DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1892 str. 32 <-- 32 --> PDF |
_ . ,— 224 —, zaista najglavcija mana kod naših §uma, što neimamo nikakvih dobrih putova, te je uslieđ toga nepristupan prolaz kroz iste, a .saobraćaj dosta mučan. . Prenos gradje iz naših šuma vrši se na dva-načina: vodom sa splavovima, a suhim na kolih. Sitnija gradja iznaša se još i na konjih, a debla sa volovi. Budaci put vratiti ću se na novi zakon „o šumama^´ i primeni njegovoj, a iztaknuti ću i giavnije odnošaje naše trgovine sa građjom kao proizvodom našim u zemlji i za strani izvoz. Bukov ! cerov trud i bokova guba. Međju šumske uzgredne užitke spadao je bukov i cerov trud, te bukova guba, kojimi su se ljudi služili za kresanje vatre^ Skoro svaki đuhandžija nosio je kod sebe trud ili gubu sa kresivom u kesici. Bukov i cerov trud, 6im se je iz debla izvadio, valjao je odmah za kresanje, doSim bukovu gubu, koja na bukvi raste, trebalo je za kresanje prije prirediti. U tu svrhu morala se je guba najprije od kore oguliti, zatim u lužnici izkuhati i valjano stuci, da omekša. Bukov je trud od bolje vrsti smedje-žut, mekan, lahak i može se na male komadiće odlamati. Kad gori, onda ugodno vonja i žeravicu poduže drži. Ista svojstva ima i cerov trud, samo Što je nješto žilaviji, ali još ugodnije vonja, kad se ukreše, te ga pravi đuhandžija po mirisu razpoznati može od bukovog truda. Obe vrsti truda tražili su duhandžije vrlo rado, a u trgovini dobro se je plaćao. Manje je vriedila bukova guba. Ovakova guba suviše je spužvasta, brzo gori, te se dimi neugodno, pa ni istim komarcem takav dim negodi. Za kresanje vatre treba samo mali komadić truda ili gube. Za zapretanje vatre na ognjištu turio se je njekad mali ugarak truda ili gube u snopić siena, slame, mahovine, šnšnja i t. d., te se je u ruci dotle mahalo, dok nije snopić planuo. Ovaj način zapretanja vatre sa kresivom postoji po pripovjedanju već od 14. stoljeća i rabio se je u obće sve do godine 1832. Prve žigice pronadjene su u Beču pod imenom „Congrevische Streichholzer", te su se već g. 1835. u Beču danas u porabi stojeće žigice u tvornicah u velike proizvađjale. Godine 1837. razpačavale su se žigice po cieloj Njemačkoj u trgovini. I naši krajevi dobili su tu robu, a dan danas već svaki đuhandžija, drvodjelac i čoban nosi sobom žigice, a neima ni najsiromašnije kolibice, u kojoj nećeš naći žigica. Od to doba izgubio je trud i guba sve više i više svoju vriednost za kresanje. Porabom žigica svatko je uvidio, da se brže i laglje vatra zapretati inože, a uslied toga zanemarila seje guba i trud, te kresivo. Sad se već malo rabe za kresanje, a toga radi nećemo naći po selih kod sitničari ni gube, ni kremena, ni kresiva, a malo ćeš danas naći i seljaka, koji bi te sprave kod sebe nosili. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1892 str. 33 <-- 33 --> PDF |
— 225 ~ Na gospoflarako-Kuniarskoj izložbi iaiijf^ke godine opazio sam jedan komad truda u jednom kutu izložen, pa žalim, da ne znam, je li je bio bukov ili cerov, jer ga Die^am hivio u ruci. Isto tako žalim, da ga nije izložite!] sa drvetom izložio, u kojemu se je zavrgao (izrasao), a to bi bilo upravo zanimivo, jer bi imao svaki .priliku viditi, od kud drveni trud potiče i kako u prirodi ra^te. — Ovo mi povod daje, da o trudu nješto pišem, jer u literaturi niesam našao rasprava koje bi razpravljale, od kud pohtaje, da li od kakove bolesti u niitrinji stabla ili oštećenjem debla, te koliko vremeua treba, dok ga priroda za kresanje valjano priredi. Prigodom moje prakse bio sam često od prijatelja zamoljen, da im bukova ili cerova truda pribavim, što mi ba,^ uviek idje za rukom pošlo, a to s toga, jer trud ueviri iz debla kao guba, koja na deblu bukve raste, koju možeš kad hoćeš skiniti. Svakako treba vještine i vremena, da možeš trud u bukvi ili u ceru naći, jer nije i.stina, kako se tvrdi, da u bukvi, ua kojoj guba raste, ima i truda, jer sam se cesto o tom osvjedočio. Sabiratelji truda i gube, koji su njeko& za komad truda u veličini čovječe glave po 2 do 3 for. dobivali, obilazili bi mnogo rali stare bukove šume, dok su našli truda, a mnoga je bukva prije reda sjekiri podlegla, pa ipak nije u njoj bilo truda. Kod traženja truda niesam pronašao, da bi bilo truda nizko u deblu, nego visoko ili u krošnji debla, a to su mi i pepelari potvrdili jednoć, kad su drvodjelci u šumi bukvu u hvatove prirezivali, te su našli i trud. Ja sam dao onaj komad drveta, u kojem se je trud nalazio, odpiljiti i na polovicu razkoliti, da vidim, od kud mu je 2:araetak. Ja sam pronašao, da je temelj zametka truda ona grana, koja je bila blizu debla odlomljena ili slučajno odsječena u vrieme, kad je sok u stablu počeo kolati, te se na istoj grani sušio i okorio. Na tom mjestu bio je odlomak crnim mazom omazau, i tim je bio liermetički zatvoren tako, da do njega vlaga doprieti nije mogla, te je i životna suaga odlomka grane za daljoi razvitak uništena, jer je napokon u podužem vremenu prirastom drva zarasla tako, da se od nje na deblu nije ništa viditi moglo osim nabreknute hrapave kore. Bukva, na kojoj je ta grana odlomljena, bila je stara oko 70 god., 35 centim, u promjeru jaka i podpuno u srćini zdrava. Kad je grana na istoj bukvi odlomljena biti mogla, morala je biti grana 4 cm. debela, te je na deblu oko 6 metara visoko stajala. Bukva mogla je biti n onu doba 52 godine stara. Na godišnjem drvnom prirasta povrli zaraštene grane, koja se je u trud izvrgla, kako sam pronašao, bilo je do 18 kolobara, koji su preko 5 cm. na prirastnom drvu imali. Komad truda, koji je iz bukve izvadjen, bio je kao gušće jaje velik sa đržkom od 4 cm. dugim, a na vršku držka >sa crnirn okoritim mazom zarašteu. Ovo me je osvjedočilo, đa je držak postao ođ odlomljene grane, iz koje je u proljeće sok izticati morao. Trud je bio za kresanje podpuno dobar, dapače ćiui mi se, đa je onaj od dr^lca bio tiuiji i žutći, nego onaj od grude, koji valjda još podpuno dozrlo nije, na svakako bio je cieli komad truda za kresanje dobar« |
| ŠUMARSKI LIST 5/1892 str. 34 <-- 34 --> PDF |
— 226" — Prema tomu moglo je biti odlomku grane oko 18 godina, od kako se je lislied prirasta drva zarasti mogao, a po tomu slutim, da je trebala grana sa svojom u deblu izraslom kvrgom najmanje 15 do 20 godina, dok je iz kvrge trud postao. Sličan trud sa debelim držkom opazio sam više put na velikih komadih, koji su bili crnim okoritim mazom obaviti. U debelih starib bukavah cesto se fflože viđiti u deblu trudu slična trulež, ali ta nije za kresanje, jer je to samo biela trulež, koja od starosti bukve nastaje. Ali ondje, gdje se biela trulež nalazi, često ćemo naći o bukvi i dobroga truda, koji je ipak postao od kakove prijašnje grane, od koje se tragovi poslie neviđe. Mjesto, na kojem se trud u bukvah i cerovab nalazi, nemože se po stalnib znakovah pronaći, t. j , neima takovih znakova, po kojih bi se moglo sigurno zaključiti, da li ga i gdje u bukvi ili u ceru ima. Ali slutim, da će se trud naći u onomu stablu, koje je đjetelj visoko na deblu prokljuvao za svoje gojezdo, jer će biti takovo drvo u srčini manjičavo i natrulo, pak s toga može djetelj stablo do truda lako prokljuvati. To se može dokazati sa izkljuvanim iverjem, koje na tlu pod stablom leži, I na deblu visoko opažene kvrge daju slutiti, da može u deblu truda biti. Isto tako gataju ljudi, da ima i na onom bukovom stablu- truda, na kojemu guba raste. Napokon primjećujem, da sam u bukvi sa crvenim drvom obično našao trud, dočim se nesjećam, da sam ga ikad našao u bukvi sa bielim drvom, a osim toga niesam takodjer ni vidio, ni čuo, da mora biti bezuvjetno srašćena s drvom odlomljena grana, od koje se trud izvrgue (izmetne) i koju već okorita maz od kiše i vlage štiti, da neiztruue, jer nam to dokazuju tanke grane od ođiomitih mlađjih stabala.^ J. E—r. * Po najnovijih iztraživanjib postaje guba (koja se broji medju gljive, polypovus) na otsih mjestili drva, na kojih se ne mogu tvoriti godovi, te koja 3U gola i izložena sporom razpadnuuu drva. Pri tora se ozledjene naslage drva i kore, — kako to i naš vriedni pisac primJ0(5uje, — sve više preraacuja, te onda nabrekuu. Ovako nabreknuti dio drva prenaglo se razvija^ a nslied toga se razori drvno tvorivo (drvnina), pošto se 3iabreklica po sredini u jednu ili vise usnati h česti razdvoji. Buduć u takovih brazdicah djelovanje naslag a earabij a prestane^ postaje uslied toga blizu ozledine (rane) preraSćivanjem velika gnka (dakle guba), Frimjećnjemo još i to, da se u južnoj Evropi veoma rabi za kresanje, a u liekarstvu za ustavljanje krvi i druga vrst gube — naime „ariseva guba" (listvenička, Poljporus officjnalis, Fr., Poljporus iarieis. Jasp.), te se n Rusiji takova guba u velike prodaje i po svietu izvaža. U tu svrhu očisti se guba od kore i cievčica, te se uroni u posadu sa vodom, u koju se meee pepel i salltar, Poslie njekoliko tjedana izvadi se guba iz takove vode, te se snsi i sa krupnimi kijaćaml (batom) tako dugo lupa, dok nebude P^´^^^´ Uredništvo. |