DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 14 <-- 14 --> PDF |
— 388 — Pošto su sve krajiške šume još onda spadale pod upravu države, zato se je moralo pobrinuti, da se što bolja korist iz žirovine izcrpi. Stanovitu množinu krmađi mogao je svaki Graničar bezplatno u žirovinu ugoniti (koliko, to nije naznačeno), a za suvišak žira morala se je šumska pristojba uplaćivati. Negraničari morali su plaćati od komada 18. 12 i 9 novč. t. j . prema veličini krmčeta naime, da li je bilo veliko, srednje ili maleno. Svaki pastir morao je kod sebe žirovnu cedulju imati. Negraničarom, koji se nisu takovom ceduljom legitimirati mogli, zaplienila jim se je njihova krmčad, te je i dražbom prodana bila, dočim je Graničar o takovom slučaju morao dvostruku pristojbu platiti. Krmad negraničara smjela je do konca siečnja, a graničarska krmad do konca veljače u žirovini ostati. Tko bi se usudio stablo guliti, podbjeljivati ili zasjecati u svrhu, da kuša, da li su sposobna za ciepanje dužice ili za šindru, imao je graničar podpunu, a negraničar dvostruku šumsku pristojbu platiti. Od šumara se je zahtjevalo, da znade ne samo čitati, pisati i računati, nego da je takodjer vješt zemaljskom jeziku i da je vješt u šumskih poslovih. Lugari morali su biti takodjer vješti u čitanju, pisanju i računanju, a osim toga zahtjevalo se je, da budu prokušani, pošteni i uztrajni muževi. Šumski kaprali morali su znati čitati i pisati, ali su se mogli za takove kaprale uzeti i takove osobe, koje neznadu niti jedno niti drugo. Šumski kaprali bijahu podredjeni lugarom, te su sa lugarima svaka dva mjeseca za čuvanje opredieljena jim okružja pregledavati morali, dočim su šumari šume ciele pukovnije morali pregledati svaka tri mjeseca, te su o pronadjenom stanju šuma predpostavljenog šumarskog ravnatelja, ako ga je bilo, kao i zapovjedničtvo kartona izvješćivali. Za nedozvoljenim načinom pribavljena drva morali su graničari jednostavnu šumsku pristojbu, a negraničari dvostruku pristojbu platiti, a od takove uplaćene pristojbe dobivalo je šumarsko osoblje trećinu. Da se je moglo službenim dužnostim čim uspješnije zadovoljiti, morali su kako šumari, tako i lugari konja držati, a pošto je poznato bilo, da se šumski štetočinitelji opiru, bilo je dozvoljeno, da šumsko osoblje smije pušku nositi. Šumsko osoblje nije smjelo vino točiti ili u obće kakovim se drugim poslom baviti. U ovih službenih poslovih kontrolisao je nadšumar podčinjenog šumara. Stalnu plaću imao je šumar od godišnjih 200 for.; osim toga dobivao je isti 12 hvati ogrievnih drva, zatim trećinu, unišlu od ukradjenih drva, te od svih prodaja drva po 2 for. od svake stotine. Osim trećine od drva, koja je lugar uhitio, dobivao je lugar još i mjesečnu plaću od 7 for. U pukovniji služeća 4 šumska, kaprala II. razreda dobivala su mjesečno po 2 for., a ako su bili iz graničarskih kuća, onda je bila jedno čeljade od ukućana od robote prosto, a tako i jedan konj. Šumsko osoblje moglo je po 15 komada krmadi u žirovinu ugoniti. U brodskoj pukovniji bijaše namješten šumarski nadravnatelj kapetan i to, ne samo zato, da isti obavlja službu šumara pukovnije, nego da takodjer pre |