DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 387 — od vjetroloma i izvaljivanja stabala predusretne. Oko 16 do 20 najljepših stabala moralo se je za pomladjivanje pričuvati. Doznaka se je obavljala tako, da se je sa šumskim čekićem udaralo na panj stabla i o stablo i to na onih mjestih, koja su u tu svrhu zatesana bila. Osobita pozornost obratila se je na to, da odpadci neostanu u drvosjeku, nego da ih dotičuik sakupi i u vlastite svrhe upotrebi. Izvažanje drvlja bijaše dozvoljeno samo na kolih ili na saonicah. Odpadci drvlja smjelf´-su se izvažati samo ponedjelkom, utorkom i sriedom, a tko svoja drva najdulje do Josipova izvezao nebi, propala bi mu na korist erara. Da se drvosjek opet pošumi, morali su dati lugari sjemenje sakupljati i početkom travnja u drvosjeku posijati odnosno posaditi. U drvosjeku nije smjela marva niti boraviti, niti pasti. Osim toga bilo je zabranjeno u mlade šume marvu ugoniti sve dotle, dokle god takove šumice nisu porasle u tohko, da nije mogla marva vrhunce drvlja obrstiti. Pod prietnjom težke tjelesne kazne nije se smjelo nikakovo mlado stablo posjeći. U koliko se je pokazala neobhodna potreba držanja koza, bijaše siromašnim žiteljem dozvoljeno, da smiju koze i ovce u opredieljenom šumskom predjelu pasti, a ako su koze i ovce bile zatečene u drugih zato neodredjenih predjelih, onda su se morale bez obzira zapheniti. Glede ogrievnih drva opređieljeno je bilo, da se nesmije nikakovo zdravo drvo doznačivati sve dotle, dokle god ima u daljini od 2 sata ležećeg, suhog, podpaljenog ili podbieljenog drvlja, a ako bi neobhodno potebito bilo, da se i zdrava stabla izdati moraju, onda je bilo ipak dozoljeno, da se samo onakova zdrava stabla u tu svrhu doznače, koja plodom rode. Doznaku o bezlatnom ili kupljenom drvetu oba´Vljao je podčastnik kantona u prisutnosti šumskog kaprala na temelju po percipientu donesene doznačnice, koja se je po njezinom reahzovanju šumaru, a od ovud zapovjedničtvu kantona dostaviti morala. Tko je bezplatnu đoznačnicu izgubio, morao je trećinu vriednosti u doznačnici izkazanog drvlja platiti, a za izgubljene doznačnice na kupljeno drvo morao je graničar polovicu, a negraničar podpunu jur plaćenu šumsku pristojbu uplatiti. Podbieljivanje i zapaljivanje stabalja kao i odsjecanje njihovih vršika, zatim gulenje lipa, prikrčivanje i krčenje šumišta bez predhodne dozvole bijaše najstrože zabranjeno. U koliko nebi bilo dovoljno trnja i topolovine za ogradjivanje livada, vinograda i t. d., nije se smjela druga vrst drveća za to upotrebiti, nego su se morale za prepriečenje kvarova okolo dotičnih ogoja grabe izkopati. Od Gjurgjeva do jeseni bijaše zabranjeno u šumi vatru ložiti, a ako bi se ipak koja šuma zapalila, onda su stanovnici svih obližnjih mjesta morali požar trniti. Obkresivanje stabala za brst marve u zimsko doba bilo je posve zabranjeno, a, pastiri nisu smjeli sjekirice u šumi nositi. Za obruče nije bilo dozvoljeno rabiti nikakova vrst drveća, osim Ijeske i breze. |