DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1892 str. 43 <-- 43 --> PDF |
.. — ^285 — , 25. pomada Istog a drvotržc a za jelovinUj salazet^u se u đrvosjeku Mala Kapela, kr. Škaracke Šumarije, fiposobna za, tebaicke svrbe i prelimiiiirarsa na 3413 m^ sa cienom od 1 fr. 97 nč,, napram izkličnoj cieni od 1 fr. 91 n. po m^ u oblovini ^ 26. ponuda Vladimira Olivieria iz Senja za pod S. naznačenu bukovinu sa cienom od 1 fr. 51 n, pa m^ oblovine i napokon _ 27. ponuda Marka Biondića iz Kompolja za pod toSkom 21. označenu bukovinu sa cienom od 1 fr. 80 nS. po m^ u oblovini, a za u istom đrvosjeku naIaze cienom od 38 n. po prost, met, I. II. i III. razreda napram izklicnoj cieni od 85 nč. Od svib tib ponuda prihvatil o je kr. šumarsko ravnateljstvo u Zag-rebu one pod toSkami 5, 8, 9, 10, (ovu potonju za tebniČku svrbu sposobnu bukovinu), 11, 12, 13, 17, 18, 12 i 27 stavljene ponude, dočim su druge zabačene. Osim tib ponuda stavio je Antun DevSic; posije dovršene dražbene razprave jos sliedede ponude i to: a) za pod točkom 2, oznaSenu bukovinu sa cienom od 2 fr. po m^ u oblovini ^ b) za u đrvosjeku Visibaba (Sužanjska Draga) kr, babinopotoSke šumarije nalazecu se omorikovinu i jelovinu, za tebničke svrbe sposobnu i na 1923 m^ prelimiairanu sa cienom od 2 fr. 41. n6. napvam izkliČnoj cieni od 2 fr, 41 nč. po m^ u obloviui; c) za u đrvosjeku Palež kr. babinopotoSke šumarije nalazeĆu se> za tebnićku svrbu. sposobnu, i na 13G3 in^ preliminiranu jelovinu sa cienom od 2 fr. 41 uč., napram izklicnoj cieni od 2 fr. 41 n6. po m^ u obloviui i d) za u Crnom. Vrbu (paljevina od god. 1891.) oštećena stabla sa cienom od 2 fr. 41 u$. napram izklicnoj cieni od 2 fr. 41 nS., koje ponude ali nisu pribvadene, posto nisu u odredjenom roku predložene bile. Sitnice. Drvoredi U2 ceste 1 sadnja šumskog drveća na privatnom zemljištu. Veliki posjed kao i svaka druga foi´ma velikog kapitala upliva na okolicu, na manje kapitaliste, a medjusobni život jednih nua druge zabtieva od velikog kapitala odnosno nalaže mu, da njegov upliv i utlcaj bude koristan malom kapitalu. Predstavljaju^ u Hrvatskoj nalaze(5i se veliki Šumski posjed urbarskib i imovnih ob(5ina, koji je sav pod upravom domaćih ljudi t. j . strukovujaka, mislim, da bi se uz radnju oko pošumljeuja. šum4 moglo mnogo učiniti i za boljak malog posjeda pojedinih privatnika. Današnja velika vriednost drvu radi obt^e potrebe i stovrstne ubarne uporabivosti istoga^ ponukala je sve i svakoga na to, da se proSiri sadnja šum:skog drveća i izvan samih Šuma. Osim njekolicine gradova i mjesta, u kojih ili sama poglavarstva ili mjestna družtva za poliepšavanje svoje okolice sade drvorede od šumskog drveća uz ceste i puteve, ili ukrasuju druga mjesta takvom sadnjom, nije ovakova kultura kod nas joS obćenita, a skoro niti u zametku. Drvoredi uz ceste i puteve veoma su rledki, a ono malo što jib ima, reilm su đielom od prvanjJb vremena, te su skoro posvad na pravo ruglo današnjeg kulturnog napredka. Po gdje koji veći drvoredi od posadjenib jag njed a uz državne ceste u nekadanjoj vojnoj krajini jesu iz dohe tadanje vojuiSke uprave. — Da je izbor ovakovog đrveta za drvorede veoma nesretan i neprikladan, sliedi odtud, sto takovo drvo neima skoro nikakovu vriednort, a nije ga ni liepo ridjetl. Osim toga kvari ono ne samo cestu i uz cestu nalazeću ae agrikultumu zemlju^ nego pravi jo§ i drugih neprilika. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1892 str. 44 <-- 44 --> PDF |
, _ 236 — Drvo jagnjedovo od svih vrsti drvet^a zaista najmanje vriedi. Takovo je stablo golišavo i skoro bez krošoje, a pod JJJIIB neima blada, te nije podnipošto podobno, da stanoviti predjel ukrasi, U duljih redovib aasadjeni jagnjedi vipravo nagrdjuj^ predjel, JedaolifSnu i pustu ravniet3 prikazuju još jedBoliČiiIjom i pustijom, a u krasan predjel unašaju upravo monotoraiju i mrtvilo, pred kojim se izgubi i izčezne prije ukazana panorama naravmb ljepota i roiuautiSnosti. Za drvorede jesu samo stabla sa krugljastom kroŠDJom prikladna. Druga, jagnjedu sliSna drvetfa mogla bi se iznimno posaditi samo na razkršću cesta i selskih puteva kao obilježje postranog pravca ceste ili puta u stanovito mjesto. Osim toga poznato je^ da jagnjedi svojim na daleko horizontalno razvriežujućim korjenjem kvare susjedmi agrikulturtxu zemlju^ a upravo su skrovište velikog broja štetnih zareznika. S redarstvenih razloga morali bi se jagnjedovi drvoredi uz ceste velikog prometa radi odmah posjevjetra, a uz to su jagujedi i dobri munjovodi, te u nje munja najradje treska i na sve strane drvo razbacuje. Prolaznici u drvoredih od jagnjeda u velikoj su pogibelji, da od munje ili padanjem grana postradaju. Primjećujem joŠ i to, da jagujedovo drvo svojim dalekim razvriežeujem kprjenja ruši jarke uz cestu, prem su dobri drvoredi uz ceste koristni i potrebiti, jer konzerviraju cestu. Mislim, da sam dovoljno rekao o nepraktiSnosti drvoreda od jagnjedi uz javne ceste, pa s toga sam toga mnicnja, da bi obsirom na korist takovih drvoreda za uzdržavanje cesta u dobrom stanju, te obzirom na uzgoj velike množine drva, koja bi se dobiti mogla na velikih površinah, koje danas naše ceste zapremaju, zaista probitačno bilo, da sadimo valjane drvorede od onakove vrsti drveda, koja bi služila i za poliepsavanje predjela i koja bi nuz to pučanstvu veliku korist pružala. Ali i kod toga posla treba vještaka i upravijaSa. U Englczkoj, Holaadiji, Fraucezkoj i Njemačkoj ravnaju sadnjom drvoreda ua državnih cestah posebno za to namješteni državni činovnici. Franceska se u toj kulturi osobito odlikuje, jer se sadnja drvoreda ondje upravo zuaustveno izvadja, a predstojnici kod ovakovih radnja jesu upravo glasoviti umjetnici, te u strukovnom, teoretlČkom i praktičnom znanju vrlo vješti. — Da se i kod nas na tom polju s uspjehom raditi može i bez posebnih činovnika, kazati Glede sadjenja šumskog drveda po privatnom zemljištu upozorujem na velike obdinske pašnjake i na puste ledine, koje nitko neuživa, na nepregledne ravnice, oranice i livade u Podravini i Posavini, koja zemljišta spadaju ili vlasteli u ve(5ih komplexih ili u manjih parcelah pojedinim seljakom. Ovdje biia bi najliepša prilika, ako bi se sadili drvoredi^ grmovi ili pojedina stabla na medjah ili posried posjeda. Nadvojvoda Stjepan, njekadanji palatln Ugarske, kazao je jednoč o tom ovako: „Kad bi sva nizka, vlažna, ilovasta i tvrda zemljišta zasadili jalšom, vrbom i divljim kestenom, a uz ceste topola i drugu vrst drveda odnosno, kad bi sva suha i plitka zemljišta sa lieskom i drugiml grmovi, te akacijom pošumili, zatim kad bi omedjašili sve visove, a imenito pašnjake sa brezom i drugim drvećem, jednom riečju, kad bi sva zemljišta, koja su prikladna za uzgoj drva valjano pošumili, da bi onda dotičnoj zemlji i pokrajini privriedili takvu korist, da bi se z% 0 do 15 godina nagomilala ogromna množina drva za ogriev^ neraSunajuć ovamo onu korist, koju bi crpili kokri od jasena i briesta, košaraši od vrba, bačvari od ljeska i kestena itd. Na taj način priskrbilo bi se mnogo drva za ogriev, a s vremenom dobilo bi se i dugačke deblovine za gradju. — Svaki posjednik stvorio bi si ovakvim radom sigurno i izdašno vrelo auzgvedne privrede.*´ U naprednih zemljah radi se ovako ve<$ odavna. |
| ŠUMARSKI LIST 5/1892 str. 45 <-- 45 --> PDF |
~ 237 — Skrbni Holauđea zasadio je svaku grudu ovakovog zemljišta^ koje za poljodjelstvo prikladno nije; kućevni Englea \jkrasuje svoj dom i kućište, a elegantni Franees ssdi drvet^e svagdje u estetičnu i sanitarnu svrhu. Sadnja drveća nedaje samo korist od samog drva, nego ona V>1ago djeluje i n^ Gitave predjele, a šumoviti predjeli djeluju blagotvorno u klimatičnom, zdravstvenom i estetičnom pogledu. KaznovretBe koristi, koju drvo daje, te prava oskudica na drvu, prinnkala je najprije Engleze^ da su počeli drvorede sadifci uz javne ceste, a ove brzo sHediše u tom i Holandezi, Francezi i Niemci. Poznato je dobro, da neima niti drva, niti grmeSka, koji se u graditeljstvu, industriji, obrtu i ku<$anstvu biid zašto upotrebiti mogao nebi. Ha pašnjacib i livadab koriste drvoredi ili pojedina stabla tim, što svojim zastorom pospjeSuju rast trave i što mladu travicu neuništuju tako lako ni posve rani mrazovi. Fasuće blago na biadovitom zemljištu puno bolje napreduje, nego na posve otvorenom, jer i same ograde^ zid ili živica^ te i pojedina stabla po dvorištih vrlo povoljno djeluju na stoku. Hladovita mjesta zdrava su za stoku ne samo za hladne jeseni, nego i za ljetne žege. — Ljetnoj žegi i sunSanoj pripeki podiegnu svake godine i ljudi, koji rade na oranicah i livadab, te u prostranih i nezaŽtic^enih ravnicah Podravine i Posavine. Osim toga uzdržaje drvede i popravlja tlo, jer na strminah nemože plaha kiša humus i zemlju odplaviti ili ju vjetar odpuhati, pošto se vegetabilije pod zastorom drveća bolje troše. Pod zastorom drveća je tlo rahlije, a žilice mogu laglje prodirati u zemlju. Prodiranjem korjenja zasadjenog drvlja u vet^u dubljinu, od kuda se nebrane poljski usjevi, popravlja se ciela zemlja u kemi<^kom i fizičkom pogledu. — Očiti primjeri ovakovog popravljanja tla jesu „Steinfeld^´ kod Bečkog Novog Mjesta i ,,nizina oko rieke Morave" u doL Austriji, koja su zemljišta nekada pusta bila t. j . go kamen i pješak, a danas se rabe za livade i oranice. Djelovanje šumovitog predjela na klimu i zdravlje danas je obde poznata Činjenica, a osobito djeluju takovi krajevi i na liepotu ciole zemlje i na moralnost dotičnog pučanstva, — Poznata je ljubav gorštaka za romantični predjel svoga kraja. U liepom šumovitom predjelu Živuči narod posve priljubi svoj dom i svoju okolicu; takav narod marljivije i intensivnije radi, bolje štedi^ te upravo drhče nad svakom gradom svoje zemlje. Isto tako je i sa sadnjom grmova i živice^ jer svuda nemože da raste stabijasto drvo ili takovu sadnju zahtievaju baŠ i druge gospodarstvene prilike. Odjeljivanje i pregradjivanje posjeda ili kulture živim plotom smatra se danas velikim napredkom u gospodarstvu. Napose koristne su živico s toga, sto su živice pristanište koristnih ptica 1 jer žive ograde na medjah liepo i trajno oraedjaguju posjed, a kod ođieljivanja kultura omogudnju preglednost gospodarstva kod velikog posjeda i osobni interes za svaku česticu na poseb. Za živice vriedi danas isto načelo, koje vrieđi i za poljske puteve t. j . takovi putevi nisu za gospodarstvo izgubljena zemljišta. Kod nas se kudišta i kulture uz puteve i na medjah uz tudji posjed ogradjuju pručem^ koljem i daskami, ali sve te ograde mnogo stoje novaca, a osim toga nagrdjuju čitava mjesta. Napokon samo se po sebi razimijeva, da se mjesto šumskog drveća mogu saditi voćke, a sadnja vočaka u tu svrhu ima jo§ i tu prednost, sto takove vodke davajn liepu korist, prem za nje nije svagdje mjesto, jer voćke zahtievaju bolju stojbinu. Ovo napisah za strukovni nas ^,Šumarski list" s toga, Što mislim, da če ovakav posaOj kako ga opisab, najprije i najlaglje Šumari obaviti. Hrvatska obiluje sumarni u |
| ŠUMARSKI LIST 5/1892 str. 46 <-- 46 --> PDF |
~ 2S8 ~ tolikoj liijeri, da je kontakt šumara cielim prostniasfcvom ´zemlje neprekinut, jer gotovo svaka okolica i svako mjesto ima po kojega šiisnara. Provedba ovakoye zadahe po šauiaru posve je opravdana. Šumskili vrtova trebamo i onako dosta, a pošto nam drvna potreba uviek pred očima lebditi mora, provađjajrao naš zadatak i na taj uačin. Najbolji širitelji sadnje Šumskog drveda na privatnom zcljištii bili bi lugari, koji sn vei5inom u blizini svojih knca namješteni, te će njihov pokušaj takove radnje u vlastitom domu nadi i drugib slieditelja. Radnja šumareva pako imala bi se ograničiti na pripravu i odgoj shodnog dr.eća za takove radnje. Obzirom na današnje šumarsko ustrojstvo spomenuti moram samo to, da je predspomenuti nuzgredni rud šumarev, kao takodjer i svaki vanjski i službeni posao u obce uvjek samo nuzgredan, jer je po mnienju njekih preča stvar, da šumar vodi kojekakve očevidnike, kao onaj o bezpiatnoj doznaki drva za ogriev, baduć se vjeruje, da je vrlo važno za uviek znati, da je njeki pravoužitnikj i*ecimo X. Y. dobio stablo broj 11 XI sječiai stanovitog šum. predjela od ove godine, ili da vodi oSevidnik šumskih Šteta, koji mora biti pravo mjerilo, po kojemu se vrstuoća vanjskog šumara ocjenjuje, J. V r a n i 6 a r , kot. Šumar, Ugarsko šumarsko družtvo imalo je 20, prosinca pr. g. glavnu skupštinu, koju je otvorio grof Ljudev, Tiasa. Predsjednik svratio je pozornost skupštinara na uspjeli, kojega je družtvo polučilo za četvrt stoljeća svog obstanka na polju promicanja šumarstva u zemlji. Isti izjavlja svoju radost, da je družtvo i u materijalnom pogledu orijaški napredovalo. Minist. savjetnik Alb, pl. Bedu priobćuje ganutljivo, da je samo grof. Ljudev. Tiasa prisutan od onih članova, koji su pred 25 god, družtvo ustrojili, te ga pozdravlja kao prvog borca na polju domaćega šumarstva. Nakon toga priobćio je sumarnik Iv. Csipkej Izviešće o družtvenom djelovanju. Po tom izviesću bio je pribod prošle godine 26149 for., a razhod 17512 Lor, Cieli družtveni imetak, uraCunajuć i vrlednost dražtvene sgrade sa 194065 for., iznaša ukupno 310,303 for. Za ravnateljskog 51ana izabran je E VađaŠ, Iz Deakove zaklade podieljena je već prije opredieljeaa nagrada njekomu piscu za sastanak strukovne knjige pod taj uvjet, da pisac njeke mane iapravl. Konaćno dobio je družtveni blagajnik odveznicu. Šumski kvar kod I. banske imovne obćine. U mjesecu siećnjn t. g. provedeno je u oćevidniku šumskih šteta kod šumarije I. banske imovne obćine 758 šum. prijavnica, a sav prijavljen šumski kvar procienjen je na 1310 for. 17. novć. Ovaj ogrooini broj šumskili prijavnica za jedan mjesec oĆit je dokaz:, da našim šumam prieti velika pogibelj, da će jih sve više ponestajati. Bilo bi s toga uputno, da se u horu nješto ućini, da nam se to narodno blago sačuva od očevidne propasti. A.— Umjetno ribogojstvo u brodskoj imovnoj obćini. Na predlog sumarnika gosp. Eđuarda pl. Nemčića u Vinkovcih zaključilo je zastupstvo imovne obćine brodske u izvanrednoj glavnoj skupštini, da se počamši od ove godine uvršćuje u proračun po 80 for. za unapredjivanje umjetnog ribogojstva. Posto je visoka zemaljska vlada ovaj predlog potvrdila, sad će se i u brodskom kotaru odpočeti s umjetnim ribogojstvom. Naručiti će se Araimov ribogojni aparat za leženje jaja, stručne knjige o ribogojstvu, pastrva jaja i nekoliko liiljada malih jegulja, koje će se pustiti u ribnjak u Velikoj, gdje će Pleternički šumar gosp, Ilija Vlahović urediti ribogojnu postaju. Samo se mora željeti, da na najbližnjoj željezničkoj postaji Batrinja, kamo će se dostavljati ribja jaja i žive jegulje iz inozemstva, predadu adresati odmab, kad dođju, da se mogu jaja i jegulje u vođu metnuti, drugačije bi ribe mogle poginuti. Nemarom jli neznanjem željezničkog osoblja poginule su lani i preklani mnoge pošiljke živih riba na nekojih željezničkik postajali n Slavoniji, uslied čega su naručitelji riba ne samo |
| ŠUMARSKI LIST 5/1892 str. 47 <-- 47 --> PDF |
-™» 239 ~ kvarevali, već izgubili i volju, da u hudn(5e narufinju u inozemstvu žive rJbe, Bilo bi dobro i probitačno, ako bi se u taj primjer ugledale i osfcalo imovne obt^iue, gdje je iole mogudcj jer bi ovo vrelo privrede moglo danas sutra iiepu korist nositi. Prodaja šumskih biljk^l. Šumski ured Maria-East grofa I. C, Zabeo kod Maribora u Štajerskoj ima na prodaju koucem travnja u mjesecu svibnju veliku ko]iko<5u jelovih i ariSevih biljka, te brekovib mladica iz brdskih predjela. 4 godiš, jelov e rasadnice stoje 3 for. 20 nvč. svaka hiljada. 3—4 godiš, ar i šev e rasadnice stoje 4 for„ svaka hiljada. 1 do 1^/2 mt. visoke brekov e miadiee stoje 3 for. 30 nv5. svaka stotina. Ove ciene ustanovljene su za dopremu i poslagivanje biljki do južnog kolodvora Maria-East i Lorenzena. Hrušteva gljiva-nametniea. Po radnjah MaČnikoffa i KrasiUtcnikova pokušao je Le Moult istraživati, da li hruštevu ličinku uništuje kakova gljivica, koja bi bila slična gljivicam, kakove su gore rečeni iztražitelji pronašli na drugih škodljivih za re^aieib. Le Moult priobćio je u Comp. rend., da je u Ceance našao hrusteve ličinke, koje su bile njekim bielim pliesnom posve obavite. Takovih pliesnom obavitlh ličinka bilo je lOo/o^ a ta pliesan pastaia je u oranici. Po savjetu Girarda sdružio je on bolestae ličinke sa zdravimi, te su sve po tonje za dva tjedna takodjer obolile. Tielo takovih okuženih i bolestnih ličinka ostaje napeto, pndržav Bvoj oblik; nu pod kožicom bolestnih ličinka opaža se njeko crvenilo. Ovo crvenilo poČima blieđlt, a onda se vidi gljivica na eielom tielu ličinke. Ta glji vica brzo probije kožu blizu vrata ličinke, te sve više i^punjuje grudi (koš, Thorax) i zadak (Abdomen). Buduć je hruštev nametnik pronadjen, potrebito je sad, da se još njegova na rav izpita, te njegova umjetna kultura pronadje u svrhu, da se mogu dalji pokusi učiniti na njivah^ u kojih hrusteve ličinke prebivaju. V. K, O uplivu vogljivosti uzdislia i svjetla na postanak bodljika i trnja. U „Buli. de la Soc. bot. de France", 18^0 sv. XXXVn, str. 176 i u „Comptes vendua", sv, 0X11., str„ 110 priobčio je A. Lotheiier niz pokusa, koje je on učinio, da pronadje upliv vugljivost i uzduha i svjetla na postanak bodljika i trnja biljka. 0 upliyu vugljivosti (vlažnine) uzduha kušao je iztraživati na žut i kov ini (Berberis vulgaris) i na giog u (Crategua o^jacautha), te je pronašao, da se lišće uplivom vugljivosti uzduha razvija sa kriepkom i podpuno zelenom Hb o vino m (Parenhjm) i dugačkimi petljami, doČim su se u suhom vazduhu s prvine razvili samo njekoji listići sa dosta podpunim clorofhluim pletežomj kojega je kod kasnijega lišt^a isve više poneatajalo, dok nije posve izeeznuo tako, da su samo u trn pretvarajuča se, rebra preostala. Prema tomu čini se, da biljke n vugljlvom nzdubu svoju izhlapljujuću površinu povenuti nastoje, budud je transpiracija (izhiapljivost) saprieČena; usuprot tomu biljke u suhom vazđubu nastoje svoju površinu umanjiti, pošto ae u usporenoj transpiraciji, koja u suhom vazduhu postaje, gubitak vode reducira. Pokuse o uplivu svjetla na postanak trnja i bodljika učinio je Lotheiier takodjer na žutikovini, bagremu, giogu i gladišu (dlea europaeus), te je pronašao, da su kod snažne osvjete (jako ra?;3vjetlenje) premnoge, kriepko razvite i bolje diiferencirane bodljike postale. ^´ ^. Šibom oslobodio zečića. Ovih dana vračajuč se oko podne sa predstojnikom L. i mjernikom B. i vozeč se uz Uvade ferovačke, čujem dreku zeca, stanem s koli i izkočih iz kola pohitim prama nesretniku zeon. Bez puške, pograbioi uzput vrbovu gibu |