DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1892 str. 36 <-- 36 --> PDF |
-^ 364 ~ travnja pa sve do rujna. Ako bi se i u rujnu gaojivo rabilo, onda mlado drvo, koje bi tjeralo, nebi moglo do zime dozrieti, te bi tako postrađalo. I tako završiijoć ovu razpravu, pripravan sam svako razjašnjenje dati, a za nabavku tili umjeteib gnojiva neka se gg. šumari ovamo na mene obrate. jjFagus žutija´^ (zlatioa), nova suvrst (varieteta) bukve u SrfjijL Ovakim imenom naziva narod tu novu bukvu, koja je valjda samo njeki odrod ili suvr&t naše obiSne bukve. ^Žutiju" nadjoše kmetovi još prije 2 godine prilikom njekog povjerenstvenog posla, idući kroz šumu u Vranjskom okružju u južnom dielu Srbije. . , „Žutija** stajaše posve osamljena izmedju drugih naših običnih bukava, a svakom prisutniku pala je ta vrst bukve u oči i to, kao što to i samo ime kaže, B toga, što se je svakomu prisutniku na prvi pogleđ^ pričinila kao da je "žuta, hmni je lišće prama onomu od naše obične bukve svjetlo-žuto onda, ,kad je još zeleno^ a osim toga je i kora žuta, osobito na Ijetorastib, te nije tamno zelena- Držeći ovo za neko čudo, htjeđoše seljaci odmah da ju posjcku i izgore, nu kmetovi im nedadoše, već ponesoše nekoliko grančica od „žutije*" sobom, da ih pokažu okružnom načelaiko« Načelnik je potvrdio, da to nije ona ista bukva, koju je on nekad sjekao (!), a pritegnuv dobro svoje naočale i prispodabljajući grančice sa granama od obične bukve, upoznao je, da je lišće žutijino zaista mnogo veće i da ima drugu boju, te uslieđ toga odredi, da se donese više grana od žutije i da se pošalju u ministarstvo narodne privrede u Beograd na slručnjačko izpitivanje. Sakupljeni kapaciteti posavjetovaše se i ^akljočiše, da pošaJju grančice od žutije nekom profesoru u Monakovo, da.jim ovaj kaže, kakvo li je ovo čudo božje. To´ i nčiniše. Nije mi poznato, do kakvih je zaključaka došao taj profesor, ali čujem, da je i´ on te grančice kalamio, kao što smo i. mi učinili još prošle godine u topčiderskom porivoju kod Beograda. Kalam! žutijini na običnoj bukvi liepo su se primili i ove godine već su u velike izdjikali, ali na njima se ne može ništa drogo viditi, nego ooo, što već gore rekosmo, osim´ da su Ijetorasti još mnogo bujnije izrasli i da je kora. dlakavija, nego kod obične bukve. Trebalo bi još viditi kakav je žatijin cviet, plod i t d., da možemo od tud .zaključiti, da li je žutija zaista samo suvrst naše obične bukve= (Jednu takovu grančica sa lišćem poslao sam^ g. nadšumaru Kesterčaneku na uvidj jer ZLiam, da će ga kao i ostalu gospodu ondašnjih stručnjaka interesovati). Moje je- skromno mnienje, do kojega sam došao dosadanjim izpitivanjem uz gore spomenuto, evo ovo: |
| ŠUMARSKI LIST 8/1892 str. 37 <-- 37 --> PDF |
— 365 ™^ Žutija je suvrst naše obične buk^, jer promatrajući phjsialožko znamenje i sastav ujezina drva pod mikroskopom, našao sam, da je drvo žufijiflo istog anatomskog sastava,- kakovog je drvo od Fagus silvaticae — osim vrlo neznatne razlike i to ponajviše u boji. Boja žutijiea drva nije niti crveno-biela, niti žućkasto-biela, već više pepeljugsisto - siva. Kakova je boja od starog drva žutijinog, to još neznam, jer ne mogu do njega doći. Oievlje je u žutijinog drva podjednako poredano, ali u vanjskom diela godovži (Jahrring) mnogo je redje tako, da je ondje drvo malo tamnije. Velike zrake srcike (Markstrahien) upravo su očito omeđjašene i kao kod obične bukve atlasBo-sjajne. Ove^ zapremaju na prerezu do Vjo *^5®1^ površine, čime se, kao što je poznato, razlikuje bukovo drvo u obće od onog platane. Zrake srčike izgledaju nešto svjetlije, nego ostalo drvo. Drvo žutijino sastoji se iz cievlja traheida, drvene vlaknine (Holzfasern) i parenchjma . Parenchjm se nalazi u periferijskih potezih izmedju ostalih udova. I ostala svojstva žtitijina drva sasvim su ista kao i kod, obične bukve. Cievlje u unutrašnjoj granici godova neopaža se da je veće ili mnogobrojnije, nego što je u ostalom dielu drva. Sa prostim okom jedva se cievlje još opaža. Kora žutijina drva jest žućkasta, što se vrlo dobro već na prvi -pogled vidi. Lišće je prema onomu od obične bukve mnogo veće, jače ili bolje rekuć kožnato, svjetlo-žućkasto sa mjestimice zelenimi pjegami. Nekoliko grančica od originalne žutije poslao sam još u proljeću prošle godine svomu poštovanomu profesoru šumar, botanike na velikoj školi za zemljotežtvo u Beču Dr Karlu Wilhelmu, saobćiv mu pođjedno i moje tvrdnje o žutiji. Dok mu niesam opisao sve obširno o žutiji, mislio je prof.đr. Wiiheim, da je žutija indentična sa suvrsti od „Fagus sjlvatica variet. foliis variegatis^ (buntblatterige Varietat der Eothbuche), te, je on prema tomu držao žutiju za vrst, od koje lišće samo djelomično normalno zelenilo pokazuje, dočim da je žućkasto ili ljubičasto. Pođjedno poslao mi je dr. Wilhelm na uvid jednu grančicu sa stlačenim lišćem od „Fagus sylv. var. foliis variegatisa" t j. šarenolistne bukve, koju je prof. Wilhel0i našao prigodom njeke poučne ekskursije sa đjacima velike škole u perivoju manastira „LiH^^feld" u Fraisenthalu u đolnjoj .Austriji blizu štajerske medje, ^ Nu prispodobiv tu suvrst sa našom žutijom, našao sam, da su one dvie vrsti od posve različite suvrsti. Što se tiče pak onog šarenila — odnosno žućkasto obojadisanog lišća, kaže i sam prof. Wilhelm, da se o uzroku toga dan danas još ništa nezna. On pako tvrdi, da se ono šarenilo mora smatrati kao njeka sila, koja je unutarnjimi njekimi uzroci proizvela „promjeno", dakle kao njeka moć^ koja je vrstna mienjati ona normalna svojstva drveća ili njihovih djelova, koja su svojstva od svojih pređja baštinili. |
| ŠUMARSKI LIST 8/1892 str. 38 <-- 38 --> PDF |
~~ 366 — Točnim posi-iiatraiijem i prispodoborn onog lišća od originalne žutije sa Mćem od žiitijhnh Ivdlmia, mon; se zskijriciti, da uzrok onoj različitosti u boji kore, vellćim/jnfiin i boji lišća ne iiio?:e biti u ničem drugom, nego u kemičkom sastava onog tia, na kojeKiii je žuti ja pora.´^ia. U prilo.ft´ ovoj tvrdiiji govori i to, što se pripovjeda, da je ono tlo, na kojenui je /utija porasla, ^umporasto tlo. Os^o još nije dosta. Trebalo bi, da na ono .mjesto jeda .^umur stvut^njak ili pravi botaničar otidje, te da s^e potanko izpita i dotično tlo tccrio aiiaiizuje. Ali tko će to u Srbiji? Od ono nekoliko državnih šiimara, što jih ima, kuji Sli doduše pismeni, t. j . znadu citati i pisati i ništa više, ne može se zaMievati kakvo stručno iii botanieko znanje. Ovo je mirabile dictu ali žalibože priznati iiioram, da a cieloj kraljevini Srbiji neima ma baš ni jednoga šumara u pravom smislu ove neći."^ Ovo će žalosttio stanje šumarske struke u Srbiji potrajati sve dotle, dok se he izmjeni onaj prvi i glavni zapinjać, koji zapaučuje napredak i razvoj našega šumarstva. Ovaj eieli niz dogodjaja, kako se je žutlja pronašla, opisao satn s toga, da nebi koji od tako zvaiuh stručnjaka učinio „lapsus cal a mi, pak za koji dan u knjizi pokrstio žutiju na svoje ime i tako prisvojio si zaslugu pronašašća. „Cum grano salis" i Žiitija je bila jedno jedincato drvo u cieloj Srbiji (?), a kao takovu držao ju narod kao kakvo ćudo, i po viesfci predsudami pobudjeni seljaci, posjekoše ju i uništiše do temelja. Tako imamo danas samo kalame od žutije na običnoj bnkvi, na koje moramo čekati još dugo, dok dobiju cviet i plod, jer tek onda možemo doći do đefiGitivnog zaključka o pravom uzroku ovog u šumarskoj botanici vrlo zanimivog i novog pojava. Da je ovo bilo u ma kojoj drugoj zemlji, već bi se bio neko našao i odavna iznitao i opisao žutiju, ali ovdje je svakomu prva politika, pak onda dolazi sve ostale. Onomu, koji bi to htjeo i mogao, nije moguće, a tko može^ taj „batali". I Ovaj pronalazak dovoljan je dokaz, da balkanski poluotok unatoč mnogih iztraživanja po umnih botaničara, kao što je bio neumrli Pančić, još uviek ima puiK) važnih i zardmivih, te do danas još nepoznatih i neizpitanih stvari, koje debela koprena od nas krije. Za sad samo ovoliko o „žutiji% a ako me slučaj namjeri, da još ovoga ljeta dospijem do mjesta, na kojemu je žutija stajala, izpitati ću sve, što bude važnije i potrebito, te ću priobćiti u našem „Šumarskom listu«=^* M, O.-Ličanin. * Gadimo se tomiij jer jma u Hrvatskoj dosta šutnara, koji č^ekfiju, đa se gdje smjeste, pa zar ncbi za nje bilo nijestu u Srbiji? Uredništvo. ´´´ Bici de nani osobito iniio i ugodno,, jcs- kao eusjedi posve je n redu, da mše gumarake priliko dobro upo^uaino„ Urednid.tvo. |