DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1892 str. 35 <-- 35 --> PDF |
šumarski vježbenik kod imovnih obcina. ´ . I. Nas lo Y, Svršiv šumarske nauke, lista kandidat „Narodne, Novine" da-nadje raz- pisan natjeraj za mjesto šumarskoga vježbenika ili pristava, jer uvjeti m isti: da je svršio nauke na šumarskom učilištu; on dakle naprama slučaju ili sreći može postati šumarskim vježbenikom ili šumarskim pristavom. Za sve imovne obćine je mjerodavan zakon od 11. srpnja 188L, kojim se razjasDJuju odnosno preinačuju njeke ustanove zakona od 15. lipnja 1873. ,0 imovnih obćina, na temelju kojega su imovne obcine organizirane i po kojemu se uprava kod imovnih občina rukovodi. Nu u tom zakonu neimamo još ni gumarskih vježbenika, ni šum. pristava. Uslied toga kreirala su se prema nastaloj potrebi posebna mjesta za činovnike, koji imaju biti u pomoć šumarom i gospodarstvenim uredom. Tim činovnikom dao se je kod njekih imovnih občina naslov vježbenika, kod njekih pristava, a njeke imovne obćine imadu oboje. Mislim, da ova nejednakost nije niti pravedna, niti shodna. Vježbenika svagdje dakle neka ih bude i šumarskih, nu kad imade šumarskih pristava kod njekih imovnih obćina, neka ih takodjer bude i kod drugih imovnih občina, ali onda neka bude i u berivih njeka razlika, te neka taj naslov dobiju samo oni mladići, koji već njeku godinu službuju i koji su njeku vještinu i znanje u praktičnoj službi usvojili. Bilo je slučajeva, da je absolvirani slušatelj poslie svršenih nauka namješten bio, te dodieljen šumariji za obavljanje pisarni6kih poslova, a dobio je naslov pristava sa 860 for. plaće, dočim je opet kod druge obcine namješten kao upravitelj pomoćne šumarije. Takav treba da ima, kao što u istinu imade, više godišnju praksu; osim toga treba da ima i državni izpit radi samostalnosti i velike odgovornosti, a uz to i veća beriva, pak ipak ima samo naslov šumarskog vježbenika. Pošto je u socialnom životu, te i kod inih struka: sudstva, uprave, mjetničtva i t. đ. u službi pristav stariji od vježbenika, pitam :sad: nije li ovom potonjem t. j . vježbeniku-upravitelju učinjena grdna nepravda? nije li zapostavljen? Neće li se na ovakav način u njem ubiti svaka klica t. zv. „častohlepja"? A od mladoga čovjeka, u kom se to čuvstvo ^bije^ neće biti nikad marljiv i gorljiv´činovnik. Ako promotrimo upravu državnih Šum^, onda ćemo tamo naći: šumarskih đnevničara, qežbenika raznih razreda, kandidata i napokon šumara, a vidit ćemo, da je svaki đalnji naslov promaknuće, koje se ravna po znanju i službenoj dobi. Držim, da toliko stepena, kao kod uprave državnih šuma^ nije kod imovnih obćina potrebito. Ali kada već imademo i to, onda neka i u buduće bude vježbenika i pristavaj nu neka slavne imovne obcine odnosno gospodar |
| ŠUMARSKI LIST 5/1892 str. 36 <-- 36 --> PDF |
— 228 — stvcBi oređi dogovorno ove naslove pobliže oznaće, te neka šumarski vježbenik buiie prvi korak m praksu, a tek jiakon iijekog doba, kad si usvoji njeko praktično izkustvo, neka bude promaknut im pristava i neka mu se onda i k plaći nješto prlraakne. Poznajemo mlađe ljude, koji već pet godina služe« Za to vrieme su bili dodieljeni šumariji, bili su samostalni upravitelji šumarije, bili su kod šumskogospodarstvenog ureda, pak su opet dodieljeni šumariji i to uviek kao vježbenici. Nemora li takav mlađi činovnik izgubiti svu volju, kad vidi, da su ljudi, koji još nisu ni zavirili u šumarsko učilište, kad je on već bio vježbenik, po naslovu stariji od njega, akoprem bi takav vježbenik mogao pristava glede njegove strukovne naobrazbe, što no riec veli, .žedna preko vode prevesti". Čitajać nedavno imenovanja u „N. N / uvjerio sam se, da kod petrovaradinske imovne obćine imade dapače dva razreda šumarskih pristava. Ja dosta pomno pratim razvoj hrvatskoga šumarstva, nu nigdje niti u „Šumarskom listu" nemogoh naći, kako i od kad ta imovna obćina ima više razreda šumarskih pristava, koliko tih razreda imade i kakova su im beriva. Pisac ovih redaka slučajno službuje kod imovne obćine, koja neima pristava, te bi ga zanimalo dognati, koje imovne obćine imadu pristava, kako su ti pristavi plaćeni, kakova se od njih kvalifikacija traži i t. đ.; ali uzalud je listao tamo, gdje se pravedno očekivati može, da je svaka šumarska crtica zabilježena — naime u organu šumarskoga družtva nije ništa mogao o tom naći. Držim s toga, da je opravdana želja, da se ovakve stvari priobće i ostaloj publici u svrhu, da se i stručari drugih imovnih obćina mogu upoznati sa eventualnim napređkom svojih sretnijih drugova. Ja, a sigurno i mnogi od mojih drugova bili bi u neprilici, kada bi im tko stavio pitanje: vi služite kod imovne obćine, vi ćete to sigurno znati, N. N. postao je pristavom, protustavoikom, procjeniteljem i t. d. kod te i te imovne obćine, mohm vas recite mi, kakova on dobiva beriva? Ja mu nebih mogao odgovoriti, A zašto ne? Za to, jer plaće nisu svagdje jednake i jer se 0 tom ništa ne doznaje. A sad napokon, kad već razpravljamo o naslovu, neka mi bude dozvoljeno reći još i sliedeće: Kod imovnih obćina i kod uprave državnih šuma ima sad već priličan broj vježbenika, pristava i t. d., koji imaju državni izpit za samostalno vođjenje šumskoga gospodarstva, te se već nitko ne imenuje šumarom bez izpita. Naprotiv imademo u provincijalu i to kod urbarskih imovnih obćina veoma mnogo kotarskih šumard, koji neimaju izpita, kod vlastelinstva, dapače ima i takovih kot. šumara, koji nisu ni šumarsko učilište absolvirali. S toga mnijem, da nebi niti najmanje Škodilo, ako bi se u,tom pogledu šumarstvo u Hrvatskoj ponješto izjednačilo, te točno ustanovilo, tko može postati i nositi naslov kotarskoga šumara. Zašto da kod imovnih obćina i kod državne šumske uprave mora jedan pet i više godina vježbati, te i izpite položiti, dok postigne naslov kot. šumara, |
| ŠUMARSKI LIST 5/1892 str. 37 <-- 37 --> PDF |
dočim u provincijalu da može bez svega toga, gdje kad i poslie polugodišnje prakse postati kot šumarom. Kazati će mi se, da u proviBcijala neima dovoljno kompetenata, te sti moraju imenovati i onakvi, koji iieimajn gore istaknute uvjete. ISfu pitam ja, je li svaki zapovjednik satnije kapetan, je li svaki upravitelj kotarske oblasti kotarski predstojnik? Nije. Nemora dakle ni svaki upravitelj šumarije biti kotarski šumar. U pi´avilu neka bude. No ako neima kvalifikacije, onda neka bude pristav ili vježbenik kao upravitelj šumarije, jer će barem onda nastojati, da ćim prije izpit položi, IL Praktična naobraz;ba= Nakon što je naš kandidat toliko i toliko molbenica razposlao, dobije najednoć dekret, da je kod te i te imovne obćine, kod te i te šumarije namješten kao šumarski vježbenik. Ako je tako, onda još i bože pomozi. Ali ako je namješten kod gospodarstvenog ureda ili kod šumarije, gdje ima na godinu njekoliko tisuća šumskih prijavnica, a za ostale pisarničke poslove neima pisara, onda će mu zaista nestati sav zanos o tako zvanoj „zelenoj struki", pa slobodno neka cielo šumai´stvo objesi na klin, jer će slabo ili nikad šumu viđiti. Proći će dvie godine, on će putovati k državnom, izpitu, akoprem je samo desetak puta šumu vidio, pa ako je inače bio marljiv, te ako je ponješto uz to j^otvoreno momče", položiti će i državni izpit za samostalno vodjenje šumskoga gospodarstva, jer bez zamjere budi rečeno, ti se ispiti polažu kod stola u sobi, bez šume, bez mjeraćeg ili iuog stroja, jednom rie{yu: polažu se iz teorije — baš teoretički. I sva sreća po vježbenika, da je tako. Jer obično imadu šumarski vježbenici dosta pisarničkog posla u šumariji, te jedino ako je šumar obziran i ako se trsi, da svom mladjemu drugu Što prije i što više praktičnog znanja pribavi, imati će taj mladić prilike, da se upozna sa šumom, da u njoj postane domaći, a ne da bude tuđjinaCj koji od samoga đin^eća šumu ne vidi. Nu i u tom povoljnom položaju biti će njegova naobrazba jednostavna. 0 poslovanju kod gospodarskog ureda znati će malo ili ništa, a isto tako neće znati ni o procjeni i uredjenju suma. Ima možda i iznimka, gdje se ti mladi ljudi upotrebljuju izmjenično i kod ureda i kod šumarija, ali kolike koristi od tud, ako ima prilike samo viditi poslovanje kod jednog gospodarstvenog ureda, kod jednog predposavljenog i u jednoj šumi. Onaj kod otočke ili ogulinske imovne obćine neće nikad viditi slavonskog hrastika, nikad Čistu sječu, nikad druge odnošaje gospodarstva, produkcije, prometa i t. d., a onaj kod brodske imove obćine neće si znati ni predstaviti kakova je jelova, omorikova šuma i t. đ.^ a neće imati ni pojma, što je to kraško tlo, niti će ga ikada viditi, jer ueće ga vući želja, da ide od bogate imovne obćine u one grdne predjele Kapele i Velebita, u kojili bi danas sutra morao upravljati šumarijom od preko 30.000 rali, pošto se ni službeno |
| ŠUMARSKI LIST 5/1892 str. 38 <-- 38 --> PDF |
~ 280 — prisiliti Be može, biiđnć nije jedan status za imovno-obćinske Sinovnike, te se nemože premjestiti od jedne imovne obćiiie u drugu. Iz cvili kao i više još navedenih razloga bilo bi neobbođno potrebito, da žinoveici imovnih obćioa imadu i zajednički fiinovoički status, kao što imadu i zajedničku mirovinsku zakladu, te da se mogu na vlastitu molbu ili iz službenib razloga drugamo premještati. Naravski da bi to premještenje riedko kad biti moralo obzirom na to, što svaki samostalni činovnik, osobito onaj na selu, ima veće gospodarstvo — ta on ima deputatno zemljište, mora držati konja i t d., nu kod mlađih joŠ nesamostalnih činovnika, koji svoj kovčeg lako spreme, moglo i moralo bi ovakovo premještenje slieđiti, jer samo na taj način mogli bi proučiti sve šumarske prilike u čitavoj zemlji. III .Promaknuće. Kako stvari stoje, pošto neimamo zajedničkoga statusa za imovne činovnike i pošto svaka imovna obćina ima za sebe svoje činovnike, koji opet neimajn statusa, nije čudo, ako se dogode silna zapostavljanja i nepravde prigodom imenovanja. Primjera radi navesti ću samo njekoliko mogućih slučajeva: 1. Kod imovne obćine A. izprazni se smrću mjesto šumara. Recimo, da je ta imovna obćina bogata, te ona plaća svoje šumare sa 800 for. Ovakovo se mjesto razpiše. Javiti će se dva šumara od B= imovne obćine, u kojoj ima šumar samo 600 for. plaće (ova je imovna obćina recimo siromašna), a pod- jeđno će kompetirati i jedan vježbenik od A. imovne obćine (isti ima i državni izpit). Što će se dogoditi? Dogoditi će se to^ da.će zastupstvo imovne obćine A. reći, zašto da mi na izpražnjeno mjesto izaberemo šumara od druge imovne obćine5 kad imademo svoga vježbenika. Facit će biti: vježbenik će postati šumarom i skočiti od 360 for. na 800 for., a šumari od B. imovne obćine, akoprem su po značaju i službenoj, dobi mnogi stariji od njega, ostati će i nadalje sa 600 for. plaće, 2. Ima slučaja, da se je izprazmlo mjesto šumara, a dotična imovna obćina nije razpisala natječaj za to mjesto, a nije ga razpisala za to, jer je imala svojih vježbenika (nu nijedan nije imao državnog izpita), koje je htjela namjestiti. Ova imovna obćina metnula je za upravitelje, dotične šumarije privremeno vježbenika, a tek onda, kad je ovaj položio izpit, razpisala je natječaj i izabrala za šumara istoga vježbenika. 3. Ima opet i posve protivnih slučaja naime, da su kod njeke imovne obćine bili preskočeni domaći t. j . vlastiti činovnici,´ a imenovani posve drugi, koji nikad kod te imovne obćine služili nisu. 4. Najnoviji i 2a mene najpoučniji slučaji jesu oni, kad se u obće niti ne razpiše natječaj za izpražnjeno mjesto, nego se samo jednog liepog dana čita: „N. N. dosada šum. vježbenik imenovan je kot.. šumarom kod te i te imovne obćine, dapaJe i nadšumarom upraviteljem šumarije. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1892 str. 39 <-- 39 --> PDF |
^ 231 ^ Sad pomislite si imovBU obćiM, koja ima jednoga Badšnmara, Jednog procjenitelja, četiri šumara i sedam vježbenika (na istini osnovano). Po dobi najstariji, recimo iiadsumar, ima oko 50 god., a procjenitelj i šumari od 26—35 god- Akoprem po gdje koja od tih šumarija ima preko 30,000 rali šume:´*^ to ipak sbog siromaštva imovne obćine neima nade, da će se ustrojiti nova šumarija. Sad neka nastupe slucaji^ koji su navedeni pod 1,, 2, i 4., pak onda pitam: kad će najstariji, a kad najmlađji od tih 7 vježbenika postati šumarom? U koliko se unapređ prosuditi može, sva je prilika, da će i jedan i drugi osjediti dotle, dok taj žuđjeni cilj postignu. Iz ovo Bjekoiiko primjera lako se uviđiti može^ da šumarski vježbenik, kad jednom sve izpite položi t. j . svim uvjetom za promaknuće udovolji, ipak ne^na, da li će možda već za jednu godinu ili tek za jedan decenij postati šumarom, jer on absolutno neima nikakvoga mjerila, ranga ili što sličnoga, po čemu bi ma samo približno mogao izračunati, kad će biti promaknut. To je pako s toga, što da se mora uzeti obzir na siužbovno vrieme, kvalifikaciju, izkustvo i t. d. Jednostavno se izabira i predlaže onaj, koji se zastupstvu imovne obćine najbolje svidja (ima možda najviše prijatelja), a ne onaj, koji bi bio najvriedniji. I tako naš vježbenik može veoma brzo avansirati prema tomu, kod koje imovne obćine ima biti namješten, a može bogme i okukati tužne dane, dok postane kukavni šumar sa 600 for. plaće, IV. B e r i V a. Obićno bude vježbenik u službu namješten sa 30 for. mjesečno. Kad lo traje godinu ili dvie, onda još bože pomozi, jer gdje koji još dobiva podporu od roditelja, a onaj pako, koji toga ne dobiva, ima još kredita, te pravi dugo^´e. Nu kad ovako potraje po četiri i još više godina, onda zlo i naopako. Plaća mu jedva dosiže za hranu, stan i rublje, ali nepobitno je, da svatko ima osim toga još i mnogo drugih potreba. Treba odjela i to mnogo^ jer se u šumi mnogo toga izhaba; treba uješto sitniša za duhan, a bormo treba malo i crvene kapljice za okriepu, kad iz šume kući dođje. Osim toga treba kad tad i u družtvo zaci, ako je na selu, a to je obicuo; treba i koji časopis i novine držati, jer inače podivlja; treba nješto i na lov potrošiti i t. d., a to sve za 360 for. plaće. Je li onda čudo, ako gdje koji posrne, jer napasti ima svaki dan, a u šumi i u pisarni ima svaki dan za to prilike. Ali i to bi se pregorilo, kad bi bar imao nade, da će se to skoro poboljšati — ali da! Vježbenik teđa negda postane šumarom sa 600 for, plaće. Zaista kukavna, a prema ostalim strukam najkukavnija plaća. Na kad je tako^ barem da svu plaću dobije. Ali da! Treba sada platiti i u mirovinsku zakladu, * U avezka II. na strani 58. ovogodišnjeg ^^SuBiarskog lista" ipak stoji crao na bielom: ..... . iz čega se zakljuŠ^Jti đađe, da je hrvatsko šumarstvo nair,n.li iza njemačkoga", |
| ŠUMARSKI LIST 5/1892 str. 40 <-- 40 --> PDF |
— 232 — ua ako ne može sve gotovim, a ono se mora plaćati u mjeseCnili obrocih. Kad je i to isplatio, onda mora položiti janiČeviiiu — naravski opet u mjesečnih obrocih i to tri godine nijesečiio po 16 for„ 67 iiovč. Nakon četiri godine toga plaćanja gotov je sa iiiiroviijskom zakladoai i jamčevinom. Na šumar mora imati konja i kola za službenu porabii. Da to može kupiti, ne preostaje mu drugo, nego podignuti prediijatn, pak opet lajesečno odplaćivati. I tako nije nikad gotov^ Godine i godine prođju, dok jednoć dođje do toga, da može kukavnu ijlmii Sitavu pobrati, S toga misIimO; da bi već jednoć vrieme bilo, da se i šumari prenu. Na sve strane tuži se dan na dan na ra&tuću skupoću i svi činovnički razredi agitiraju za poboljšicu plaće, samo mi šurnari, koji imamo najnaporniju službu i najkukavoiju plaću, mi ništa ne činimo, da svoje materijalno stanje poboljšamo. Kako u javnosti u tom pogledu ništa ne radimo, mota nestrucai´ i laik pomisliti, da na omoriki mjesto čežera šunke vise, a na lirastu čizme rastu (kao u staro zlatno doba). Treba da i mi nastojimo, da nam se naše stanje poboljša. Neka nam se barem naš trud isto tako plati, kao i ostalim zemaljskim činovnikom. Tko ne vjeruje, da nam se u tom pogledu grdna nepravda čini, neka uzme poslovni dnevnik šumara, pak neka izračuna, koliko bi dobio putnoga troL%a na pr, kotarski pristav, koji bi u jednom mjesecu bio toliko dana izvan svoga sjedišta i koji bi prevalio toliko kilometara, koliko je dotični šumar za isti mjesec prevalio, pak neka odtud dobivenu novčanu svotu sravni s onom, koju je šumar dobio za isto vrieme, — sigurno će se snebivati sbog ogromne razlike zashižbe^ S toga moramo i ini j^umari nastojati o tom, da dođjemo jednoć na zelene grane. To ćemo usuprot svim protivštinam postići samo međjusobnim podupiranjem u svakoj ptiliki. Imamo na radost naš vlastiti časopis „Šumarski list", pa nam ništa na putu ne stoji, da naše prilike i ~ neprilike na javnost iznesemo. Po mome mnienju bilo bi posve opravdano, da se beriva šumarskih činovnika od iste kategorije kod svih imovnih obćina izjednače t, j . tako regulišu, da se ustroje za šumare dva plaćevna razreda na pr= sa 600 i 800 for. Ima imovnih obćina sa -A šumara, a svaki ima po 600 for. plaće, dočim u drugih ima šumar po 800 for. U prvom slučaju neće doći šumar nikad do veće plaće, dočim bi imao s vremenom nade, da će dobiti veću plaću, kad bi se ustrojila dva plaćevna razreda po 600 i 800 for., a to bi bilo njeko promaknuće. Liep napredak vidimo u tom pogledu kod brodske imovne obćine. Tamo su dva šumara u zadnje vrieme promaknuta za na dš u mare sa većom plaćom, ostavši ^ na svom dosadanjem službenom mjestu L j. oni će kao i do sad obavljati poslove šumara. Svakako će zanimati svakoga šumara, dasazna, na koji je način to moglo biti odnosno, ako je to moglo biti u brodskoj imovnoj obćini, da li to može biti i kod drugih imovnih obćina, te kad i kako? I pravo |
| ŠUMARSKI LIST 5/1892 str. 41 <-- 41 --> PDF |
— :2m je, da se revni šuniari za, svoje dugo službovanje nagrade, ali to iiebi smjelo biti samo kod jedne, a ne i kod druge imovne obćine. Tim se probudjuje njeka zavist,, njeka apatija´u revnovanjii šumara, ako Tidi, da mu se neće nikad nagraditi njegov rad oko promicanja dobrobiti imovne obćine, radio on svom revnošćii ili radio oa hoćeš nećeš. A. K- MinluMiil [WT|^ ^^M ^ mmđmm i /. i\ i I ^^i n Đružtvene viesti. ir korist đružtvene pripomoćne zaklade poslao je p. n. g. kr. žup. uadšumar M. Conte Bona predsjedniČtvu šumarskoga družtva iznos od 270 for. 60 novč. na ime čistog priliođa zabave, kojti je, imajudi pred očima plemeniti clij te zaklade, na 24. ožujka t. g. priredilo p. n. šumarsko činovniČtvo područja modvužko-riečke županije u prostorijah ogulinske čitaonice. Troškovi zabave namireni su subskripeijom po tamošnjih šumarskih Činovnicih državnoga erai*a, ogulinske i slunjske imovne obćine, po urbarnih imovnih obdinah i gospoštije Čabar, Sušica i Bosiljevo, te je ukupni gore rečeni prihod priposlan u korist zaklade. P. n. gg. prirediteljem te zabave kao i prinosnikom budi ovJm po predsjedniČtvu družtva izrečena javna zahvala i toplo priznanje sa željom, da se i ostali naši drugovi . đogodice sjete udova i sirotčadi Članova te zaklade. Sa drvarskog tržišta. Uspjeh dražbene prodaje. -Prigodom dražhovanja jedogodišnjih drvnih etata na 21. ožujka 1892. kod kr. Šumskog ureda u Otočcu bijahu predložene sliedeče ponude i to: 1. ponuda Antun a DevČič a iz Senja na bukovinu za tehničku porabu sposobnu i procienjenu na 300 m^ u drvosjeku revira Javorovo Bilo kr, brložke šumarije sa 3 for. 35 nč. po m.´^ u oblovini napram izkliČnoj cieni od 2 for„ 5 nč,, a za ogrievna bukova drva, procienjena u istom drvosjeku na 7415 prost. metr. I.^ II. i III. razreda sa cienom od 61 novč. po prost, mt, I.^ II. i III. razreda^ napram iz,kličnoj popriečnoj cieni od 44 BČ. po prost, mefc,; 2. ponuda istog a trgovc a na 753 m^ procienjenu bukovinu u drvosjeku Kapela sa eienom od 1 fr. 83 nČ. po kubiČ. metru, napram izkličnoj cieni od 1 f, 80 nČ. ; 3. ponuda rečenoga trgovca na bukovinu n drvosjeku Markovac za tehničku porabu sposobnu i procienjenu na 689 ra´^ sa cienom od 1 fr. 83 nč., napram ižkliČnoj cieni od 1 fr. BO nČ. ; 4> ponuda istog a trgovc a u drvosjeku Javornik, Prieka kosa kr. babiapo^ toČke Šumarije nalazeeu se oko 942 m´^ procienjenu bukovinu za, tehničku porabu sa cienom od 1 fr. 92 nč. po m*^ u oblovlnij napram izkličnoj cieni od 1 ff^ 84 nČ. i 5. ponuda istog a drvotržc a za drvosjek Palež kr. babinpotočke Šumarije sa proi´aČUDom za tehničku svrtiu sposobnom bukovinom od 1325 m^ sa cienom od 1 fr. 92 nč, po m^ u oblovini, napram izkličnoj cieni od 1 fr. 84 ; 6. ponuda Antuna Kogovit-,a iz Ogulina za drvosjek Opaljeuik kr. babinpotočke šumarije za tehničku bukovinu, procienjenu na 923 m´^ sa cienom od I fr. 52 nČ* po m^ n oblovini, napram izkličuoj cieni od 1 fr. 30. nČ. ^ |