajevi dobili su tu robu, a dan danas već svaki đuhandžija, drvodjelac i čoban nosi sobom žigice, a neima ni najsiromašnije kolibice, u kojoj nećeš naći žigica. Od to doba izgubio je trud i guba sve više i više svoju vriednost za kresanje. Porabom žigica svatko je uvidio, da se brže i laglje vatra zapretati inože, a uslied toga zanemarila seje guba i trud, te kresivo. Sad se već malo rabe za kresanje, a toga radi nećemo naći po selih kod sitničari ni gube, ni kremena, ni kresiva, a malo ćeš danas naći i seljaka, koji bi te sprave kod sebe nosili. |