DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 17     <-- 17 -->        PDF

— 391 —


Da se sa servitutnim drvljem nije baš ništa štedilo, razumjeva se samo
po sebi, te se je ovdje obistinila ona poslovica, koja veli, ,kako došlo, tako i
prošlo". Akoprem u Krajini, barem u gornjoj Krajini nije bilo oskudice na
kamenu za gradnju kuća i drugih nuzgrednih sgrađa, gradili su krajišnici svoje
kuće, a osobito gospodarske sgrade od drveta, a krov od šindre. Krajišnik
vario je jelo na otvorenom ognjištu, na kojemu je vatra dan i noć plamsala,
dočim su i ogromne peći krajišnika, većinom pod vedrim nebom popalile ogromnu
množinu drva. Vatra se nije ložila sa suhim, uego sa sirovim drvljem, jer se
nije nitko postarao, da ima drva u zalihi, da mu se osuše.


Iz svega toga se vidi, pod kojim su teretom bile krajiške šume, osobito
ako se uzme u obzir, da su se mnoge zloporabe sa bezplatno dobivenim drvom
činile. Doduše bilo je zabranjeno prodavati takovo drvo, jer se je imalo jedino
u vlastite kućne svrhe upotrebiti, ali su se često takove odredbe mimoišle.
Dogadjalo se je i to, da su servitutna drva, neizvežena u šumi potrunila, ako
se nisu mogla drugomu prodati. Takova šta nebi se bilo moglo dogadjati, bar
ne u toliko, u koliko je to tako bivalo, da se je proti krivcu strogo postupalo,
no službenici držali su se napram krivcu ravnodušno, dočim je i sama kontrola
otegoćena bila, jer nije bilo dovoljno službenika. To se je najbolje odtud
opažalo, što je jašeći lugar morao čuvati preko 100.000 jutara šume, dočim je
bilo nejašećemu lugaru do preko 10.000 jutara za čuvanje opredieljeno. Dan
danas je i u tom pogledu drugačije. Danas su reviri za mnogo i mnogo manji,
ali se obseg istih ipak nije u toliko umanjio, koliko bi to pogledom na bolje
čuvanje potrebito bilo.


Kao što je kod svakog gospodarskog poduzeća slobodno kretanje glavnim
uvjetom za uspješni razvitak, isto tako je, dapače neobhodno je potrebito ovakovo
shodno kretanje i za razvitak šumskoga gospodarstva. Ali takovog kretanja nije
bilo za šumarenje u vojnoj Krajini, jer je bio u istoj, kako gore vidjesmo,
inauguriran sustav, koji se nipošto neslaže sa načelima zdravog narodnog gospodarstva.
Posljedice toga niesu izostale, jer manjkaju do u najnovije doba
dobromu uredjenju šuma bitni elementi, kao što omedjašenje šuma, izmjera
istih, kartiranje, proračunanje prirasta i prema tomu ustanovljenje etata, shodno
razredjenje u gospodarske jedinice, opredieljenje najpriličnije obhodnje, poredanje
drvosjeka i t. d. Cielo gospodarenje bijaše dakle bez ikakovih osnova i bez
cilja, drvlje se je doznačivalo i uzimalo ondje, gdje se je našlo i odkle se je
izvažati moglo, pak ako je i bilo ovdje ondje za sječnju opredieljenih drvosjeka,
nije se ipak dovoljni obzir uzimao niti na stojbinske odnošaje, niti na vladajuće
drvlje glede odgojiti se imajućeg pomladka, nego se je to sve prepustilo pukom
slučaju. S toga se je često dogadjalo, da je u šumah više koristna vrst drveća
nastala i odstupila svoje mjesto manje vriednijoj vrsti.


A što da reknemo glede prometnih obćila, tomu glavnomu faktoru za
omogućenje uspješnog eksploatiranja drvnih proizvoda, osobito onih iz gorskih
krajeva?