DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1892 str. 1 <-- 1 --> PDF |
Br; 6. u ZAGREBU, I iipnja 1392. God. XVI. Koji je uzrok kolanju vode i penjanju mezgre u transpirajućiti (izhlapljujućlh) bilina? Piše MilM J)> "Obradović-Ližaiim, ´kr. srp. minist- žiaoviiik. Mnogogodišnja borba naših -velikih fiziologa, rekao bih, da se je u posliednje vrieme malo utišala, Jer je ovo sitno, ali vrlo važno pitanje o uzroku, zašto se mezgra u bilinah penje i vođa kola, u najnovije vrieme dovoljno razjašnjeno. ^ . S ovim vrlo važnim i zanimivim pitanjem bavi se moj poštovani profesor Dr. Josef Boe hm u Beču već desetak godina, te je dugotrajnim! pokusi i neumornim istraživanjem došao u poslieđnje vrieme do nepobitna zaključka, kojim je svoje u6ene protivnike pobjedio. Neimam pri ruci predavanja prol Boehma, ali se nadam, da (5e moji štovani sudruzi iz god. 1883.-86. potvrditi, da je prof. Boehm u ono vrieme 0 ovomu pitanju u kratko tvrdio ovo: da tlak uzduha proiizrokuje kolanje mezgre (sokova) u biljki. Ovu teoriju napustio je Boehm poslie sasvim i ne zaboravljajući na nekadašnje primjetbe Zimmermanove i Schwendenerove, te je tvrdio poslie ovako: Ako bi nejednakost uzđušnog tlaka ipak penjanje sokova prouzrokovati mogla, onda bi morale promjene tlaka (Tension) — pošto uzlazenje sokova često put vrlo brzo biva — ne samo velike biti, nego bi se istom pravilaošću i mienjati morale onako, kao što u cievi sisaljke, koja žustro radi, a to je, kao što se samo po sebi razumjeva, posve ne moguće. Da se uslied nejednakosti tlaka u bjeliki (splint) voda kreće, to se samo po sebi razumjeva; ali upijanje´vode kroz korienje i penjanje sokova mora bar djelomice nešto drugo prouzrokovati´ Boehm nadje ovaj uzrok u bugačljivosti (Capilaritatu). ´ Evo´ do- čega đodje ´ Boehm u^ toku svoga osmogodišnjeg neumornog iztraživanjasa raznimi pokusi: „Upijanje vode kroz korienje i penjanje 17 |
| ŠUMARSKI LIST 6/1892 str. 2 <-- 2 --> PDF |
— 242 — mezgre prouzrokuje Capilaritat, a snabdjevanje listnog paren chjma s vodom prouzrokuje uzđušni tlak. Ovaj svoj plod dugogodišnjeg istraživanja priobćio je Boehm Ba predavanju u zooložko-botaničkom dtužtvu u Beču 17. sieSnja 1890., komu sam prisustvovao. Pa sad opisati ću sve njegove dokaze redom, koji idu u prilog gornje tvrdnje. L Siiatdjevaiije rod^m trajnspirajiifili (izMapIjiajiićili) Ulim ne proMrokaje eidosHiotičiio lisisaiije korieBOvili stanica (ćelija)/ Malo je izreka u p}iysiologiji bilina bilo o istinitosti kojih.bi se posumnjati moglo toliko, koliko o ovoj, ^da je enđosraoticko upijanje korienovih stanica uzrok, da se transpirajuće biljke vodom snabdjevaju; ali nijedna tvrdnja u. cieloj znanosti — kao što se kod malog promišljanja već a priori pokazuje — nije tako neistinita, kao ova. Jakost izhlapljivosti izvanredno se mienja promjenom vanjskih prilika, docim se težina biljka mienja samo u uzkili granicah. S toga će korienje upravo toliko ili bar približno toliko vode upiti, koliko iz lišća izblapi, što je endosmotifikim usisanjem oe moguće. . ´ Vidljivi enđosmotički (upojni) znaci ili efekti pokazuju se samo kod mjehura, koji ne propUv^taju njihovu djeliijuću sadržinu skoro posve ništa ili samo u maloj mjeri. Ovo se tvrdi u obće kod rastlinskib stanica sa protoplasmatičnom sadržinom^ a isto tako je nepobitno, da se kroz stiene od stanica, koje su u kipućoj vodi usmrćene, osmotićno djelujuća sadržina van razlieva. Usmrćene stanice nemogu enđosmoticno duže vremena turgescirati. Ako bi upijanje vode kroz korienje bila endosmotićka funkcija stanične sađržine, onda bi morale transpirajuće biline, od kojih je korienje u vodi kuhano, brzo da uvenu. Pokus nas u6i, da takove biline imaju dosta vođe kod ne prejako intensivne transpiracije prije, nego što nastupe sekundarne promjene. I više postotaka salitrine i specifični otrovi (Sublimati) pokazuju za kratko vrieme škodljivo djelovanje u lišću, u koje nemogu dospjeti endosmotičnim usisanjem, 2. PeiiJEBje sokova i Epijaiije vode traiispii^aJBĆih Mlina m pronzrokujti nejednakosti miliiSmg& tlaka, ^ - Stanice drva sadržavaju i za vrieme intensivne transpiracije „mezgru" i razredjeni vazđuh, a na temelju iztraživanja sa čestomjerom uzduha (manometrom) došao je Boehm već pred 30 godina do zaključka, da penjanje sokova ne biva u staničnih stienah (Zel!wand), kao što se je to onda u obće tvrdilo, već da to penjanje uzrokuju nejednakosti uzdužnog tlaka. Pošto je odkriven i „negativni« uzdušni tlak, u cievčicah (1877. v, Hohnel) bilo je, kaže Boehm, na temelju drugih opažanja dvojbeno, da vegetabilne traheje ue fungiraju |
| ŠUMARSKI LIST 6/1892 str. 3 <-- 3 --> PDF |
™ 243. kao respiracioai organi, nego poglavito kao s oko vođa! Oi´gaBi,te da ovi osim uzdaha od male tensije još i vodu sadržavaju. Da je topau tako, možemo se osvjedočiti na vrlo lak na&in i to ovako: uzmu se od prilike 25 cm. dugačke javorove ili lipove grančice i injiciraju se pomoću žive stisnutim uzdubom (lik 1.). Već kod pritiska manje od jedne atmosfere pokaže se na gornjem presjeku kaplja sladorove sadržine, ako je .pokušaj učinjen´ poslie, kako je lišće opalo. U ljetu se ovo dogadjatek onda, kad se postupice najprije´ ciela´grana^ a onda njezina gornja polovina i t. đ. injicira. Kroz tvrde javorove i lipove grane može se sa malim pritiskom uzduh iztisnuti, naprotiv svježi oko 25 cm. dugi ogranci ili niesu ništa za stisnmti uzduh proničući ili samo, za vrieme jake izhlapnje (transpiracije), ali i onda samo relativno suhlje unutarnje drvo u malom razmjeru. Ovo je uvjetovano velikim odporom trvenja Jaminovi h lanaca (sa kapljicama vode alternirajući nzđušni mjehuri, koji se u cievčicah presječenih ogranaka naročito ljeti već nalaze ili se tek kod uštrcaja sa uzdahom naprave. ´ , ´ ´ Okrajci cievi začepe se sa tilama (Thjllen) ili teklinom (gumijom), Tile i teklina pravi se u cievih kao i pretvaranje bjelike u srž (Kernholz) i kod odsječenih .ogranaka, ako se ovi polagano osuše. Da se možemo osvjedočiti o kontinuitetu cievčica pomoću stisnutog uzduha, mora da se prije sušenja usmrti odsječeni ogranak u kipnćoj vodi ili u alkoholu (žesti). Objektivnom kritikom onih, te, jur prije 12 godina Boehmu´ poznatih činjenica kažem, 4a je mogao već onda uvidjeti, da je na krivom putu naime, da bi pravi uzrok penjanja sokova saznati mogao. Ali pređnavedene tvrdnje pomutile su mu pravi pogled. On si je predstavio, da su cievi Jaminovih lanaca razđieljene u izprepriečane sisajuće cievčice i da bjelika, koja sokove vodi, sačinjava nebrojene sisaljke, koje uspored i poprieko leže. Ako bi se takav sustav cievčica u njekoj visini u živi presjekao, onda bi se živa morala usisati u cievčici do raznih visina isto tako, kao što je to slučaj kod ogranaka, koji se pod živom presjeku.* . Ako bi penjanje sokova ovako uzsliediti moglo, onda bi morala biti napetost uzdušnih mjehura u elementih drveta, koje sokove vode, ti poznatom momentu ne samo opređieljena, nego bi morala po jednom opredieljenom ritmusu premjenjivati (varirati), što je posve ne moguće^ pošto je dokazano, da penjanje sokova vrlo brzo biva. Penjanje sokova, kao što , je već spomenuto,. biva u´ izvanjskoj bjeliki, B toga su putevi za sokove vrlo uski/^"^ Ali i gusta krošnja stabla, kojega je * Stablo se naravno ueda pođ vodom presjeci. Ako se ađventivni iietomsti ti njekoj visitii stabla što bliže deblu pod živom presjeku, to 6e se živa uviek opiti i u cievlje izvanjske bjelike. U tom upravo leži najjači dokaz, da penjanje sokova biva u najmladjem drva. ^"^ Suviše je pretjerano misliti o množim dispomrane rezervne vode za svaki sln^´aj .nužde. Iz vanjskog drva odsječene javorove grane može se postepenom iajekciom sa komprimiranim uzduliom sok izciediti jos i onda^ kad .se je lišile već posve posušilo. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1892 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 244 — bjelika većim đielom presječena ili mjestimice na daleko odstranjena ili ma na kakav mu drugi način usmrćena i izsušeBa, ne pokazuje da manjka vode ni kod vrlo intensiv-Be transpiracije« Kod bagrema (Robinie) napuni se cievlje poslieđnjeg jednolietnog goda po padu lišća sa vazdutiom kod obične napetosti, a u sliedećoj godini sa tilama. Ako u neposrednom sunčanom svjetlu granu ili stablo do prošlogodišnjeg drva ogulimo, onda će vrhovi lietorasta i lišće .istog već poslie 16 minuta uvenuti.´ (Kod stabala, koja imadu široku sokovodnu bjeliku, napravi se poslie iste operacije na rani njeka putanja savijena u drvo, koja do sad ni]e sokove vodila,) Iz sadnica krhke vrbe (Salis fragilis), a sa bujnom mladorasti, izpari se u neposrednom sunčanom svjetlu toliko vode, da je odpremanje vode posve nemogućno nslied malog presjeka na žilah; Za dokaz toga neka služi i ovo: ako na jednom osamljenom suncanik u (Helianthus ammus) izsječemo stablo povrh jednog od najgornjih listova do same srcike, onda će list, koji stoji iznad izsjećenog mjesta, uvenuti skoro odmah. Nejednakosti nzdnšnog tlaka, koje bi bile potrebite za tako brzo kolanje vode, nemogu se polučiti niti disanjem i pronicanjem (difuzijom)-, niti nikakovim drugim načinom. Da niti nejednakosti uzdušnog pritiska, niti endosmotično upijanje kod provadjanja vođe i sokova transpirajućih biljki ne sudjeluju, neka služi za dokaz sliedeći pokušaj: Vrba (Salix fragilis) lik 2. odgajena je iz grančice, koja je ravno u proljeće odsječena i od koje su svi pupovi osim gornjeg izgnječeni. Poslie najduže od 3 mjeseca bili su okrajci cievlja na presjeku čvrsto i podpuno sa tilama zatvoreni. Ako sad ovu posudu u toliko, sa vodom napunimo, da su samo krajevi žila u vodi, i ako se sa jednom drugom luknjom, koja se napravi u kaučukovom čepu —-pošto je veliki reeipient umetnut — hlizu do napetosti vodene pare izprazni,, onda se neće ni jakost transpiracije umanjiti kod podjednake težine biljke (prispodabljajuć ju sa drugom biljkom, koja kao kontrola služi). Usisanje vode i penjanje sokova neće ni onda prestati, ako se žile i jedan dio stabljike izpitavane biljke u kipućoj vodi usmrti,* Stoga nije uzrok upijanju vode transpirirajućih biljka i uzlazeiiju mezgre u istih niti endosmotično usisanje, a niti nejednakost uzdušnog tlaka. 3. Peiilanje mezgre i upijanje vode izMapljuju^ili Mljka prouzrokuje,bu´ gadljivost (Capillaritat). ^ Ako je kod transpiracije uzsliedivšim pokretanjem vode izključeno endosmotično usisanje i nejednakost uzdušnog tlaka, onda može uzrok biti samo u bugacljivosti. Da je tomu tako, dokazuje neposredno sliedeći pokušaj: Ako se ^ Samo se po sebi raztimjeva, da se kod ovog pokuna uslied imismog uzduhn. dovedena vođa, n kojoj ima suraporae kiseline i iužiko^soiika, odbiti mora od gubitka težine strojeva. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1892 str. 5 <-- 5 --> PDF |
~ 245 Lik 2. opuri petljika mladog pasulja (Pliaseolus multiflorus), kojoj je iiajgornji pupoljak odkinut, nad posudom sa vrućom vodooi, onda ćemo opaziti, da će se pefljika odmah pociepati u trake i poslie njekoliko dana sasvim probliediti tako, da će izgledati kao suha slamka, dočiai primordialao lišće ostaje posve svježe i kod samog inteasivnog izhiapljivanja. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1892 str. 6 <-- 6 --> PDF |
— 246 — Da se u takovoj petljiki vođa kapilarno diže, o tomu neima sumnje. Za neko vrieme, obično poslie nedielju dana, napunjeno je cievlje iznad i izpod slamnastih petljika sa tekliBom, a lišće uvene i osuši se. Već iz ovog dokada ne osvrćnć se im ništa drugo, možemo ustvrditi, da penjanje mezgre (sokova) u obće prouzrokuje bugačljivost. Tvrdnja, da ono što vriedi za malu biljku, ne mora vrieđiti i za veliku, ostati će bez svake podloge sve dotle, dok ne bude utemeljena na sbiljnih dokai^ih. Kod istovjetne organizacije prouzrokuje penjanje mezgre ista sila, kako kod velikih, tako i kod malih biljka upravo onako, kao što biva kolanje krvi djelovanjem srca i kod miša, kod kita, kod malog međosasa i kod noja. Isto tako dade se pokusima dokasati, da se u njekom preko 100 mt. visokom stablu uslied bugačljivosti voda penje onako, kao sto se penje u jedva njekoliko centimetara dugučkoj petljici pasulja, U liku 2, naznačenog stroja, podigla se je živa u izhlapljivajućih vrbab na 64 cm. visoko, nu većinom je bio još od prije uzduh po biljki usisan, te tako ostaje neriešeno pitanje, kakovim je naime procesom usljed prouzrokovane transpiracije ova sila postala, da li endosmotičnim usisanjem ili napokon uslied bugačljivosti. Da se ovo pitanje na čistac privede^ treba biljku prirediti za uzduh neproničnu, kao što je to već prije rečeno. To je moguće učiniti tako, da se uzdužni prostori bilo to i u đolnjoj česti petljike vodom napune. Ako se uzduh usisa, onda se naprave odmah ^Jaminovi^ lanci, a ođpor trvenja istih, koji stoji u obratnom razmjeru sa promjerom dotičnih jažž., onemogućuje dalji ulazak uzduha. Da uzduh bude iztisnut vodom iz tih jaza, postigne se to samo u kipućoj vodi. Mi smo već spomenuli, da u kuhanom korienju i u petljikah kolanje vode ne prestane prije, nego što nastupe sekunđerne promjene kao: truhlenje korienja i pravljenje tila u eievlju m početku sirovog drva. Ako se u takovoj biljki i živa digne, to je onda dokaz, da ovo nije bilo uslied endosmotičnog usisanja« U vrbovoj biljci, od koje je bila đolnja trećina skupa sa posudom, u kojoj je kultivirana, do blizu 2 sata umočena u kipućoj vodi, podignuti će se živa uviek do barometrove visine, ako je stroj (boca i manometer) sa bezuzdušnom^ vodom napunjen.* Transpiracija mlaza (mladice), koji za vrieme kuhanja mora biti umotan u mokro ali ledeno sukno, traje neprekidno dalje. * Poslie kuhanja ohladi se vođa a posudi, pošto se ova metoe u ledenu vodu do 50 C. { onda se Sep ufcjera u bocu, a sa kiput^om vodom napunjeni monometer n drugu čepovu luknju. Da se uebi manometer izpra.nio m vrieme operacije, metne se na kraj vanjskoga kraka zavrnuti poklopac od kaučuka. Sve dok se manometer ne ohladi, ostaje uronjen u k,pu(5oj vodi. Sbog sigurnosti mliepi se 6ep vosko-n, kad je već suh na mjestih do grljka boce i posije u manometra, a boca se opet sva preko grljka metne pod vodu. Tek onda |
| ŠUMARSKI LIST 6/1892 str. 7 <-- 7 --> PDF |
; ,— .247 — , . Tako se Eapravi u manometru (često kod A) ili u boci „Toriceiijeva praznina", koja raste ili je nestaje, kad se manometar iznad žive ti bezu^đušnoj vodi podigne. Ovim se pokusom dakle dokazuje, da transpiracijom postalo kretanje vode niti je prouzrokovano enđosmoticnim usisanjem niti uzđuŠDim tlakom, kojega "neima, nego da to biva izključivo sa bugacljivošću (kapilaritetoin). Istim se pokusom pravo rekuć ad oculus demonstrira, kako postaju pl^azjiine u sokovođnih elementih drva, koje su razredjeiiim uzdahom odnosno samo vodenom parom napunjene. Pokus nas u6i dalje, da je kapilarna atrakcija vegetabilnog cievija prama podjednako širokimi staklenim! cievi, nerazmjerno velika i da u biljkah postoje vođeni mlazovi, koji su sa staničnim! stienami izprepriečeni i kojih se hjđrostatiČBi tlak trvenjem uništuje. Ovi vodeni mlazovi stoje posredovanjem nježnih i za vodu lako permeabilnih korienovih stanica u neprekidnoj svezi. Prema tomu prouzrokuje upijanje vode i penjanje sokova ista hjđralična sila, s toga je onda pojmljivo, zašto bilina upravo vodu upija kroz korienove stanice toliko, koliko iste iz lišća izhlapi. Male razlike dolaze ođtud, što „Toriceiijeva praznina" postaje u sokovođnih putanjah, te je opet i nestaje. Šema za kapilaritetom prouzrokovano kolanje vođe u transpirirajućih biljkah (lik 3.) malo se razlikuje od onog obrazca, koji je po Boehmu još god. 1881. u botaničkih novinah na str. 809. naveden. (B = direktno izhlapljujuća stanica^ MM = Mesophjll, L = uzdužni mjehur u posadi, koja počiva u uzđušnimi i sokovođnimi stanicami, WW = stanice korienova parenchjma, S = stanica, koja vodu upija). Da se voda kreće u sokovodnom drvu usljed uzdušnog tlaka, već je prije kazano. Ako se umanji trvenje u susjednih sokovođnih jažah baš i kod slabije transpiracije, onda upijaju vodu i oni prostori, koji su napunjeni razredjenim uzđuhotn ili vođenom parom. (Ovo je najprije „Scheit" pronašao). Tim je dokazano, da se sa jakošću transpiracije ne mienja samo količina vode a drvu, nego i objam stabla uslieđ nejednakosti tlaka, koji postoji izmedju praznih prostora sokovodne bjelike i vanjskog uzdaha* Za ovaj pokus mjesto vrbovih mogu se upotriebiti isto tako i mladice od javora, kestena, lipe i t. d. ako se kuhani dolnji dio mladici do gornje luknje na čepu oguli i presječena ploha dobro zatvori, onda representiraju periferijske stanice, u kojih cievlje sjedi, korienove stanice s tom samo malom razlikom, da su ove za vodu manje propustne. Pokusi sa grančicama mogu se praviti i onda, kad lišće opane, samo što se onda mora „periđerm" odstraniti, da se izparivanje pospješi. 4 I četinjare (koBifere) imaja cievlje u kojemu se sokovi pesjn. . Tvrdilo se je i još se danas tvrdij da konifere ne imaju cievlje, ali Boehm ne obaziruć se na to, dokazuje, da su svježe grane cetinjara u uzdušnom pogledu za vođu permeabilne, a suhe grane istih da vazduh propuštaju. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1892 str. 8 <-- 8 --> PDF |
~ 248 — Poznato je, da se u listnjačah mezgra izvrstno peeje u cievlju uslieđ kapilariteta, s toga je prema rečenom već a priori nedvojbeno, da je isto tako i kod cetinjara, pošto se ovdje obzir uzeti može samo na osmosu i na tlak vazđoha. Ako bi bile četiajare bez cievlja, onda se samo po sebi raznmjeva, da nebi mogle vodu kapilarno upijati. Pokusi pak sa manometrom dokazuju, da se u avježili jelovih grana, bila ili ne bila na njihovom đolnjem kraju kora oguljena, digne živa skoro do gore, a u granah, koje su skoro cielom njihovom dužinom kuhane, digne se živa uviek do same barometrove visine bez da se transpiracija obustavi. Kad nam je to poznato, onda bi bile nesgrapne đalnje tvrdnje, da konifere ne imaju sokovodnog cievlja, t j= traheidnih niti, koje u neprekidnoj svezi stoje. 5. Snabđjevanje izHapljujm^ega (traiisp!rirajii<5ega) liŠ45a sa vodom. Kao što je ne istinita tvrdnja, da korienje transpirirajućih biljka vodu endosmotićno usisa, to je još manje istinita ona, da sokom napunjene, neposredno i posredno izparujuće stanice na isti način izgubljenu vodu dobivaju. Ne obazirući se na to, da enđosmoticno đjelujuće sađržine niesu dokazane i da intensivnom transpiracijom vrlo oslabljene biljke ne venu, bivaju osmosom prouzrokovana kretanja vrlo spora, te jakost enđosmotiSnog upijanja nebi ni onda daleko zaostala iza intenziteta transpiracije, kad bi dotične stanice doista imale jako enđosmoticno djelojućih sađržina. Kod pokusa sa barometrom i kuhanim grančicama od „Thuje" diže se živa razmjero vrlo brzo, a vrlo sporo onaa, ako se odstrane listni vrhovi. Odtud vidimo dakle, da se ne osuši odmah usmrćena libovina (parenchjm), nego zamjenjuje samo za dulje vrieme izhlapljenu vođu« Parenchjmove stanice lista jesu mjehurići sa .elastičnim! opnami, koje isto tako djeluju kao baloni od kaučuka, koji su proviđjeni sa staklenimi u vodu ili u živu uronjenim! cjevčicami, pošto se ti baloni malo pritisnu. U lišće ide voda kroz cievlje, a u ovo ulazi jednostavnim usisavanjem. Prvotno (primorđialnoj lišće klijajućeg pasulja, ako mu se odstrani naj^ gornji pupoljak i ako se postavi pod stakleno zvono iznad vode, uvene odmah, čim se zvono odigne. Stanice takovog lišća vrlo su nježne, a njihova je elastičnost vrlo malena. Nauku 0 kolanju vođe u transpirirajućih biljkah možemo u kratko svesti na ove izreke: Direktno i indirektno izhlapljujuće me-zgrom napunjene stanice, nadomještaju njihov gubitak na vođi iz cievlja jednostavnim upijanjem. Upijanje ovih stanica raste sa elastičnim odporom njihovih opnU. Usisavanj e vode kroz korienje i penjanje mezgre naprotiv jest kapilarna funkcija cievlja, a kao njegovo produženje smatraju se kod poljskih bilina kapilarni prostori zemlje. U ovih kapilarih pravi voda neprekidne u bilini sa staničrnčnimi opnami izp fepriečane niti, kojih se težina trvenjem uništi. |
| ŠUMARSKI LIST 6/1892 str. 9 <-- 9 --> PDF |
-~ 249 " llslieđ trvenja postaju n sokovođnih elemenlih ra gredJeBim uz duh om ili saro.o vodenom parom napuBJeiii prostori, koji vodu opet upijaju oada^ kad se trvenje umaaji u susjednih sokovodnicah ili kod slabije transpiracije, Odtuđ dolazi mienjanje količine vode u drvetu^ i. objamu stabla. Sokovi se penjir samo-u izvanjskoj-bjeliki, a s toga biva kod intenzivne transpiracije ova promjena´izvanredno brzo., "Ako se,- presieče vođjnica (Leitbiindei) pod živom, onda će se ova. upiti manje ili´ -više i .u ono cievlje, koje je:u izvjestnom momenta na dotičnom mjestu ili u blizini onoga na veće udaljenosti bez sokova. Kod drveća sa širokom .sok ovo dnom bje.likom, ako se- oguli najmladje drvo, napravi se ,na nutra uvinuta zasebna putanja; kod onog drveća pako, kod kojega se izpuni cievlje sa tilama. ili teklin^om već u. drugoj godini, osuši se lišće nakon gulenja isto tako brzo, kao i na obližnjoj grani, koja, je bila posve odsječena« Sokovodno cievije konifera sastoji se od traheiđnili ntti, koje u neprekidnoj svezi stoje. , Endosmotično upijanje i nejednakosti uzdužnog tlaka, ovo posliednje makar i primarno, ne sudjeluju kod kolanja vode u transpirirajućih biljkab. .Na temelju gore rečenog uzeo je prof. Boehm još dva nova pokusa o transpirirajućih biljkš, s vodom i to opet prigodom predavanja, koje je držao u zooložko-botaničkom družtvu u Beču. Dokazav, da kako upijanje vođe, tako i penjanje sokova transpirajućih biljki prouzrokuje ista hjdralička sila naime bugačljivost, izveo je Boehm i drogi zaključak naime taj, da se u pojedinih prilikah sokovna struja okrenuti može, dakle da mora voda iz biljke opet u zemlju ođticati. Kod običnih uslova ne može ovo da bude ni kod punosočnih biljk^i, bar u velikoj množini a to s toga, što bi onda ostale biljke bez vođe. Ako se pako stabljika sa suncokreta, koji je samotno odgojen na ponješto vlažnom zemljištu u drugom internodiju presječe, onda će njegov ostatak za 24 sata više vode upiti, nego što njegov četverostručni objam zaprema, te će se najveći dio vode tlu povratiti. Uzrok opadanja vode slieđećih dana je taj, što se cievije zatvara. - Ovaj okret sokovne struje ^amo je tako moguć, što kapilari tla i biljke neprekidnisistem tvore, u kojemu se voda diže obično u transpirirajuće udove. Kao što upijanje vode iz tla, tako i snabdjevanje sa vođom transpirirajućega lišća prouzrokuje endosmotično usisanje. U istinu fungiraju ipak posredno i neposredno izhlapljujuće stanice poput elastičnih mjehurića, koji svoj gubitak na vođi nadopunjuju jednostavnim upijanjem. , Evo vrlo instruktivna pokusa; |
| ŠUMARSKI LIST 6/1892 str. 10 <-- 10 --> PDF |
^ 250 — UUe od suncokreta, koje se s takove biljke odsječe i odmah pod vodu metne, ostaje svježe čak i u direktnom sunčanom svjetlu, đocim kad se biljka metne ii vodu, u kojoj je malo zemlje pomiešano, ovehoe lišće na skoro. UpijaDJera zemljenili čestica začepi se cievlje t. j . sokovođue jaže. Lišće će uvehnati momentano u direktnom sunSanom svjetlu onda, ako se biljka u čistoj vodi pokrati za njekoliko centimetara, Na očigled ovog ne nadanog pojava ne može se više sumnjati, da se ,,Turgor" transpirirajućeg lišća ne prouzrokuje endomostićni m upijanjem, koje u sasvim pođesnili prilikah vrlo polako biva. Inače bi bilo nepojmljivo, zašto bi listiie stanice, kad izgube vodu, samo nerazmjerno eksaktnije fungirale, nego oni za vodu permeabilni mjehuri pod istimi ušlo vi. Vl^ Zemljarinski katastar. Piše Josip Ettiiiger, kr. katastr. šumar, nadzornik u miru. Kazmjerivanje zemljišta bijaše već u početku prijašnjega stoljeća u svih zemaljah radi oporezivanja započeto. Godine 1753. izišao je nalog pod caricom Marijom Terezijom, kojim se mjesto staroga popisa naređjuje sasvim novi, po kojemu se je imalo pobilježiti sve pokretno i nepokretno imanje. G-odine 1754. imalo je posebno stališko povjerenstvo svu zemlju obaći i novo popisivanje započeti. Tom se prigodom pitalo za sve zemlje i njihov prihod, a težatbena zemljišta razdieljena bijahu po vrstnoći u tri razreda, a po vrstnoći uzete su šume i pašnjaci u najmanju vriednost. Od to doba imao je svatko bez razlike stališa točno izkazati, koliko dobiva po jutru (1600Qo) čistoga prihoda, da se uzmogne na temelju ovog katastriranja zemljišta novi porez razpisati. Nu procjena zemljištfi bez poznavanja njihove količine slabo je koristila tomu podhvatn, s toga odredi car Josip godine 1784—89., da se imadu sva zemljišta katastrom izmjeriti. Akoprem ovakovo mjerenje n obće sbog nedostatnih siM, te i takovih, koje različite ođnošaje pojedinih krajeva nisu poznavali, nije točno izvedeno, ipak je mjera od god, 1818, pod carem Franjom IL služila kao podloga za katastralno oporezivanje zemljišta. Kako je već rečeno, izmjerivanje zemljišta bilo je u najtiesnijem sa?ezu s ustanovljivanjem čistog prihoda pojedinih zemljišta, koja su u buduće imala biti kao podloga oporezovanju i za koja bijaše u to doba W% čisti prihod ustanovljen. Nn primjećujem, da se je taj tako zvani „Josefinski kataster" glede oporezovanja šuma ograničio samo na one šume, koje su se sjekle i uživale, dočim su r)rašame i šipraci iz računa izpušteni. Koliko je onda šumske površine za oporezovanje u Hrvatskoj i Slavoniji bi|o^ 0 tom ne ima točnih podataka, pa ih i mi ovdje ne možemo navesti. ´-^ Vidi opazku uredništva na strani 24. broja I, |