DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1892 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 293 —


da će se sigurno prikladnog zemljišta za gojeiije gomoljik e naći. Jos večš
humski poi:Jje(i od kx. državnog erara in^adu krajiške mumie obćine naime
ukupno 75-1.1)92 jut., s i-,oga .se i kod tih obćioiA svake godine novi nc^sudi i/;vadjaju,
te smo posve uvjereni, da bi Aojenje gomoljik e skoro u fsvih lili
obdiia iHioglo uspievati, navlastito pak oudje, gdje se vmogradi u biiziai šuMia
obradjujiL


Kako rckosjiio, najviše siguroo.sti za dobar iiyp.jeh goiuoijik e unadeiuo
ondje, gdje vinova ioza podpuuo dozrieva, a avukako prednost imadj mlada
iirastove i bukove šuine, a zatim eruogorice i Iježujacl. Gdje jur obstošo 4 do
5 godišiije mlade šume hrastove [ bukove, bib bi vriediio, da :>e |?oktišii uu
prostoru izinedju stabala po gori opisaaorn načiim prirediti tlo I saditi go-
in olj iku i to na malo, jer je velika vjerojatnost, da bi tu ta gljiva mogla uspievati,
a kad bi to uspjelo, bilo bi od velike važnosti za mlade šume.


Nu obziroia na blago podnebje trebalo bi svakako, da se u one pouikve
krasa u našem Primorju i Dalnsaciji, gdje ima dosta dubokog tla, ka(t šio suiv
to sami vidiii nazad mnogo gotlina na planini Biokova nad Makarskom (Dalmacija),
gdje rastu bukve, kao takodjer i kod novih nasada crnogorice u tih krajevib,
da se pokuša gojenjem gomoijike , jer bi se sa takovoai kulturom u
velike potuoglo pošuiuljiva^ju krasa, buduć bi doteklo iicpih svota a tu s\rbii.


Pošto se nama čini, da pitanje o umjetnom gojenju gomoijik e iijora
veoma zanimati sve šuniare i posjednike šuma, to smo se obratili na njeke
prijatelje u južnoj Franceskoj, da mim kažu, uz koju dotm se može i kod koga
nabaviti gomolj e te gljive za nasad, pa čim dobijemo odgovor, javit ćemo
to sve u „Sun\arskom listu".


Medjutim stavljamo ua dušu svim šumarom gojenje gomoijike , a u
budućemu broju i do potrebe osvrnuti ćemo se još na koju [)otaukosl; te smo


— u koliko nam slabe sile dopuštaju — osobito glede kemijskih gnojiva pripravni
svakomu dati najtočnija razjasnenja.
Važnost šuma sa zdravstvenog (hygijen8kog) gledišta.


Piše Milau. 01)radovsi>LicainrK


Mnogo se je već pisalo i govorilo o važnosti šume Sii zdravstvenog gledišta,
odnosno o njezinu djelovanju na zdravstveno stanje čovječje, aii još postoje
u ovom pitanju razni nazori, dapače i neistinitosti. Današnji dau, gdie se ^eć
toliko stara i radi na poboljšanju zdravstvenog stanja čovječjeg, zaista je dužnost
znanosti, da na temelju eksaktnih iztraživanja čim više radi o tom, da se ovo
vrlo važno pitanje razjasni.


U posliednje vneme razbistrio je ponjošto ovo pitanje ^čuveni bvgijeijičar
prof. Dr. Eberniaje r temeJjitimi i istinitimi tvrdnjami i dokazi.




ŠUMARSKI LIST 7/1892 str. 6     <-- 6 -->        PDF

~ 294 —


Svaki znade, da duJji boravak a polju, šumi, kod mora ili u blizini većih
šumd zdraTljli čovječjeiii znnogo bolje prija, nego stanovanje u Bežistorn,
dima i pražiae punom uzduhii jako napučenih gradova. Današnji dan traže rekonvalescenti
i različiti bolestnici još više takova klimatski zdrava mjesta na brdih, na
moru i na jezerih, oego što sa to prije tražili.


Osim obćih zđravstenih koristi, koje nam takova mjesta davaju, djeluje
šima u stanovitih prilikala i specifično. Tako smo cesto cuii, da se salubritat
suHiporoih i barovitih predjela mnogo poboljša podizanjem i dobrim njegovanjem
šum^; isto smo se tako opetovano osvjedočili, da sa kako n Europi
tako i u Indiji velike šume većim dielom njeki uztuk proti širenju kolere i da
mjesta u šnnaah ili ii njihovoj blizini niesu 6esto od kolere ni okužena bila.
Daj ima dosta primjera, da je ošumljenja mjesta, u kojih nije nikad kolere bilo,
najednoć napala kolera, čim su šume okrčene bile.Sličnih primjera imali smo
iz južnih prediela saveznih amerikanskih drža´va u pogledu groznice.


Šuma je dakle zdravstveni faktor, pa ako i ne treba da njezinu važnost u
tom pogledu suviše precienjujemo, nesmijemo ju u stanovitih prilikah ni da
omalovažnjemo, jer ^n već od vajkada mnogi svjetski liecnici preporu6ivali podizanje
i gajenje šuma u svrhu, da nas od raznih neprilika čuvaju i brane.


0 uzroku ljekovitog djelovanja šume na čovječji organizam tumačilo se je
na razni način i sa različitih gledišta. Jedoi nalaze ovaj uticaj ponajviše u obrani
drveća proti sunčanoj žegl; dragi pripisuju šumi kemičko djelovanje na čišćenje
uzduha; treći opet nalaze taj uzrok u množini kisika i ozona u šumskom uz~
duhu, a njeki opet misle, da nas šuma čuva od štetnih vjetrova i da se uslied
ogromne količine lišća nzduh mehanično čisti, te da poput filtra pridrži razne
bolestne razdjeljive gljivice (Spaltpilze); drugi opet nalaze uzrok speciličnog
djelovanja uzduha u aticaju drveća na vlažnost zemlje i na stanje vode u zemlji.


Ova mnoga i različita mnienja dolaze odtud, što niesu još do sad učinjeni
eksaktai pokusi sa šumskim uzduhom i sa šumskim tlom, koji bi nam dali
potrebite podatke za znanstvene dokaze o sanitarnoj važnosti šume.


Mnoge obširne radnje o sastavu šumskog uzduha i o karakterističnih
Bvojstvih šum. tla, koje su u posljednjem deceniju objelodanjene, dosta izpunjuju
ovu prazninu, te su dovoljne, da osnuju sigurni temelj, na kojemu će se
u buduće dalje raditi.


Na temelju ovih iztraživanja nedvojbeno je, da se sanitarno djelovanje
šume svadja djelomice na samo stanje šume^ a djelomice na izvjestna karakteristična
svojstva šumskog tla.


L Upliv šumskog iizdulia na zdravlje.


Do sad se je tvrdilo, da dobrotvorno i kriepko djelovanje šumskog uzduha
dolazi od njegovog balsamatičko-aromatičkog vonja, a ponajviše o znatnoj
količini kisika, te o manjoj množini ugljične kiseline. U obće se je mislilo, da
kroz krošnje drveća, osobito na vedrom i sunčanom danu prolazi uzduh, koji
je na kisiku bogatiji, a siromašniji na ugljičnoj kiselini, nego onaj uzduh gdje




ŠUMARSKI LIST 7/1892 str. 7     <-- 7 -->        PDF

— 295 —


ueiuia surna. Sam ])okojni Dr. proL Bock u Lip^kom, u bvosnu čuvenomu
djeku: ,V olks^^esuiulhcitrtleh re^´ preporučijje balestmkoni „da cesto
udišu ^Hvjoži yumski uzdah, koji je najzdraviji, jer zeleni djelovi
bilina ua bUD čaaom svjetlu udišu ugljičnu kisel inu, a izdižu
kisik".


Lf šuuii sbivaju se i ruzai drugi procesi, koji djeluju na sastav uzduha.
Tako je n. pr. dokazano, da >)ve biline dišu počam od svojega klijanja, pak fsve
do svoje siorti t j . da udišu kako danju, tako i noću rijeku količinu kisika iz uzduha,
dočim jedan dio proizvedenih ugljičnih bydrata izgori, te izđišu jednaki
objam ugljične kiseline, a to je onaj proces, koji na sastav uzduha djeluje
Tirotiva gornjoj asimilaciji.


Prema tomu treba da ima uzduh izmedju krošanja drveća po danu vise
kisika, a manje ugljične kiseline, dočim u noći manje kisika, a vise ugljične
kiseline, nego što to ima uzduh izvan šume. Onaj šumski uzduh, koji se nalazi
izmedju tla i krošanja drveća, gubi neprestano kisik, imenito u toplije
doba godine i to pretvaranjem i giijijenjem vlažne krovine, od lišća i humusa,
ali za to prima jednaki objam ugljične kiseline. Taj uzduh razlikuje se dakle
od ovoga uzduha, koji je niedju krošnjami drveća, time, što ima manju količinu
ugljične kiseline.


U velike se promieni šumski uzduh transpiracijom mnogobrojnog Hšća,
koje upija veliku niuožinu vodene pare. Bukva proizvadja ovakovlm upijanjem
po HohnelovonL navodu na dau 60 htara vode, te 115 godina stari
bukvik izparuje za vrieme svoga hstanja na dau po prilici 26.000 htara vode.
Kad bi se ta vodena para viditi mogla, morao bi se iznad svake šume podizati
ogroman oblak.


Sva ova karakteristična svojstva šumskog uzduha mogla bi se kko dokazati
komičkimi pokusi onda, kad bi uzduh na jednom mjestu mirno stajao i
kad ne bi stajao u svezi sa ostahm zračištem. Pa i onda kad u šumi velika
tišina zavlada, ipak mienja uzduh polako svoje mjesto uslied zakona difuzije.


Ova kretanja difuzije bivaju tim češće, čim su veće promjene u temperaturi
šumskog uzduha i uzduha izvan šume. Promjena uzdušne tvari nastaje
vrlo brzo uslied vjetrova, koji promahuju kroz krošnje drveća u šumi, a to
biva tim lakše, čim je rjedja i progaljenija porasthna^ Ali u gustih porastiin&h
(guščari) mješa se šumski sa vanjskim uzduhom tako brzo, da unar-oč mnogih
pokusnih analiza nije bilo moguće konstatovati pravu razliku izmedju šumskog
i izmedju vanjskog uzduha. Dsljed ove velike „tvornice kisika", kako
bi šumu rnorali nazvati, neprima čovjek ni više kisika, niti
manje ugljične kiseline za disanje, nego što dobiva u prostranih
nešumovitih predjelih*


->^ Prispodobi brošuru od dr. E b o, r m a y e r a : „Dic Be.chaiVeubeit dcr WaM~
luft", Stuttgart X885. zatim: „Forschuugen auf d«m Geb^eto dcr Agricuituivby..k-,


IX. Baud, III. Heft i djelo: „Physikalisc;he Ein^^ivkungcn dcs \Yaides ui-[ Ijuh xiud
Boden", 187o,


ŠUMARSKI LIST 7/1892 str. 8     <-- 8 -->        PDF

™- 296 —


Većina ljudi ima pretjerane pojmove o produkciji kisika u šumah. U Ebermayeroyoj
„Physiologische Chemie der Pfian^en" dokazano je,
da jedan hektar sume kod sređi)je produkcije za vrieme vegetacije (za 5 mjeseci)
opije 6.000 kubič. metara^ dakle popriecno svaki dan 40 kubic. metara
ugljične kiseline iz zracištnog uzduha, ali za to vraća ista šuma isto toliki objam
kisika zračištu. Pa što je napokon 40 kab. mti\ kisika napram cjelokupnoj
kolićini azdulia u šumi, ako je šuma n. pr. samo 1 ha. velika i 20 metara
visoka! Takova jedna šuma ima sama već 200.000 kubič. metara uzdulia, koji
još Ulje ni od vanjskog zraćišta, nego se difuzijom i vjetrovi neprestano mieuja.


U brošuri j,Die Bescliaffeiiheit đer Waidluft^ naći ćemo dokazano,
da jedan ođrasao čovjek udisanjem za godinu dana potroši kisika toliko,
koliko ga 3 ara šume proizvadja, te aa jedna obitelj od 4 osobe upotriebi za
disanje, kuhanje i ogriev toliko kisika, koliko ga proizvede 1 hektar šume u
jednoj godini za vrieme vegetacije. Odtud sliedi, da se sa jednim hektarom šume
popravljeni i očišćeni uzduh izravna, t j . opet vrati se u prvo stanje.


Ali ne samo čovjek, nego i svaka ptica u šumi djeluje na poboljšanje
šumskog uzdulia t. j , na umnažanje ugljične kiseline i na umanjivanje kisika.
Stado od 100 ovaca udiše mnogo više kisika i izdiše mnogo više ugljične kiseline,
nego što će 1 hektar šume u istom vremenu kisika i ugljične kiseline
izdati. Prema tonui može veće stado jače pokvariti zrak nego što ga može popraviti
1 hektar šume.


Po gore rečenom ne mogu dakle niti manje šume, niti pošumljena
mjesta, bašće i livade usred većih i napučenih gradova
nikakav upliv imati aa kemičko poboljšanje uzduha, ali
naprotiv doprijiašaju šume vrlo mnogo na sanitarno poboljšanje
tla.


Prema tomu vrlo je krivo misliti, da šum. uzduh djeluje
vrlo povoljno na zdravlje čovječje svojom velikom količinom
kisika. Zdravstvena važnost njegova ima se tražiti u posve
drugih karakterističnih svojstvib.


Kao što se uzduh na jezerih i planinah, tako se i šumski uzduh odlikuje
svojom velikom čistoćom. On neima škodljivih plinova i para, kakovih ima u
gradovih i u tvornicah kod gnjilenja životinjskih ođpađaka, kod nečistog tla
i t. d. Taj šum. uzduh nije nečist od dima, čadja, sumporne kiseline i t. d.,
kao što je onaj u gradovih, koji se zasmradi iz hiljadu dimnjaka. Šumski uzduh
nema prašine, koju moraju gradski stanovnici trpiti i udisati i tako svoje zdravlje
narušiti. Osim toga neima šumski uzdah toliko bakterija, koliko gradski
uzduh, te je i u tom pogledu sličan onomu uzdahu na jezerih i planinah.


Po Miciuelovih petgođišnjih opažanji (1881—1885.J u Parizu razabire
se, da uzduh usred Pariza sadržaje po kubič. metru popriečno S-910 bakterija,
a uzduh u perivoju „Montsouris" popriečno samo 455 bakterija, onda nedvojbeno
ima još manje pravi šumski uzduh, a to tvrdi i Ebermaye r na temelju
mnogih iztraživaoja. Pošto je kod zdravstvenog prosudjivanja uzduha, tla i vode




ŠUMARSKI LIST 7/1892 str. 9     <-- 9 -->        PDF

~ 207 ~_


ue saino^ bro j bakterija ajjerodavai), uego i vrsti bakteriju, to se nuu-uju kod
takovih iztraživaiija i ove posiiedme u obzir uzeti, puito se zdravije damo on.ia
narušava, ako iiua n i/vjestoj koiičuii u uzdahu, u vodi jii u tlu, G,siiu ue-
Jkodljivih i parazitičiiih još i pathogenih haklerija.


Mi ne t^rnijeitio da tražimo zdravstvenu važuoi^t šuustikog uzduba tvarno \\
njegovooi nstoru sastavu, nego se ta važaost osniva i na posebiuh klimatskih
odnoKijib. Množina drveća sa svojoia gustom i sklopljenom kro^iijoiu zaustavlja
prema većoj ili manjoj gustoći porastline direktne sunčane zrake i osjeujuje
tlo, docim u isto vrieine oduzinta lišće veliki dio dovedene topliue za asimilaciju
i ti-anspiraeijii. Uslied toga čuva nas šuma m danu od suućane žego i
drži uzduh i tlo u ljetu liladno svježe. Preko noći siniaiiji se gubitak topline
u ki´ošnjah drveća izparivanjem, uslied čega su i uzduh i tlo sačuvani od prevelike
ohlade. Prema tojuu stoji u uzkom savezu zdravstveno važna činjenica,
da su u šumskom uzdahu osobito IjetL mnogo manje dnevne promjene u temperaturi
(Kxtremen) i da je uzdah uslied njegove mauje temperature relativno
vuižniji, nego susjedni azduh ua prostom polju.


Ovo klimatsko svojstvo srnu. uzduha pokazuje se u tim većoj njjerl, ćim
su topliji dani i godine i ćiui je gušće drveće ili drugimi rlečl, ćim je veći
sklop u šumi. Tako su o, pr. proredjene borove šume a favnicaii ninogo toplije
i sablje, siogo guste, vlažne i hladne maglovite omoriko\e šume u visokih
planinskih piedjelilu


Vrlo je važna sa zdravstvenog gledišta i ta činjenica, da uzdah tik iznad
krošanja drveća i na okrajcih šume ima više ozona, nego usred šume, gdje
jedan dio ozona upije krovina tla, koja se sastoji od trulili bihaskili ostauaka.


Ako ozon kao sastavni dio uzdaha i neima veliku zdravstvenu važnost,
kao što se je to prije mislilo i ako taj sastavni dio uzduha ne stoji u uikakovoj
svezi sa epidemij(nn, onda je nedvojbeno, da ozon mnogo doprinosi na
čišćenje uzduha, pošto je u stanju, svojini jako okisujućim svojstvom da uništi
i neškodljivim učini smrdljive i donjekle štetne plinove, koji postaju truldenjem
životinjskih i raztvaranjeju bibnskih tvari u sumporastih vodah. S toga veće
kohčine ozona nalazimo na mjestih, koja se odlikuju čistim uzduhon;, kao u
blizini Šume, u planini, nad morom i na uMirskih obalah, na jezcrili. u pustinji,
u blizini vodopada i t. d. Ozona ])ak() neima ili je samo u maioj količini u
nečistom uzduhu u gradovih, u pokvarenom uzdahu u sobi, u blizini djubrišta,
zahodih i u vrlo maglovitom uzdahu, gdje se iztroši okisivanjem organskih ivari.
Vlažni jugo-zapadni i zapadni vjetrovi, koji preko mora k nama dolaze, donose
nam množinu ozona, dočim suhi poljski vjetrovi i prašina umanjuju njegovu


množinu.


U noviie vrienie ])isa1o je o ozonu više uvaženih ljudi, kuj- :ia
temelju dubokih opažanja pripisuju ozonu uzduha izvjestni uticati na čovječju
prirodu. ?o prof. Binzu uspavljuje uzduii, ako ima ozona: dr. Fvselein na
temelju dugogodišnjih opažanja tvrdi, da^ uzdali sa srednjom količuiom ozona
djeluje vrlo povoljno na kroničkc živčane bolesti.




ŠUMARSKI LIST 7/1892 str. 10     <-- 10 -->        PDF

- 298 ~
Ovo se tumači naročito tim, što se boiestsiici aa živcih u šumskih i planinskih
predjelih, kao i na jezerih često vrlo dobro oporave.


´Na ova dragocijeim svojstva šuruskog iizduha nađovezuju se još i ova, da
sume sa svojim iiiiio;;obrojnim drvećeiii oslabe micanje uzduha i brane nas
proti vjotrovom, a naročito proti sjevernim oštrmi i suhim olujam, koje pospješuju
lako razprostirajuće se bolesti.


Ako se sad uzme, da šume brane i bližu okolinu i da ma i u manjoj
mjeri preDa^aju karakteristične osebine šum. uzduha ua obližnja mjesta, onda
je lako pojmljivo, zašto se za kupališta odabiraju obično ona mjesta^ koja su
u blizini šuma i to po mogućnosti na južnih ili jugo-zapadnih obroncih visoko
iznad dolina i korita riekd.


Ponajbliže šumskom nzđuhu u tom pogledu stoji uzduh na jezerih. Ovaj
se isto tako odlikuje velikom čistoćom, obilnošću Ba ozonu, većom relativnom
vlagom, podjednakom toplinom i hladnoćom u ljetu. Od šumskog uzduha razlikuje
se u glavnom samo većom absolutnom vlagom, manjom količinom soli
i jačim! vjetrovi. Većinom podpomažu i unapredjuju i jezerska kupališta djelovanje
uzduha na jezerih.


Šumi i moru mora da se prizna konačno i dosta povoljni psihični uticaj
na čovjeka. Tko je osobno izkusio kako djeluje na srce i razpoloženje čovječje
u šumi ono gorostasno drveće sa stostrukim prelievanjem divna zelenilu, sa
izmješunimi promjenami izmedju svjetla i hladovine, sa svojom samoćom i tišinom;
taj će moći brzo da pojmi, zašto su ljudi, kojim se je mozak mutiti počeo,
često u šumskoj samoći i tišini lieka našli i ozdravili.


Kao što rekosmo, sanitarna je važnost šumskog uzduha znanstveno posve
dokazana. Ako se i neudisava čisti uzduh nikad direktno kao liek, već samo
slu:>,i kao pomoćno sredstvo, to se ipak može lako da izmjeri njegova vrieđnost
za zdravstveno stanje, kad se ms,, da odrasao čovjek disanjem plaća za 24 sata
udiše oko 9.000 litara uzduha odnosno 1.800 litara kisika. Po noći (za vrieme
spavanja) udiše čovjek skoro još jedanput toliko kisika, koliko po danu u svrhu,
da tim primi dovoljno materijala za raztvaranje u tjelu postalih škodljivih čestica
i da zadobije novu snagu za đojdući radni dan.


Već i vrlo male količine škodljivih substancija mogu dužim prebivanjem
u nečistom uzduhu zdravlju škoditi, pošto se djelovanje ovih tvari od dana na
dan disanjem povećava.


Neima dvojbe, da je za očuvanje zdravlja koristno umjereno kretanje u
dobrom čistom uzdahu za razvoj mladog tiela, za hitriju promjenu tvari, za
jačanje mišica i cielog organizma isto tako, kao što je koristna odgovarajuća
dobra hrana, čista zdrava vođa i vidan suh stan. Da na plućih bolnim bolestuikom
u južnih zemljah ili na visokih planinah uzduh dobro čini, ima se zahvaliti
ponajviše čistons uzduhu, onda odgovarajućoj hrani, tjelesnom sistematičnom
kretanju i duševnoj mirnoći bolestnika. Bolnice za prsobolne mogu biti
samo ondje, gdje ima čista i zdrava uzduiui, a ponajviše preporučuju se za ta




ŠUMARSKI LIST 7/1892 str. 11     <-- 11 -->        PDF

— 2Ud —


kove bolnice šanjov.ti i sulii predjeli, u kojima aeiuui niti prasne, niii laikvih
bacšia u uziluhu.


Da si u lioćl i po (iauu što više cista uzdaha pribavimo, iilazi sve više i
više n obićaj spavanje kod otvorenih proz(jra. U liovije vrieme grade se sve
više u tu svrliu u većik uredjeiiih boinicab u Njemačkoj u šunii ili na oknijku
iste za stanovanje i spavanje tako zvane otvoren e kuć e (Luftuauser), a to
je svakako velika blagodat za bolestnike im živcili, oa prsih i za ?ruilokrvne.


Sanitarna pako važnost šume Be airiije da se traži samo u d(s sad i-ečeuih
svojstvih šumskog uzduha, nego se osa proteže i na šumsko tlo (šaaiište),
koje zajedničkim životom drveća zadobije izvjestua karakteristična svojstva,
a ovim svojstvom treba dati veliku važnost sa zdravstvenoga gledišta.


11. Zdravstvcjiia važitost šumskog tla.
Petteriko fer ovim marljivim i dugogodišnjijii opažanjem i izkustvi o
miestimičiioj i povremenoj koleri i o i. zv. trbušnom tifusu (Unterleibstvpbus)
pronašlo se je, da kod postanka i razšironja ovib i drugih epidemija lokalni
sastav tla u toliko važnu ulogu igra, što se ljudskim saobraćajem iz inficiranih
mjesta razširene bolestne klice (stanovite vrsti bakterija) u povoljnih zemijištiiih
i meteoroloških prilikah u najkraćem vremenu u znatnih nuiožinah tako razvijaju
i razšire, da kad se najgornji sloj tla osuši, odnese jih vjetar sa prašinom,
te tako dospiju u zračištni uzduh, a udisanjem u tjelo i tim proiz\i)djaja
nove bolesti i epidemije. Ako tlo nije povoljno za razvoj i umnoženje speciličuili
podsticaja bolesti, onda ostanu ucdotakuuta takova mjesta ili okružja od
spomenutih infekcionih bolesti i mi kažemo, da su „inuuuni^´ ih ..sicch frei"


t. j. da su pcljoiiavi.
Vošto su hranivi i životni uslovi ovih najmanjih organizamfi izvan čovječjeg
tiela već dostatno j)ronadjeni odnosno bar u glavnom ti uslovi p(iznati, pod kojima
se te bolestne miasme rax;vijaju i šire u tlu, a toga ćenK) sad i šumsko
tlo izpitati, te ustam)viti, da li ono zahtjevom pathogenih bakterija više ili
manje udovoljava. l)r. Ebermayerov a obširna iztraživanja šumskog tla. u
posliednje vriemo pružaju za dokaz toga dovoljno matenjčila.


Kao što niti veće porastline noće da uspjevaju na svukoni tiu, tako isto
ni najmanji živući stvorovi bilinskog svieta raznih razdjeljivih gljivica za njihov
norniaini i kriepki razvoj uetrebaju izvjestnih hranivih tvari i fizikalnih uslova,
kakovih se iiemože naći u dovoljnoj množini u svakoj vrsti tla. Neima sumnje,
da sve razdjeljive gljivice, kamo se moraju ubmjati i pathogene {iakterije, nalaze
u šumskom tlu mnogo aepovoljnije životne usiove, nego u gnojenoj oramci
i u tla bašćc odnosno u tlu mnogih gradova i sela, koji su razaovrstco okuženi
facalijam.i i mokraćom životinjskih odpadaka.


Mnogo je mršavije i manje hranivije šumsko tlo sa vegetabilainu organskimi
tvad. koje su oskudne na dušiku, fosfornoj kiselini i na kalijevoj soli,
nego što je ono tlo, koje obiluje na životAiijskih tvarih, kao u. pr, oranice i
kemija u vrtovih. S to^a je posve opravdaiia ona tvrdnja, da nagomilavanje čo




ŠUMARSKI LIST 7/1892 str. 12     <-- 12 -->        PDF

— 300 —


vjeejih izmetina i gnoj u blizini staaova mciogo više zdravlja škodi, aego nagoraiiaiie
vegetabilne tvari, negledeć mi to, da neutralna i slabo alkalicoa reakcija
IZ živ´otiiijskih ostataka prija voćem broju razdjeljivih gljivica, a osobito
patbogeniaj bakterijam mnogu vise, n^^go što prija kiselo tlo od muogih treisctniii
šuiiiištH, jer niaiii količi-aa prostili kiselina prieči, da se netiiogu mnoge
raždieljive gljivice razvijati.


Takove gljivice trebaju za avoj razvoj dovoljno vode u hranivom tlu, jer
bez ove neiuoga živiti. i)ok se gljivice pliesni (ScliiBiffielpihe) zadovoljavaju i
sa oiaiom vlagom, zaMieva većina raždjeljivili gljivica, osobito pathogene bakterije
takovo tlo, koje u svojih kapilaraib površinab do stanovitog stupnja dovoljno
tekuće vode u sebi ima. Kao što prevelika, tako jiiri oeprija ni nedovoljna
vlaga. S toga a. pr. u pustarah sbog velike suše nećemo u tlu naći nikakovih
gljivica. Ebermaje r je dokazao u svom povećem djelu, da dobro
uzdržana i uredjeua šuma prema veličini transpiracije drveća i gustoći porastline
u ravnici i a brdovitom predjelu djelomice uslied velikog potroška vode
po drveću, djelomice pako i gustim sklopom krošnja, koje kao kakav krov veliki
dio oborina pridržavaju, mnogo dopriuaša, da se slojevi tla u blizini žila
osuše. U povoljnih prilikah može dreuirajuće djelovanje šume, osobito jelove i
omorikove, tuko kriepko biti, da se mokrine izsuše i da vođa u tlu nizko padne.


Umjerena vlaga većeg dieia šumišta oko žila uslied krošanja drveća, slabija
i redja mokrina zemaljske površine po oborinali, slaba promjena mokrine
i suše u gornjih slojevih tla, mnogo manja temperatura Madovitog šumskog
zemljišta, naročito gornjih slojeva tla u ljeti i već spomenuta oskudica na hranivah,
te više put kisela tvorba šumskog humusa: to su svojstva, koja daju
šumskom uzduha karakterističan ´^naćaj i koja mnogo više prijaju pliesni i razdieljivim
gljivicam, nego što prija bakterijam, koje zaMievaju veće uslove za
svoj život i razvitak.


Posve protivna svojstva imaju pognojene zemlje oranice i bašće ili sa životiojskimi
odpadci osmrdjeno tlo u gradovih i selili. Usljed direktnog djelovanja
sunčanih zraka, postojeća veća toplota gornjih slojeva tla, lako raztvorive
pune hraniva organske tvari, neutralna i slabo alkalična reakcija ovakovih
vrsti tla, veće kemicko djelovanje istih, veći stupanj trošnosti i s tim u svezi
stojeća jača promjena uzduha u tlu, česta promjena vlage i suše, koja nastaje


većom množinom dovedene vode i bržim osuženjem gornjih slojeva tla, lakši
postanak prašine i jače gibanje uzduha na nepošumljenom terenu: to su svojstva,
koja ne samo đa bolje udovoljavaju razvoju i razširenju razdieljivih gljivica,
nego olahkoćuja prelaz istih u uzdah. I onda, ako bi se nalazile škodljive
gljivice u šumskom uzđuhu, prelazile bi u vanjski uzduh ili posve težko ili
veoma sporo, jer je gibanje uzduha u šumi ne samo mnogo slabije, nego što
je a prostom polju, već se i najgornji slojevi tla uslied osjenjivanja zemaljske
površine i uslied obrane krovine tla vrlo težko osuše, a toga radi ni bakterije
nikad neprelaze iz vlažnog mediuma u uzdnh.


ŠUMARSKI LIST 7/1892 str. 13     <-- 13 -->        PDF

— 301 —.
Ako se gornji slojevi tia mjcsl.innre od vremena do vreinena i osu^a to
ipak prieči^ krovina od li^^t, maJiovine, l-uinusii kao i porasla travu, da se´j.e^
digne prašina, i da ju vjetar neodnese; bakterije se priiiepo na izsusene djeiove
"humusa tako, kao Sto se priiiepo mulie na Ijepivo, te jih slab vjetar n(^´mozo
da odrsese. Već sbog toga inora da je šumski u;^diih čistiji, jer Veima pranino
i jer ima u sebi manje gljivica, nego ouaj u gradovib i na prostom polju.


Sve ove osebine šumskog zemljišta dokazuju nam, da mikroorgarrizFjii u
šumi nalaze mnogo manje životnih uslova, nego u oraćem tiu i u basći ili a
nečistom tlu u napućenih nijestih. I zaista ne samo da je množina, nego i
vrst gljivica mnogo manja u šumskom tlu, nego u gnojcnoj oranici. L.
Adametz našao je u jednom gramu zemdje od pjeskovitog tla S80.000, a. u
zemlji od glinastog tla 500.000 bakterija. Shčna izkustva učinjena su u novije
\Tieme i oa drugih vrstih tla.


Prof. Emmerich u Monakovu učinio je više pokuca na 10 vrsti hnmusa
iz omorikovih i bukovih šuma bavarskog gorja, te je pronašao u 1 kub.
centimetru samo 170,000 do 190.000 bakterija, ali zato izvanredno mnogo gljivica
od pliesni. Bakterije spadale su ponajviše medju tri razne vrsti, koje su
sačinjavale djelomice tekuća gelatinu, a djelomice krute kolonije. 1 n samoj
šumi snizuje se množina bakterija prcn>a dubljini tla.


Dočim se u šnuiskom tlu nije moglo pronaći nikakovih patliof^enili bakterija,
nalazioH) u svakom tlu, koje je sa životinjskimi odpadci gnojen.o i osmradjeno,
uz neškodljive sapropliitične razdioljive gljivico još i škodljive, koje ceino
po tome poznati, sto će uslied specifične klijavosti uzsliediti poi^oljevaiije i konačno
smrt morske svinje, kunića ili nnša, ako jim razpnrimo m:ilo kozu i
pod ovu utisnemo ma i najmanju količinu takove okuzene zemlje,


Medju pathogene ])akterije, koje u gornjih slojevih oranice ili u crnici vrta
skoro uviek naJazimo, spada u prvom redu: Bacillus oedemat is m aligni,
a to je bacil, koga je naći u razTrlh trulećili stvarih, koje m se raztvarati
počele i koje po svoj prilici sa gnojem u zendjti dospiju. Ako se samo
za vrli noža ovakove zemlje metne n kesicii trbušne ko/.e morskoj svinji ili
kuniću, onda će isti redovito uginuti za 24—4S sati. Pri tom se pokažu oni
isti pojavi, koji se ukazu kod otrovanja krvi sa mokraćom. Js^davno je opoženo,
da i Čovjek za njekoliko dana umro, ako mu. bacil „maligna ocdems^^ u
ozledjena mjesta udje, kao n. pr. n te´/kn otvorenu ranu probijene kosti ili u
drugu kakovu duboku ranu.


Još godine 1885. našao je Nicolaie r u gornjih slojevih okužcna tla u
Olittingenu zemlju pujiu bacila, koje su prouzročile svaki put grčeve (Tetanus),
i smrt, ako su se uciepile pod kožu miša, kunića ili morske svinje Ove tetanus-
bacile naći je i kod ljudi, koji imaju grčeve uslied rane,


Socin u Bazelu našao je isto tako tctanus-bacile u zemlji onmici 1 od
hašće u ogromnom broju, dočim jih nije bilo u zendjišlu, koje .]c Ini
djeno sa živoliniskimi tvari, a niti u šumskom tlu.




ŠUMARSKI LIST 7/1892 str. 14     <-- 14 -->        PDF

:~ 302 -^ . ^


´O´karakterističnom svojstvu šumskog tla, da ono naime uništuje životne
uslove odnosno razvoj stanovitih bakterija, raspravlja proL Ebermajer i njegov
asistent đr. Baumann, te su pronašli, da kako u šnmskoni, tako i u tresetnom
zemijištii nenaUize povoljnog prebivališta salitrena kiselinu proizvodeći, mikroorganiziiii,
-pak s toga uzroka ne nalazi se u tih vrstih zemlje ništa ili vrlo
raalo salitreno-kiseliii soli, đoSim gnojena oranica i crnica od bašće ima razmiernd
veoma mnogo ovih važnih bilinskih hraoiva. Što više, svi izvori i potoci,
koji postaja u šumovitih plaoinab, neimaju nitrata po istraživanju Ebermajerovom.
Sva ova istraživanja i istinitosti dovedoše do zaključka, da šumsko tlo,
ako je slično tresetnom i borovitom zemljištu, nije povoljno za razvoj razđie-
Ijivih gljivica, s toga se može kazati, da je šumsko tlo sa zdravstvenog gledišta
posve Cisto zemljište. Gdje je pako cisto zemljište, ondje je i čist uzduh i
čista voda.


Iz toga možemo prosuditi velika korist većih nasada drveća u gradovih.
Ta se korist ne sastoji po dokazivanju samo u tom, što se djelovanjem
lišća čisti uzđuh, nego i u tom; što drveće sa svojimi na duboko i široko
razgranjenimi žilami tlo do njekog stanovitog stupnja
odvodnjuje raztvarajnće produkte, koji se nalaze u čovječjih
i životinjskih odpađakah, te vrlo rado kao hranu primajuJ 41o
na taj način čiste, sabiranje škodljive nečistoće prepriečuju
pomoću travo, humusne ili listnate krovine. na tlu, a osim toga
prieče, da se prašina pravi; prieče, da u zemlji nalazeće, se
gljivice u uzduh nedospiju i na taj način čiste neposre^dno i
uz duh.


Dokaz za „Immunitat" šumskog uzduha pružaju nam konačno i izkustva,
koja su stečena u odnošajih šumS. prema epidemijami kolere. U
Evropi i Indiji često se je opazilo, da su šume njeka obrana proti razprostiranju
kolere. Pettenkofe r pruža nam o tom na temelju od bengalskog medicinskog
departmana sastavljenih izvješća o koleri vrlo važne podatke."^´


U Indiji je već često opaženOj da stanovi ili sela, koja su bila okružena
množinom drveća ili sa šumama, niesu nikad od kolere napadnuta bila, dočim
u obližnjih selih umirahu ljudi u velike. Ima slučajeva, da su za vrieme, kad
se je kolera pojavila, cjele čete vojnika premještane u prostrane šume od Mangođrveća,
a te jim je tako dobro prijalo, da su svaki znaci kolere ugušeni, te je
zdravstveno stanje ljudstva ostalo posve povoljno. U Indiji isto tako često se je
izkusilo, da se je na šumovitih mjestih, koja niesu nikada od kolere ni dodirnuta
bila, odmah pojavila, čim su šume izkrčene bile. Mnogo bi se primjei´a
moglo navesti o tom, da su šume ne, samo u Indiji, nego i. u Evropi veliki
branik proti razširenju kolere,


, Posve sličan upliv ima šuma i proti, groznici. Godine 1888., kad je u
južnom djelu saveznih amerikanskih država groznica harala, i mnogo svieta po


´f^ M. V. Pettenkofer, V_erhTertnng8SLrt dev Choiera in Indšeo. Braunscl)
weig IB71.; zatim „Auaknd" 1872. Nro. 33. ´




ŠUMARSKI LIST 7/1892 str. 15     <-- 15 -->        PDF

— 803 —


kosila, opazilo se je, da su oni bjegunci, koji sa u omorikove šume izpred kolere
,pobjeg!i I tamo kolibe od dasaka napravili, te u lijima prebivali, posve
zdravi ostali. (Frankfurter Zeitung od 8. listopada 1888.) ´


Ako si sad ponnslimo, da kommabaeile, koje kolera prouzrokuju, zahtievaju
jako hranivo tlo, te da spadaju medju najosjetljivije bakterije, koje do
sad poznajemo i da su napram kiselinam vrlo osjetljive; nadalje da brzo poginu,
ako se izsuše, te da već izpod 16 stupnjeva više nerastu i da najbolje
uspjevaju u toploti od 30—40o, onda si možemo lako predstaviti, koliku nam
odbranu daje šuma proti koleri.


Pošto specifične bakterije, koje groznicu prouzrokuju, zabtievaju za svoj
napredak još umjereniju, veću temperaturu, nego kolerabacile, te i mnogo raztopivih
soli trebaju, to se gore spomenuto povoljno djelovanje šume u grozničavih
predjelih može upisati ponajviše toj okolnosti, što su šume mnogo manje
prikladnije prebivalište za groznica, nego na pr. mokra&om gnojena zemlja
oranica ili nečisto zemljište u gradovih toploga pojasa.


Ako sve ovo promotrimo, onda ćemo doći do tog uvjerenja, da moramo
šume iz zdravstvenih obzira čuvati kao oko u glavi.


Christenova i Hubova mjerača za visine.


Skoro sve dosada izumljene mjerače za visine temelje se na geometrijskih
ih trigonometrijskih zasada. Rukovanje s njima je u jednom slučaju lakše i prikladnije,
u drugom opet teže i neprikladnije već prama okolnostima. Neima
dvojbe, da najviše neprilika zadaje mjerenje odaljenosti mjerioca od stabla,
kojega mjeri. Kad je tlo ravno i bože pomozi, ali kad je obrašćeno dračem i
korovljem i kad je jarugami izprepleteno, onda se treba boriti sa stotinu neprilika.
Više puta je upravo to mjerenje uzrokom, da i najbolji mjerači strojevi
nepovoljne rezultate daju. Iz toga slieđi, da je nastala potreba ta, da se tomu
nedostatku doskoči i da se mjerenje visina u grmljem i dračem obraslih pređjelfh
na koji drugi način izvede.


Zemljomjeri su u svojoj znanosti slično pitanje riešili iznašašćem stroja
„Distanzmesser" (mjerača za razmak). Kod njih se ne radi o mjerenju visine
kojega predmeta, nego o mjerenju dužina na samomu tlu. Izumitelji toga stroja
su Friedrich i Eeichenbach, a njihov izum temelji se opet na sasvim jednostavnih
geometrijskih i fizikalnih zasada, koje dan panas svako đjače u srednjoj
školi znade; ne mislim time vriednost. samoga izuma smanjiti, jer mnogo ljudi
mnogo toga znade, ali ih malo ima, koji svoje znanje m korist čovječanstva
Bpotriebiti umiju. Sjegurno je bilo i prije Frieđricha i Eeichenbacha Ijuđi koji
Bu za te zasade znali, bilo je ljudi, koji su i mnogo toga na temelju drugih
jednostavnih zasada izumili, a opet Eeichenbach i Frieđrich su ipak om sretnici,