DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 12 <-- 12 --> PDF |
— 386 — dozvoljuje se doduše, da Graničari potrebito im gradjevno i ogrievno drvo dobiti mogu, ali tako, da doznačeno drvo mpže graničar upotrebiti za palenje ugljena, za obručeve, držala za kose, grablje, za kola i to za svoju vlastitu porabu, ali ne za prodaju. Isto tako zabranjuje se izradba ogrievnih drva, kako od suhog tako i od sirovog drveta za prodaju, a nije dozvoljeno, da se bezplatno doznačeno gradjevno drvo proda. U koliko bi se to ipak događjalo odnosno, ako bi dotičnik uz premjerbu drvo dobio, onda je dužan šumsku pristojbu platiti, a onaj, koji bi se tomu protivio, podpada bez milosrdja ustanovljenoj kazni. Od te kazne nisu izključeni ne samo zanatlije, kao: kovači, kolari, tokari i bačvari, nego i posjednici mlinova, ,jer bi sa prodajom za vlastitu porabu dobivenim drvom na lahak način mnogo privriediti mogli." U čem se sastoji ta kazan, nespominje se nigdje. Glede gradje, koja je graničaru potrebita, odredjuje se, da se imadu častnici kao i podčastnici kantona na licu mjesta osvjedočiti o potreboći gradje t. j . oni su dužni bili, da idu od kuće do kuće i da potreboću gradje popisu. Razumjeva se samo po sebi, da se osim za podsjeke i za onu gradju, koja bi bila mokrini i vlagi podvržena, nesmije nikakovo drugo drvo popisivati osim hrastovine. Da se pako trajnost podsjeka povisi, odredjuje se, da se isti imadu postaviti na jednu nogu iznad tla bilo od kamenja ili opeke podignutog zida, jer će tako i sgrada mnogo zdravija biti. U izkaz vrhu potreboće gradje zabranjeno je bilo upisivati proste krovne daske, šindru, kolce i t. d. ili mlinske konopce od mladih hrastića. Isto tako imalo se je postupati i glede popisivanja gradje za gradjane vojničkih komuniteta, koji imadu pravo na takovu gradju, ter se je odnosni izkaz kao takodjer i izkaz o popisanoj gradji za Graničare u rujnu predložiti ima. I magistratom je naloženo bilo, da strogo na to paze, da se nebi takovo drvo prodavalo, a ako bi se prodalo, imala se je šumska pristojba u gotovom uplatiti. Sve bezplatno gradjevno drvo moralo je u mjesecih studenom, prosincu i siečnju doznačeno i posječeno biti. Što se tiče stabala za brodove ili za gradju, ako jih je želio kupiti Graničar ili vanjski trgovac, morala se je u tom slučaju sbog doznake drvlja od zapovjedničtva kantona najprije dozvola izhoditi, jer se nikakovo hrastovo stablo bez takove dozvole posjeći smjelo nije. Sječnja morala se je obaviti samo u spomenuta 3 zimska mjeseca. Ipak je bilo dozvoljeno Waldberajteru, da proda ležeća ili plod nenoseća stabla za slučaj, ako se ne radi o prodaji velike količine stabala, jer u protivnom slučaju bila je takodjer potrebita dozvola zapovjedničtva kantona. Zatim je odredjeno bilo, da se imadu najprije u šumi nalazeća se ležeća stabla kako za potreboće pravoužitnika, tako i za potreboće erara izdavati i tekar onda, ako takovih stabala nebi više bilo, da se po Uvađah i po poljih stojeća stabla doznačivati smiju, a ako bi i takovih ponestalo, mogla su se i u šumi nalazeća se stabla doznačivati, ali samo onakova, koja su oštećena bila. Drvosjek mogao se je otvoriti tek onda, ako su bila sva ovakova stabla izsječena. Svaki drvosjek morao je biti uzak, da se nebi drveće suviše sušilo i da se pogibelji |