DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1892 str. 25 <-- 25 --> PDF |
— 353 — 0 racionalnijem njegovanju mladih šumskih nasada. Piše Mat. J. Dudan. Ako pomnjivo motrimo njegovanje šumskih biijka naprain ostalim gospodarskim bilinam, odmali nam u oci pada ogromna razlika težatby. Šume nam skoro bez ikakvog truda rastu, docim kuiturne biline trebaju marljiva njegovaBJa. Ipak ako se sa iizioložkog gledišta sve to kritično promatra, onda doznajemo, da hrast, bukva, jela i t. d. treba da ri tla crpi ista rulna počela kao i vinova loza, breskva^ jabuka i t. d. Stroge dakle razlike u hrauitbl tih. biiina neimade. Odkud dakle ta ogromna razlika u njegovanja? To je zadaća ove naše razprave naime, da dokažemo, kako bi barem kroz mladjano doba svi šumski nasadi u obće trebali intenzivnije njege prama naravi tla, u kojem rastu, e da se tim uskori njihov razvitak i bolje osigura njihova budućnost. Glavni je uvjet, da se ma koja biljka brzo razvije taj; da u tlu oadje u dovoljnoj količini sva ona hranivna počela, koja su joj nuždna. Svi šumari znadu, da i tkanina šumskih stabala sastoji uvjek iz samih 14 počela — naime iz 4 tako zvana organska t. j , iz ugljika; vodika, kisika i dušika, a osim toga i iz 10 rudnih počela t. j. iz fosfora, pepelika, vapnika, kreni i ka, natrija, sumpora, hlora, magnezija, željeza i mangana. Ova potonja 10 počela sve biljke bez razlike jedino iz tla kroz konenje crpe u različitih razmjerih. Ova počela dakle, kad izgorimo biljku, sačiDJavaju njezin pepeo. Izkustvo je pokazalo, da 7 od ovih iO počela nalaze se uvjek u dovoljnoj koiikoći i u tlu najmršavijera, dočim trojica naime: fosfor, pepelik i vapni k često manjkaju u raznih tlih, te se za njih pod oblikom, fosforne kiseline, pepeiikovih soli i vapna moramo više ili manje pobrinuti. Glede organskih počela t. j . ugljika, kisika i vodika znademo, da prvog biline asimiiuju iz ugljične kiseline, koja se u uzdahu nalazi, pomoćti hlorofile listova pod uplivom sunčanog svjetla i topliae, dočlm vodik i kisik sve biljke dobivaju pod oblikom vode (kiše) opeta \z uzđuha. Kod svih biiina u obće ta tri organska počela sačinjavaju popriečno 93% od cielokupne ?ijihove težine. Tako na pr. kod hrastovog drva našlo se je u 100 dielova: 49^5 ugljika, 5´3 vodika, 43-7 kisika t \. ukupno: 98-o^´o. Tako za ova tri počela ne tare nas nikakova briga. Preostaje nam dakle još dušik. Ovaj iznosi popriečao iV^^´o -^-^^ biljke, a biline ga na tri načioa asimiiuju t j . iz tla pod oblikom dušična-^i:lii soli — takozvanih nitrat a i amonijakalnih soli, te organskih gajijaeih tvari, 7.i\xim kao amonijak iz uzduha kroz lišće, a napokou isto tako pomoću listova iz aeizcrpivog vrela vazduha kao čisti plinoviti dušik, gdje ga imade T9´V,^. Na to važno pitanje o dušik u kašnje ćemo se osvrnuti, rr^edjutim sada samo to iztičemo, da na pr. u iišću hrastovom imade 2´PA* dušika, dočini ga u žir u ima 7-3 postot. Na taj način sama ova četiri organska poi^.eIa sačiojavaju popriečno 94 V2 postot. svib biiina. Prema tomu preostaje dakle na ono |
| ŠUMARSKI LIST 8/1892 str. 26 <-- 26 --> PDF |
™ 354 — deset prije napomenutih mineralnih -počela još 57^ postot., od kojih 3 postot. spadaju na ona 7 počela, o kojh rekosmo, da šnjima i najmršavije tlo obiluje, \ dočim 27^ postot. pripada fosfornoj kiselini, pepelikovu kišu, vapnikova kišu.; Da se i u tom stvar jasnije prikaže, nastavljamo primjer sa hrastom( Quercus robur L,)- Tako u lišć u hrasta nalazimo popriečno 5 postot pepela, u drvu IV2 postot pepela, u kori 4—6 postot pepela, a u žiru 2^2 do 372 postot. Ti djelovi hrasta sadržavaju ona 10 rudna počela po 100 kako sliedi:´ Lišće Drvo Kora Žir Pepelikova kiša 141 31.7 8.3 62.8 Fosforne kiseline 3.0 4.3 4.6 12.6 Vapnikova kiša 63.1 17.3 72.9 7.0 Kremikova dvokisa 13.1 26.9 0.4 1.3 Fatrijeva kiša 0.2 6.7 2.0 0.7 Sumporne kiseline — 8.3 0.6 5.5 Hlora 0.6 2.4 0.4 2.9 Magnezijeva kiša 3.9 1.4 6.7 4.9 Željeznoga kiša 0.2 4.3 0.4 0.6 Manganova kiša 1-0 3.3 2.5 — Iz -ovih brojeva đoznajemo, da od rudnih počela, na^ kojih često tlo oskudieva, hrast u prvom redu treba vapaika odnosno- vapna, zatim pepe1 i k a, te f 0 s f 0 r n e kiseline. Pošto će nam za dalnja razmatranja biti nnždno, da se upoznamo sa sastojinam najvažnijeg šumskog drveća, to ćemo ovdje JOŠ nekoliko analiza priobćiti. Tako n. p. kod bukv e (Fagus sjlvatica)´ suho drvo sadržaje u 100 dielova: 49´8 ugljika, 6"0 vodika/43-1 kisika, 1 1 dušika i 1"06 pepela. Što se tiče., kolikoće pepela kod- ostalih dielova bukve doznajemo, da liš:će, koje jeseni odpada, sadržaje 6 postot,, da kora sadržaje 6"6 postot. pepela, a bukvic e (plod) 3*7 postot pepela. U 100 dielova tog pepela Balazimo kod: " " Drva Lišća Bakvic e ´ ^ Pepelikova kiša 10´9 5 1 20-0´, Fosforne kiselina 5-6 4*8 18-2Vapnikova kiša /´. , 13-5 Oki 21-5 Kremikova dvokisa 6´3 . 28´5 1-7 Natrijeva kiša 1-2 l´O 8-3 Sumporne kiseline 1-0 1-3 1-9 Hlora 3´8, . 0-2 0-5 Magnezijeva kiša 12´0 7-9 10-2 Željezova kiša — 0-4 — Manganova kiša´ 3´4 2-4 2-7 I kod bukve opažamo, da se vapnikov kis u najvećem razmjeru u pepelu nalazi, zatim pepelikov kis, a napokon fosforna kiselina. — Pošto će nam za kašnja razmatranja biti od potrebe analize pepela poglavitijeg šumskog drveća,^ |
| ŠUMARSKI LIST 8/1892 str. 27 <-- 27 --> PDF |
^ . — 355 ~ to ovdje prioMujemo sadržiae pepela iz drva sliedećih biljka: bieloga bora (Pinus sjivestris), bukve (Fagus silvatica), lipe (Tilia europaea), breze (Betula alba), johe (Betula alnus), jele (Abies pectiuata) i smreke (Abies ex.celsa). U 100 đielova suhog drva sadržaje pepela: lipa 5-00^ breza 1.00, jela 0´83* Pepeo sadržaje: Pepelikova ", k isa (Eg 0) bieli bor 12´23, bukva 6*94, lipa 2´72^ breza 12´72, joha 4´60, jela 12´80, smreka 4´4L . . Fosforne kj´ s e 1 in e (Ha PO4) bieli bor 5*05, bukva 7´54, lipa 2´5l5 breza 3-61, joha 6´25, jela 314, smreka 0 91. V apnik 0 v a kisika (Ca 0) bieli bor 50*26, bukva 43´595 lipa 46´53, breza 43´85, joha 40´76, jela 29-72, smreka 38-5L Kremikova dvokisa (Si O2) bieli bor 2*45, bukva 2*13, lipa 1´97, breza 4-78, joha 4*06, jela 5*15, smreka 4´37. ´Natrijeva kiša (Naa 0.) bieli bor;0´445 bukva 0´34, lipa 0-5-6, bre^a 0´48, Joha 0´60, jela 3-90, smreka 3*53. Sumporne kiseline (Hs S) bieli bor r07, bukva 0-62^ lipa 0*81, breza 0-37, joha-1-24, jela 0-80, smreka 1´67. Hlora^ (CL) bieli bor 0-25, bukva 0"20, lipa 019, breza 0-06, joha 0-08; jela 0-n, smreka 0-92. Magnezijeva Msa (Mg 0) bieli bor 8-43, bukva 5´39j lipa 1*97, breza 2-52, joba 2-03,Jela 328, smreka 9-56, ´ Željezova kiša (Fs Os) bieli bor 0´61, bukva 0´62, lipa 009, bra^a^ 0-42, Joha 2-92, jela 10-53, smreka 0 09. Manganova kiša (Mn 0) bieli bor 0-39, bukva (tragovi), .lipa 0´54, breza 2-94, jela 4-48, smreka 0*36. I kod svih ovih šumskih drveća opet opažamo, da glavna sastojina njihovog pepela safcinjava u prvom redu vapno, zatim pepelika, te fosforn a kiselina . Od ostalih nuzgrednih sastojina magaezijev kis i kremikov dvokis (Si O2) zapremaju znatan postotak. Pošto suho lišće raznih šumskih drveća imade veliku važnost, jer iz njega nastaje crnica (humus), 0 kojoj će kašnje biti govora, to se moramo svakako i na analize tog suhog lišća osvrnuti. Evo dakle glede toga brojeva, skraćenih samo obzirom na ćetiri glavna ćinbenika plodovitostij´ naime dušika, fosfornekiseline, pepelikelvapna. U 1000 kg. suhog lišća ima dušika: hrastoviaa lO^Oj bukovina lo´O, borovina 8-, smrekovina 9´0, arižovina 8°2, jelovina 8´7. Fosforne kiseline: hrastovina 4*3, bukovina BI, borovina 1"0, smrekovina 2*0, arižovina 1*3, jelovina 27. Pepelike (K2 0): hrastovina 3-5, bukovina 2´3, borovina l´S. smrekovina 1´3, arižovina 1*6, jelovina 2*7. Vapna (Ga 0): hrastovina 17´2, bukovina 2l"2, borovina 4´6, smrekovina 16*0, arižovina 7-5, jelovina 19-5. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1892 str. 28 <-- 28 --> PDF |
— 850 — Vode: hrastovioa HO, bukovina 140, borovina 135, smrekoviaa 126, arižovina 140, jelovina 132. Pepela: lirastovi^a 46´1, bukovina 4675 borovina 12-2, smrekovina 40´3j arižovina S4´3, jelovina 28*L I kod lišća dakle našeg šumskog drveća opet opažamo^ da Je glavna sastojina v a p n o, tatini kod nekih p e p e 1 i k a, a kod nekih fosforna kiselina , doćim je dušik skoro kod svih u istoj količini sadržan. Za ova rudna počela t. j . ona, koja se u pepela nalaze, pozitivno znamo, da jih sve biline bez iznimke pomoću korienja iz tla prinjaju. S toga prvi će biti uvjet, da se miado drveće uzmogne kriepko razvijati, ako budemo nastojali, da u tlu korieDJe nacije dovoljne količine vapna, fosforne kiseline i pepelike i to u Iako raztopivom stanja, Sekosrno lako rai^topivom stanju, jer imade slučajeva, gdje kroz kemičku analizu tla doznajemOj da ono mnogo tih trijuh činbenika plodovitosti sadržaje, đočim ipak biljke ostanu kržljave i u obće slabo rastu; uzrok je tomu taj, da ta tri glavna činbenikaj akoprem u obilnoj mjeri sadržana u tlu, nenalaze se u lako raztopivom stanju t. j . nisu pristupna korienju bilina. Da se te nzmoge bolje razumieti, pomislimo, kako bi se hranilo mlado diete, koje još niti zube neima, ako bi ga hranili suhim kruhom ili žilavim n*esom! To se isto đogadja i sa mladimi biljkami. One poput djece trebaju majčinog mlieka, a to mlieko jesu za njih u prvom redu gore spomenuta tri činbenika plodovitosti u dosta raztopivom stanju zajedno sa dušikom. Veoma je važno pitanje o asimilaciji dušik a kod bilina, pošto je taj činbenik plodovitosti najskuplji od svijuh ostalih. Glede tog dušik a rekosmo s početka, da ga biljke asimiluju na tri načina — naime 1, iz tla pod oblikom dušičnih soli t. j . nitrata, amonijakovih soli i organskih gnjijaćih tvari (humus), 2. kao plinoviti amonijak ili amonijev karbonat ili raztopinu ovih u rosu pomoću listova, a 3. ravno pomoću listova kao čisti plinoviti dušik iz neizmjernog vrela našeg vazduha. Do malo godina nazad, akoprem se već preko 30 godina razpravlja i eksperimentalno dokazuje, ipak je u svih šumarskih školah i u drugih nastavnih zavodili vrieđio kao dogma, da sve biline samo iz zemlje korienjem crpe dušik i da je to jedino vrelo za tog važnog činbenika plodovitosti. Napokon istina je morala jednom da pobjedi, te sada i oni protivnici asimilacije dušika kroz listove, bilo kao amonijak, bilo kao čisti plinoviti dušik pokoriše se čiajenicam, pa napokon usvojiše modernije nazore. Pri tom važnom pitanju nesmijemo nipošto zaboraviti na muža, kojemu jedino moramo zahvaliti, du se je to pitanje sretno koncu dovelo. Taj zaslužni muž jest proL Georges Ville. Baveći se iztraživanjem, koliko am.onijaka uzduh sadržaje, on je već god. 1849. naslućivao, da bi biljke morale dobar dio . d ušik a neposredno kao plina iz zraka asimilirati. U tu svrhu je ta iztraživanja nastavio kroz tri godine, te god, 1852. definitivno dokazao, kako kroz kišu nemože tlo dobiti na godinu nego samo kg> 292 dušika pod oblikom amonijaka , a isto tako samo kg. 2*92 dušika na |
| ŠUMARSKI LIST 8/1892 str. 29 <-- 29 --> PDF |
~ 357 hektar i godirui kroz kišu pod oblikom nitrat a (salitroviDe), dakle svega uslied kiše samo kg. 5,84 na godinu i hektar. Nasuprot eksperiraentalaom težatbom raženili biljki^ kao žitarica, komuškovica, ckopavina, te žumskog drveća dokazao je, da se je po odbitku dušika, kojega su te biJjke dobile u g´noju i kišom, ipak nažao uvjek viš a k u plodu. Tako n. pr. kod peenice Iznosio je taj višak kg. 1´53 na hektar i godinu; kod petogodišnje obhodnje sa; krumpirom, pžeaicons, djetelinom, pšenicom i repicoui, te zobi bijaše visak od kg, 12´6 na hektar i godinu: kod tetverogodišnje obhodnje sa: krumpirom i burakom, pšenicoiu, djetelinom i pšenico^i, vi.-ak je iznosio 39 kiiogr. dušika na hektari godinu; kod šiimskog drveća naime hrasta, bukve, breze i šipk a (Fagots meies), taj višak dušika iznosio je po hektaru i godirra kg. 33. Odkud dakle dolazi taj višak dušika u plodu biiiua? To bijaše pitanje, koje je Vilie i riešio, naime eksperimentalno dokazao ^ da su doista taj dušik biline rz uzdaha Fieposređno kao plina crpile. Taj je klasični eksperimenat izveden prvi put god. 184.9., te obielodanjen pod naslovom: „Eecherches exp6rin5entales sur la vegotation´* in fclio, cbez. M. Victor Masson, Pariš. Buduć je veoma zanimiv taj pokus, evo mi ga ovdje u prevedu skraćena priobćujerno. Pokusi 0 upijanju dušika, izvedeni po Georges Vilie-u. Sjeme osušeno pri 120" C. Dušika Grama Grama Grbač 0-531 0 026 Vučjak (veliki) 0 991 0-064 Vučjak (mali) 0´99l 0´064 Ukupno sjemena 2´513 Ukupno dušika 0-I54 Priro d (plodina) osušen pri 120** C. Dušika Grama Grama Grbač 8-73 0-147 Vučjak (vel.) 3*50 0´0G4 Vučjak (maL) 2.5(3 0-047 ukupno priroda 14-79 ukupno dušika 0.258 Resultat pokusa: Dušika u prirodu 0-258 gr. Dušika u sjemenu 0154 gr. Dušika upijena iz uzduha . . 0´J04 gr. Svi su ovi pokusi izvedeni zaista u loacih: tlo. zrak i voda bijahu kod svijuh absolutno slični, a ipad unatoč tih identičnih uvj^da samo jedna od tih triju kultura jest podpuno uspjela — uaiine ona o grbaču. — Ooa od velikog vučjaka ne pokazuje ni gubitka, ni dobitka, dočim ona od n^alog vučjaka poka |
| ŠUMARSKI LIST 8/1892 str. 30 <-- 30 --> PDF |
.... ^ 358 — zuje oKto gubitak, a taj gubitak mora se pripisati izvanrednoj okolBOsti; lišće´ tog raalog vučjaka priliepilo se je na stienah stakle-aog zvona i tako se´ alteriralo, da se biljka nije mogla dovoljno razvijati. Iz ovog pokusa možemo izvući dva praktična zaključka, prvo: da sve biljke nisu jednako sposobne, da se prilagode tom umjetnom načinu kulture; drugo: da pješak i destilovana voda faktično nesadržavahu ni traga dušičnatih tvari, jer veliki vučjak, koji je prilično uspjeo, nije pokazao napram sjemena nikakav su višak dušika. Uslied te publikacije počeo je odmah čuveni Boussingault napadati na Ville-ove zaključke i nasuprot tvrditi, da biline jedino korienjem primaju dušik pod oblikom nitrata i amoaijakovih soli. To je dalo povoda Ville-u, da zapita kod najvišeg znanstvenog zavoda Franceske — naime kod akademije znanosti — neka odbor akademije izvoli kontrolisati njegove zaključke i riešiti tako to pitanje. G-od. 1855, odbor sastavljen od prvih učenjaka franceske akademije znanosti, naime gospode: Duraas, Regnault, Payen, Decaisne, Peligot te Chevreula kao izvjestitelja pođnesoše akademiji izviešće, koje se nalazi tiskano u „Comptes. reudus de V Academie des sciences, 1855, t. XLI, pag. 757** pod naslovom: „Esperience de verification faite au Museum d´ Histoire naturelle*^, gdje se čita slieđeći zaključak: „L´ esperience faite au Mus6um d´ histoire naturelle per M. Ville est conforme aus conclusions .qui 11 avait tirees de ses travauz anterieurs" što hrvatski znači: j,Zaključci^ izvedeni uslied pokusa, učinjenih kod prirodopisnog muzeja po gosp. Ville-u, posve su istovjetni sa onimi, kojih je na temelju prijašnjih svojih radnja izvodio.^ To sam izričito ovdje htjeo da iztaknem, pošto i kod nas u Hrvatskoj imade nekih učitelja agrikulturne kemije, koji još danas neprateć razvitak znanosti vjeruju in verba magistri, te neće da znadu za asimilaciju dušika iz uzduha, pa pripisuju po´ nekih krivih njemačkih izvorih Heliriegelu i Wilfarthu čast, da su prvi odkrili tu asimilaciju, nu samo za´ kom usko viče (Leguminosa), dočim isti pravedni Memci, kao B. p. Dr. A. B. Frank , prof. bilinske fiziologije na poljodjelskoj visokoj školi u Berlinu, u svojem novom djelu „Lehrbuch đer Botanik, I. Band. 1892. Zellenlehre, Anatomie und Phjsiologie", u prvom redu citira Ville-a, a tek poslie Hellriegela i Wilfartlia, buduć su ovi potonji tek god. 1886. svoj obret priobćili. Po najnovijim iztraživanjem kako u Franceskoj, tako u Njemačkoj nazori još nazad 30 godina.od prof. Ville-a- priobćeni i dokazani, nadjoše podpunu i svestranu potvrdu, te danas neima više dvojbe, da sve ^biline u obće, koje u većem, koje u manjem stepenu, asimiluju neposredno iz uzduha dušik . Jedno indirektno vrelo dušika za mnoge biline jest takozvanaSy mb i osa. Ta Symbiosa sastoji se u tom, što medju stanicam korienja i nekih sićušnih gljivica, koje se u tlu nalaze, nastane međjusobno življenje naime, gljivice ulaze u stanice korienja i za neko vrieme crpe dušik, te, ga biljki pružaju, a napokon ciela gljivica bude pojedena od stanica korienja. Tu je Sjmbiosu najbolje za komuškovice (Leguminosa) proučio gore pomenuti prof. Frank, te takodjer konstatovao sličnu Sjmbioso za poglavite šumske biline naime: , Cupulifera, Betu |
| ŠUMARSKI LIST 8/1892 str. 31 <-- 31 --> PDF |
~: 359 ^´ ^ lacea, Gamfera i Ericaceaa podobi takozvanih Mjkorhiza , a onda za Ela. agnacea i Mjricacea u podobi Mykodoinatia. Te M y k 0 r i z e nisu drogo, nego tanke niti korienja, gdje staBlce istog skupa sa sičiišoom gljivicom živu već u prvoj godini razvitka Cupulifera, Be tulaeea, Conifera i Erica.cea5 đočim Mjkodomatia ili gljivičine sobice su na brekline, koje se opažaju na korienju Elaagnacea i Myricacea, te u prvom i u drugom slučaju imadu svrhu, da pružaju mlađim biljkam skoro cieli potre biti dušik u podobi bjelančevina (albuminata). Taj. izvor dušika mogu jedino te šumske biljke dobivati u tlu, u kojem obiluje crnica (humus), jer se bašn toj crmci nalaze te gljivice, koje Sjmbiosu prouzrokuju. Nu buduć je koiistatovaoo, da n. p. kortmškovice i bez Sjmbiose asimiluju dušik iz uzduha osobito onda, kad´su dovoljno razvile lišće, to možemo lakođjet uztvrditi, da i gore navedeni rod šumskog drveća to isto svojstvo posjeduje. Ovoj okoteosti treba da šumari veliku važnost dadu, jer kako ćemo kašnje tumačiti,, tu leži veći dio uspjeha, da se uzmognu brzo i dobro ,mladi šii.mski nasadi razvijati. Sada kad smo se dovoljno upoznali sa glavnimi načeli bilinske fiziologije, to prelazimo na praktičan dio overazprave t, j , razvita načela morama konse kventno u praksi uporabiti. Kao´ kod svih gospodarskih bilina, tako i kod šumskih ima tlo jednu od glavnijih uloga vršiti bilo kao podloga, na kojem raste šuma, bilo s toga, što iz njega biljke sva mineralna počela crpe. Plodno tlo t. j . u kojem mogu dobro biljke uspjevatij mora na temelju najnovijih izkustva sastojati:. ´ , , 1. Iz mehaničkih počela, koji bez da sudjeluju kod vegetacije, služe jedino kao podloga MIjM kao neki naslon, u kojem su usadjene. 2. Iz a k t i V n i h p 0 č e 1 a" a s i m 11 a c i j e 5 koji su pravi´ činbenici Mlinske produkcije, iz kojili izključivo sastoji plodovitost tla^ te napokon 3´ Iz "p r i č u V a i h počela asimilacije, koji akoprem igraju ulogu mehaničkih počela, mogu u stanovito doba biti od biljka asitnilovani t j . pre- laže u aktivna počela asiDiiiacije. Ovo je razdieljenje ustanovio prof. G-. Ville, te neima dvojbe, da ono doduše odgovara faktičnim, okolnostim vegetacije. Da vidimo daktej iz čega sastoje te tri kategorije. Kod m ehan i čkih p 0 če la tla nalazimo: pješak, vapnenac, ilovaču i šIjunaL Kod aktivnih počela asimilacije imamo dvie hrpe, prvo organska, drugo mineralna ili rudna počela. Medju organska spadaju: crnica (humus), amonijak i nitrati (soli dušične kiseline). Medju mineralna: pepelika, fosforna kiselina, vapno, magnezija, sumporna kiselina, kremikova kiselina, soda, hlor, željezni kis,i manganov kis. Kod pričuvnih počela asimilacije nalazimo: organske neraztvorene ostatke i´ neraztvorene rude. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1892 str. 32 <-- 32 --> PDF |
-- 8G0 — PreiVia tomu bi dakle sliedilo, da poosoću kemijske aualize tla možemo na brzu ruku doznati, jesu ii sva aktivna počela asimilacije u dovoljnoj količini sadržana. Doduše većina lučbara misli, da se aktivna počela asimilacije mogu naći, kad se tlo i^icrpljuje sa somom kiselinom, nu to nipošto nestoji, pošto dobiveni brojevi veoma nadmašuju onu količinu plodonosnih počela, koja biljke faktično asimilirati mogu. Da se o tom uvjerimo, evo nekoliko neoborivih brojeva. Prof Ville na temelju kemijske analize našao je u posve mršavom tlu svojeg pokušaiišta u Vincennesii kod Pariza na hektar zemlje t. j . gdje je meko ta iznosib 4 milijuna kilograma težine, sliedeće kolikoće aktivnih počela asimilacije: Fosforne ki^^eline 1797 kilogr. Pepelikova kiša 2301 Vapnikova kiša 29365 „ Alagnezieva kiša 4313 Kako vidimo, to su znatne kolikoće, koje bi morale biti u stanju, da obilno prehrano bujnu vegetaciju. Buduć da je tom tlu manjkalo đušicnatih počela, to je prof. Ville istom dušik pod oblikom amonijeva sulfota dodao, te posijao kroz četiri godine pšenicu. Svrha je bila ta, da se osvjedoči o tom, je li sbilja u tlu toiiko aktivnih počela asimilacije, koliko kemijska analiza dokazuje. Kad tamo, ali već četvrte godine pšenica nije mogla više nego veoma slabo uspje= vati t. j . urodila je sa 9 hektolitara zrnja na hektar; a znate, koliko je kroz ta četiri pšenica uroda aktivnih počela izcrpljeno? Fosforne kisehne . . . , , 71 kilogr. Pepelikova kiša. 116 „ Vapnikova kiša 68 „ Magnezijeva kiša 34 „ Nu gore više smo doznali, da je kemijska analiza pronašla klgr. 1797 fosforne kiseline, dočim. pšenica nije ih našla nego 71 klgJ Pepelik e bilo je, kako gore vidismo, 2301 kg., dočim pšenica je našla samo 116 kg.! Što to sve znači? To znači, da mi nismo u stanju iz kemijske analize tla da zaključimo 0 pravom stanju plodovitosti istoga, nego jedino pomoću kulture stanovitih biljka možeirio pozitivno doznati, koliko aktivnih počela asimilacije zemlja sadržaje, dri]gimi rieči možemo prosuditi plodovitost dotičnog tla. U šumah nikada se negnoji zemlja, jer se, kako znamo, kroz suho lišće tlu u obliku crnice (humusa) povraća dobar dio fosforne kiseline, pepelike, vapna i donekle dušika. To smo doznali iz prije priobćenih analiza suhog lišća bukova, hrastova, borova, arižova i jelova lišća. Da li je uviek dovoljno hrastu, bukvi i boru Jedino suho lišće kao naknadu za gubitak, koji nastaje trošenjem ploda t. j . žira, bukvice i pinja, možemo svakako posumnjati osobito pogledom na fosfornu kiselinu, koje ima mnogo u plodu, dočim ju nasuprot suho lišće razmjerno malo povraća tlu. Kako kod masline, tako bi trebalo i ovdje zemlju često pognojiti sa fosfatom i pepelikom, S toga ouslimo, da bi vrlo umjestno bilo, da i šumari |
| ŠUMARSKI LIST 8/1892 str. 33 <-- 33 --> PDF |
-^ 361 -™^ pokušaju pražati fosMa barem hrastu, bukvi i boru. Tim bi se moglo pokušati, da li bi se redovitost tih stabala povivsila tako, da bi se to gnojerije izpiatiio obzirom na postignuti uspjeh. Glede crnice (humusa) moramo primjetlti, da ista sad više sad manje vrieđi prema koHkoći vlage, koja oaa sadržaje. Izkustvo je pok3?:alo, da crnica ima veoma malo aktivnih počela asirijilacije, te da pričuvna počela brzo u aktivna prelaze onda, kad se crnici pridoda živa ili ugažena vapnju Vapno osobito djeluje na raztvorbu pričuvnih počela asimilacije, s toga ako šumari žele povisiti djelatnost crnice^ moraju vapuiti tlo. U tu svrhu je dostatno 600—800 kilograma živa vapna na hektar. Uslied prije priobćenih analiza pepela raznog šumskog drveća doznali smo, da je kod istih vapn o u prvom redu najviše sadržano, Po nauci o mjerodavnih gnojivih, koju je prof. Ville kroz 30 godina prakse sjajno potvrdio 5 mjerodavno grtojivo za šumsko drveće u obće moralo bi biti svakako vapno, a zatim fosforna kiselina. Nu mjerodavno gnojivo jedioo onda djeluje, kad su dovoljno zastupana i ostala počela, koja su potrebita za razvitak biiina. Poznato je, da naša tla. te u obće više manje i ostala zemljišta drugdje, dosta oskudjevaju na fosfornoj kiselini, dočim pepelike isnade uviek dosta u ilovastih, a ne tako u vapnenastih tlih. Što se dušik a tiče, neirebaju šumari da si glede toga razbijaju glavu. Priroda je tako mudro stvar udesila, da ga, kako smo to već prije razložili, sve važnije šumske bihne dobivaju kroz Symbiosu, ako je u tlu dosta crnice, a kašnje ga dobivaju kroz hšće iz uzduha. Promotrimo drvored divljeg kestenika. Ovdje se skoro svake godine kroz plod, kojim rodi n. pr. drvored kestenog drvoreda na savskoj cesti u Zagrebu oko 150 klg. po stablu, proizvadja dušika 10´/,, klg. Suho se lišće nepovraća, s toga se taj cieli manjak ni na polak nenadoknadjuje lišćem, te zato neima dvojbe, da taj dušik divlji kesten iz uzdaha crpi, jer inače odkud bi mu bio plod? Pošto smo se dovoljno uputili o onom, što nam šumsko drveće na hrani treba, spomenuti ću sad, kako moramo isto racionalnije njegovati. Kako smo jur doznali, postoji ogromna razlika medju mhidim nasadom i gotovom šumom, Mi smo duboko uvjereni, da mlade šumske nasade treba podpuno njegovati na onaj isti način, na koji se način njeguju i mlade voćke. U tu svrhu neka se pazi prije svega na tlo. Gdje je tlo pretežno vapnenasto, kao u našem krasu, tu se moramo pobrinuti, da mladoj biljki priredimo sgodno tlo sa mnogo aktivnimi počeli asimilacije, pa ako neimamo crnice zemlje, onda evo kazati ću, kakova će i koliko umjetna gnojiva trebati na svaki četvorni metar prostora zemlje, u kojem ćemo iz razsađnika mladi bor, jelu, bukvu i t. d. presaditi. Ako želimo pružati liViadlm nasadom uspješno djelujuće kemijsko gnojivo, onda ćemo uzeti: Vapnikova superfosfata . . , . 600 kg. Kalijeva nitrata 500 » Sadre 400 ^ Ukupno . . 1500 kg. 25 |
| ŠUMARSKI LIST 8/1892 str. 34 <-- 34 --> PDF |
^ 362 ^ Od te smjese trebamo" 150 graaia na svaki žećvorai, metar. Pošto kod nas u Austro-Ugarskoj tvoraice od kemijskih gnojm netrže kalijev nitrat, to smo lai osiied činjenice, da sve biljke rađje i brže asimiloju kalij ili pepelik pod oblikoBi pepelikova karbonata, goriiji propis preinačili, te ćemo ii2:eti; Vapaikova superfosfata . . 600 kg„ Pepelikova karbonata (Potasclie) . 450 ,„ Čilske salitre . ,.".... 400 „ Sadre , , ,. ........ 400 ," ^ Ukupno . . 1800 kg. Od. ove smjese trebamo 180 grama na svaki četvorni metar nasada. Ciena ovom gnojivu (koje nazoačismo br. 4) jest lO^a for. od svakih 100 kgr., te prema tomu trošak za svaki četvorni metar nečini. više nego 2 novč. Ovo valjano gnojivo br, 4= osobito preporučariao da se r^bi u sjemeništu šumskih biljka, jer smo se sami uvjerili, da na razno drveće veoma dobro djeluje. Ovdje odmah upozorujemo sve šumare, da akoprem šumsko drveće, kad je već odraslo, imade to svojstvo, da asimiluje dušik iz uzduha, to ga ipak ima u vrlo neznatnoj količini, kad je mlado, S toga pođpuno gnojivo br. 4. sadržaje i dušika pod oblikom nitrata t. j . u najprobavljivijem stanju." Ta gori označena količina od 180 grama po četvorni njetar neka se rabi kro2 prve dvie godine; kašnje je dosta-, ako se svake treće godine tim gnojivom razsadnik pognoji. Ako se radi o đefinitiviiom presadjivanju šumskog drveća i razsadmka u krasu ili u obće na stanovitom mjesta, onda preporučujemo jeftini Thom":asov fosfat ili sitno sameljenu Thomasovu trosku obzirom´ na to, ^što fosforne kiseline u tlu u obće malo ima, a osobito malo Je ima \i lapornom^ vapnenastom, pjeskovitom i ilovastom tlu. Ovaj Thomasov fosfat sadržaje 20% fosforne kiseline, a 50% vapoa; nu oba ta sredstva plodovitosti nisu u vodi topiva,, nego jih biljke polako tekom vremena asimiliraju. Na taj način pružiti ćemo drvu neko skladište, iz kojeg će kroz 6—8 godina i više uvjek crpiti potrebitu fosfornu kiselinu i vapno. Tim najbolje udovoljavamo zahtjevom mjerodavnog gnojiva za naše šumsko drveće. Što se tiče razmjera, u kojemu se ima Thomasov fosfat rabiti, evO´ navesti ću nekoliko podataka. Kad se presadjtije drveće iz razsadnika na opredieljeno mjesto, onda treba izkopati jame razne dubljine= Tako ako se izkopa na svaki četvorni metar površine jama u. dubljini od 100 ceutimetara, tu. trebat ćemo 600 grama Thomasova fosfata; u dubljini od 75 ceBtim; trebamo 450 gr., u dubljini V)d 50 ctm, 300 gr,, a u dubljini od´ 25 ctm; ćemo, trebati 150 gr, Thomasova fosfata, . Ta se količina Thomasova fosfata mora dobro pomiešati sa zemljom,, te Š njom izpunjavati jame, u koje ćemo saditi drveće.´Kao pravila neka nam služi to, da na svaki kubični metar zemlje treba pomiešati 600 grama posve sitno samljevena Thomasova fosfata. Od takovog, kao fino brašno samljevenog Thomašovog foefata stoje 100 kilograma 3´ for, 75 ´novč. Rekosmo, da takav fosfat |
| ŠUMARSKI LIST 8/1892 str. 35 <-- 35 --> PDF |
-^ 363 — mora da bude fino samliTen/a to s toga, što o finoći njego vili Šestica zavisi asimilacija fosforne kiseline i yapna po korienju. Mi preporučamo, da se svakako duboke jame kod sađjenja ili presađjenja stablića izkapaju i da se jame sa zemljom, u kojoj smo Thomasov fosfat pomiešalij dobro izpune^ jer se na taj način valjano razvija i stablić i njegovo korienje u dubljini, i tim se sva biljka jaca. Osobito u kraških pređjelih neka se to uvaži, jer ta fosforna kiselina Thomasovog fosfata ocelicaje nasade, da mogu bolje odoljevati suši i ci6oj zimi, ´ Trošak sa tim Thomasovim fosfatom jedanput za uvjek stoji jedva 2 ni. na svaki kubični metar zemlje. To je svakako posve neznatan trošak prema uspjehu, kojega ćemo polučiti. Ovom prilikom ne možemo prešutiti onu okolnost, da pomoću kemijskih gnojiva mogu šumari najbolje oporaviti neka bolestna stabla i u obće mlade nasade, koje slabo uspievaju. Uzrok skoro svake bolesti drveća´leži u slabom načinu hranitbe t. j . sad manjka jedno, sad drugo počelo, koje je svakako potrebito za normalni razvitak biljke. Pošto obično manjkaju činbenici prave plodovitosti, u koji brojimo poglavito fosfornu kiselinu, a kad kad i pepeliku, s toga ćemo naći u kemijskih gnojivah pravi liek, kojim ćemo bolestno stablo izliečiti. U pretežno ilovastom tlu dosta je, ako rabimo kao liek Thomasovu trosku ili Thomasov fosfat za ona .stabla, koja su kržljava. U svrhu, da uzmogne doinje korienje stabla dobiti potrebitu fosfornu kiselinu, treba na prostoru, kojega krošnja pokriva, sa svrdlom kod krupnih stabala od 100 — 120 centimetra duboko sve naokolo 8—10 rup^ izvrtati, te onda u ove smjesu od Thomasova fosfata sa zemljom po gornjem razmjeru usipati. Tako n. p. ako računamo, da ono tlo, koje obuhvaća korienje stabla a dubljini od 100 centimet, sačinjava 4 četvorna metra zemlje, onda ćemo trebati 2^2 kg. Thomasova fosfata. Ovu količinu razdielit ćemo na jednake dielove u svaku rupu. U laporastom i vapnenastom tlu uzrok kržljavosti i boležljivosti stabala leži u pomanjkanju fosforne kiseline i pepelike. S toga treba na ovakovona tlu uz gore označenu kolikoću od 600 grama Thomasova fosfata da se rabi 2 kg. pepela t. j . onakova pepela od šumskog drva, kojega nismo vođom lužili. Pepeo se pomieša sa zemljom i Thomasovim fosfatom. U gori pomenutom primjeru trebali bi za 4 četvorna metra zemlje 2V2 kg.. Thomasova fosfata i 8 kg. pepela. Mlade nasade, koje nam pokazuju žu tkaš to lišće,´ moramo liečiti sa gnojivom br. 4., te rabiti po četvornom metru nasada I80 grama tog gnojiva. Ta količina vriedi za stabliće, koji su l^^—^ metra visoki, te se mora sa trostrukom količinom zemlje pomješano gnojivo okolo svakog stablića barem 16 do 20 centimetara duboko zakopati u svrhu, da odmah kod prve kiše uzmogne djelovati na korienje. Ovakovo gnojenje smije se obavljati samo od ožujka ili |
| ŠUMARSKI LIST 8/1892 str. 36 <-- 36 --> PDF |
-^ 364 ~ travnja pa sve do rujna. Ako bi se i u rujnu gaojivo rabilo, onda mlado drvo, koje bi tjeralo, nebi moglo do zime dozrieti, te bi tako postrađalo. I tako završiijoć ovu razpravu, pripravan sam svako razjašnjenje dati, a za nabavku tili umjeteib gnojiva neka se gg. šumari ovamo na mene obrate. jjFagus žutija´^ (zlatioa), nova suvrst (varieteta) bukve u SrfjijL Ovakim imenom naziva narod tu novu bukvu, koja je valjda samo njeki odrod ili suvr&t naše obiSne bukve. ^Žutiju" nadjoše kmetovi još prije 2 godine prilikom njekog povjerenstvenog posla, idući kroz šumu u Vranjskom okružju u južnom dielu Srbije. . , „Žutija** stajaše posve osamljena izmedju drugih naših običnih bukava, a svakom prisutniku pala je ta vrst bukve u oči i to, kao što to i samo ime kaže, B toga, što se je svakomu prisutniku na prvi pogleđ^ pričinila kao da je "žuta, hmni je lišće prama onomu od naše obične bukve svjetlo-žuto onda, ,kad je još zeleno^ a osim toga je i kora žuta, osobito na Ijetorastib, te nije tamno zelena- Držeći ovo za neko čudo, htjeđoše seljaci odmah da ju posjcku i izgore, nu kmetovi im nedadoše, već ponesoše nekoliko grančica od „žutije*" sobom, da ih pokažu okružnom načelaiko« Načelnik je potvrdio, da to nije ona ista bukva, koju je on nekad sjekao (!), a pritegnuv dobro svoje naočale i prispodabljajući grančice sa granama od obične bukve, upoznao je, da je lišće žutijino zaista mnogo veće i da ima drugu boju, te uslieđ toga odredi, da se donese više grana od žutije i da se pošalju u ministarstvo narodne privrede u Beograd na slručnjačko izpitivanje. Sakupljeni kapaciteti posavjetovaše se i ^akljočiše, da pošaJju grančice od žutije nekom profesoru u Monakovo, da.jim ovaj kaže, kakvo li je ovo čudo božje. To´ i nčiniše. Nije mi poznato, do kakvih je zaključaka došao taj profesor, ali čujem, da je i´ on te grančice kalamio, kao što smo i. mi učinili još prošle godine u topčiderskom porivoju kod Beograda. Kalam! žutijini na običnoj bukvi liepo su se primili i ove godine već su u velike izdjikali, ali na njima se ne može ništa drogo viditi, nego ooo, što već gore rekosmo, osim´ da su Ijetorasti još mnogo bujnije izrasli i da je kora. dlakavija, nego kod obične bukve. Trebalo bi još viditi kakav je žatijin cviet, plod i t d., da možemo od tud .zaključiti, da li je žutija zaista samo suvrst naše obične bukve= (Jednu takovu grančica sa lišćem poslao sam^ g. nadšumaru Kesterčaneku na uvidj jer ZLiam, da će ga kao i ostalu gospodu ondašnjih stručnjaka interesovati). Moje je- skromno mnienje, do kojega sam došao dosadanjim izpitivanjem uz gore spomenuto, evo ovo: |