DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1892 str. 45 <-- 45 --> PDF |
div, mačaka 50, jaizavaea 2´2, kuna 8^ lasica 18, vidre S, tvoraca 11, jastreba 054, svraka i vrana o68, skitajućih s« pasa i mačaka 703 ili sveukupno 3720 komada. Mislim, da ove brojke dosta jasno pobijaju tvrdnju veleštovanoga g. druga^ te da nije istina, da ovo vlastelinstvo konstnu divjaČ samo uživa, a grabcžijivu Betamaiii. Neka se uzme u ruke „izkaz ubijene divjaci u vlastelinstvu Kutjevu za god. 1891.", i prispodobi s našim izkazom, jamačno t^e se kod stavke „srna" 1 „zec´´, „lisica" i „jastreb´* osvjedočiti, da po mnjenja g. pisca vlastelinstva kutjevačkoga susjedno mn nasi^ko vlastelinstvo „neumije samo uživati, nego i koristuu divja6 čuvati". Lovište našiČkog vlastelinstva veliko je 52.000 jutara, a ono kutjevažkoga 50.000, pa ipak u uašičkom vlastelinstvu nije ubijeno ni iz daleka onoliko srna i zečeva, kao u kutjeva^kom vlastelinstvu. Veleštovanomu susjedu ne možemo ni onu tvrdnju priznati, kao da grabežljiva zvjerad prelazi od ovuda u vlastelinstvo kutjevačko. Vriedni drug znade vrlo dobro, da onaj dio krndijske planine, koja spada vlastelinstvu uagičkoma^ leži prema sjeveru, a onaj dio, koji spada kutjevačkom vJastelinst^u, da je prema jugu, pa za. to znati će i bez nas, da se divja6 redovito drži na južnoj strani. Nadalje dosta veliki dio kutjevačkoga diela krndijske planine je branjevina, dočim je dio naši(:kog vlastelinstva vrlo neznatan, prem je velik (16.000 jutara), pa 6e mi dopustiti, ako uztvrdlm to, da se divjatS radje tamo drži, gdje je mir, nego li na naŠickoj strani, gdje toga neima. Ove činjenice dovoljno dokazuju, da na našičkoj strani krndijske planine neima mnogo divjači, ni koristne ni grabežljive, pa da ova posliednja ni nemože prelaziti na kutjevačku sti-anu xi tolikom broju, da bi mogla prieSiti napredak lova. Da našižko vlastelinstvo nastoji Čim viSe iztriebiti grabežljivu zvjerad i ptice, najbolji je tomu dokaz taj, što od godine 1885. truje grabežljivu zvjerad otrovom i što dosta veliku plaća nagradu za svaki ubijeni komad. Da je ovo vlastelinstvo prilično uspjela, najbolji je dokaz ovogodišnji lov na šljuke, gdje je ua površini od kojih 10.000 jutara mlade Šume (branjevine) iztjerano uz šljuke samo 3 lisice, a lovilo se je sa pogonidi punih 10 dana. Prije njekoliko godina krenuta je skoro u svakom pogonu i po koja lisica. Primjećujem još i ovo: God. 1890. pala su od puške na našiČkoj strani 3 vuka, a ovi su došli od kutjevaćke strane. Ja s tim netvrdim, da sxi dosIi baš iz kutjevačkog vlastelinstva, jer znam, da ovo vlastelinstvo ima i drugih susjednih šumoposjednika, pa su ovi vukovi i od drugud doći mogli. I ja tvrđim, da vuka neima ni kod nas u vlastelinstvu našičkom- Završujem u nadi, da su vriedni Čitatelji mogli odtud razabrati, da našičko vlastelinstvo svom snagom tamani škodljivu zvjerad i ptice, a koristuu divjaČ da Čuva. Nadam se takodjer, da velevriedni drug i moj susjed u ovih redcih neće naći ni malo povoda nesporazumljenju, niti će znati sličnu tvrdnju temeljito dokazati. Na ime Šumske uprave: Na ni c ini, upravitelj. Jablan (Populos piramidalis) ženskoga spola. Kad botaničari opisuju drveće, onda obično o jablanu kažu, da jablani ženskog roda, koji sjemenom radjaju, kod nas ne rastu, jer se jablan sa šibljem i sa izdanci kao vrba, topola i t. d. razpiodjuje, kako to kod nas i biva. Ove godine 5. tr^avnja sastao sam ae sa gosp. profesorom botanike dr. Heinzom na posjedu gosp. dr. I. Mallina u sv. Žaveru kod Zagreba, te nam tom prigodom pokazaše dva visoka jablana ženskog spola, kakove doduše do sada nigdje vidio niesam, ako prem sam posvud takove jablane tražio. Čim sam one jablane uočio, odmah sam opazio, da su oba jablana ženskog spola u ovo doba još posve driemala, te smo mislili da su se osušili, pošto su mužki jablani, koji su tik ženskih stajali, posve u cvietu biii, jer jim SG je resa prašila. Ženske jablane karakteriše još i to^ Mo su jim grane od krošnje posve uz deblo stubočke pri |