DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 16     <-- 16 -->        PDF

— 390 —


glavnije odredbe pukovnijskih naloga; inšpicirao je njemu podredjeno šumarsko
osoblje; podučavao je isto i bio je odgovoran glede šumskog gospodarstva i
šumskog redarstva u cielom šumskom okružju skupa sa svimi u šum. predjelih
namještenimi lugari.


Napokon je izdan ministarskom okružnicom od 7. veljače 1860., odjel 16.,
broj 474. šumski zakon za c. kr. vojnu Krajinu, zatim propis za mjerenje
i procjenjivanje erarskih šuma, ter reglement za šumarsku službu u c. i" kr.
vojnoj Krajini.


Akoprem se tajiti ne može, da se je timi novimi inštitucijami znatno na
bolje pokrenulo, nije se ipak u Krajini šumarstvo moglo podići na onaj stupanj,
na koji se je u drugih pokrajinah Austro-Ugarske jur podiglo bilo. Uslied
šumskog naputka od 18. studenoga 1839. podčinjena je bila šumska uprava
zapovjedničtvu pukovnija i podredjenim satnijam (pa ni prije toga nije bilo u
tom pogledu drugačije). Tako je to ostalo sve do god. 1872. Pod uplivom tih
zapovjedničtva, u kojih se je sva moć koncentrirala, bijaše šumarskim činovnikom
oduzeta potrebita jim samostalnost. Oni se niesu mogli u svom radu i
poslovanju slobodno kretati, a osim toga stavljale su jim se svakojake zaprieke
po pukovnijskih zapovjedničtvih, koja nisu bila kadra prosudjivati važnost i
svrhu šumsko-tehničke struke, niti se je to od njih zahtjevati moglo. S toga
je lako pojmljivo, zašto je mnoga za unapredjenje šumarstva koristna namjera,
zasnovana po kojem šumarskom činovniku, bez obzira na šumarske odnošaje
netragom propala, dočim su se baš protivna i posve kriva sredstva poprimala
i izvadjala To je bila rak-rana, na kojoj je cielo šumarstvo u Krajini trpilo.
Da nisu takova zapovjedničtva na razvoj šumarstva uplivala, danas bi i u
Krajini šumarstvo zaista drugačije cvalo, nego što to vidimo.


Osim toga bile su šume u Krajini pod silnim pritiskom servituta. Gruntovnim
zakonom od god. 1850. bijahu sve krajiške šume kao državno dobro
proglašene, — samo što su bile sa raznimi servitutima obterećene, a ti se
servituti sastajaše iz shedećega:


aj u obvezi krajiških oblasti, da nabavljaju za sve erarske sgrade u krajiškom
području potrebitu gradju od svake vrsti u postojećih šumah, u koliko bi
zato prikladnog i sposobnog drveća bilo;


b) imale su pravo krajiške, mjestne i crkvene, zatim školske obćine dobivati
svakovrstno gradjevno drvo za sve crkvene i obćinske sgrade;
c) imale su se krajiške oblasti pobrinuti za pokriće sveukupne erarske i
obćinske potreboće na ogrievnih drvih i napokon


d) imale su krajiške obitelji pravo na bezplatno gradjevno i ogrievno
drvo za kućne potreboće, zatim na bezplatnu pašu i žirenje svoje stoke izvan
branjevina po predhodno obavljenom popisu iste, a osim toga mogle su krajiške
obitelji sakupljati ležikovinu, a imale su pravo na pobiranje žira, bukvice i
kestena u toliko, u kohko je za njihovu stoku potrebito bilo, te jim je dozvoljeno
bilo rabiti bujad izvan branjevina i stelju od lišća ili od granja.