DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 3 <-- 3 --> PDF |
´timmt Br. 9. i 10. u ZAGREBU, 1. listopada 1892. God. XVI. 0 uzrocih udaranja munje, u šumsko drveće. Piše Vatroslav Rački. Već u drevno doba poznato je bilo, da munja rado udara u stanovitu vrst drveća, dočim u njeka drveća neće da udara. Tako je primjerice munja osobito zavolila dfib (hrast), jer u njega često treska. S toga su stari narodi hrast ili dub posvetili bogu munja ,Perunu". Theophrast pri6a o njekom dubu, kojega je munja često ošinila, da ga uslied toga ne htjedoše vi>4e bogu gromovniku posvetiti. Nasuprot pričaju naši stari pradjedovi o njekih vrstih drveća, u koja neće munja da udara, a medju ovakovo drveće spada „lovorika" (javorika). Suetonius priča o caru Tiberiju, da si je kod svake bljeskavine glavu okitio lovorovim vjencem, da ga munja ne ubije. Pače još dan danas ima ljudi, koji iz praznovjerja misle, da ima stanovitih vrsti drveća, koje munja ne voli ošiniti, pa s toga zavoliše bukvu i orah u pogibelji oluje, pod koja se drveća rado zakloniše, jer mnijahu, da su sigurni od trieska. Danas J9 poznato svakomu čobančetu, a po gotovo stručnjaku, da neima takovog drveta, u kojega nebi munja više ili manje udarila. Iz dosadašnjeg izkustva znamo, da munja udara kad kad i u onakovo drveće, o kojemu se priča, da ga munja štedi. Bilo ovako ili onako, svakako je po statističkih podatcih dokazano, da ima ipak i takovih vrsti drveća, u koje munja zaista vrlo riedko, rekli bi upravo nerado udara. Kao što u vasionoj prirodi ima svakomu dogodjaju njeki stanoviti razlog, tako mora da je i ovom čudnovatom pojavu njeki uzrok. Ali uz najpomnjivija iztraživanja o tom pojavu nije se moglo sve do danas ući na pravi trag naime, zašto munja u njeke vrsti drveća riedko kada udara. Sve do nedavna nagadjalo se je 0 tom svakojako, te je uslied toga bilo sijaset nagadjanja i različitih nazora, jedan protuslovniji od drugoga. Ljeti god. 1891. i u zimi god. 1891./2. počeo je na pobudu prof. dr. M. Fiinfstiicka iztraživati mladi rumunjski slušatelj stuttgartske tehničke škole Dimitrija Ch. Jonesco željeznom voljom i neutrudivom pomnjom o zamršenom 26 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 4 <-- 4 --> PDF |
— 378 — pitanju odnosno o pojavu glede uzroka, zašto munja u stanovitu vrst drveća najvoli udarati. Ova njegova iztraživanja izniela su zaista čudnovate i nenadane uspjehe, pa pošto su ti uspjesi vrlo prokušane i istinite naravi, s toga će iztraživanje mladog, ali darovitog rumunjskog slušatelja svakoga u velike zanimati. Ja ću ta zanimiva iztraživanja po crticah prof. M. Fiinfstiicka ovdje u kratko priobćiti, pošto će u velike zanimati i naše šumare, kojim je šuma kuća i kućište, a ja mislim, da svaka ptica ljubi svoje gnjezdo. Prije toga pripomenuti ću, da će mladi Jonesco svoja iztraživanja, motrenja i uspjehe u posebnoj knjizi priobćiti, za što mu želim junačko zdravlje Jonesco povodom svojih iztraživanja došao je na misao, da pogibelj od udaranja munje u drveća dolazi od veće ili manje vodivosti drva, dočim da listanje, kora, rast, stojbina i t. d. u tom pogledu baš ništa neupliva. Toga su mnienja i drugi iztražitelji bili, a od ostalih spomenuti ću samo Casparia, koji je izrekao, da munja prema vodivosti drva udara u onakova stabla, koja su najbolji vodici munjine, a manje u ona stabla, koja su loši vodici, te da bi uslied toga trebalo iztraživati, koje vrsti drveća imaju veću ili manju vodivost munjine. Prem je francezki fizik dr. Morcel vodivost drveća galvanometričkim načinom iztraživao, te kod toga različite, ali nejednake podatke o mjerenju vodivosti dobio, ipak je sam dvojio, da bi ti podatci mogli imati pravu praktičnu vriednost. Jonesco udario je drugim putem. Za svoja iztraživanja upotrebio je on naime Holtzov razdjelbeni stroj tako zvani „lofluenzmaschine", spojiv taj stroj sa jakom Leydenovom bocom od najveće primljivosti u svrhu, da može neposredno sa munjevnom iskrom pokušavati (eksperimentirati). Ovakav način pokusa nije doduše najsigurniji, ali svakako odgovara odnošajem, koje u samoj prirodi nalazimo. Svakomu će biti poznato, da munja najradje udara u hrast (Quercus pedunculata, Ehrl), topolu (Populus nigra L.) i vrbu (Salix caprea, L.), a redje i ne baš s voljom u bukvu. Jonesco uzeo je za pokus zeleno drvo (sirovo, živo) od gore rečenih vrsti drveća, te je pod istimi pokusnimi uvjeti izložio takovo sirovo drvo djelovanju munjevne iskre. On je pronašao, da dflb (hrast), topola i vrba vrlo lako propuštaju munjevnu struju odnosno iskru, dočim ju težko propušta bukva, a još težje orah. Kod takovih pokusa dobio je iztražitelj uviek iste omjerne brojeve. Kohko god je takove pokuse opetovao i koliko god put je takove pokuse i na drugih vrstih drveća preduzeo, bio je posljedak jednak naime, da su sva ona drveća, koja je munja često put ošinula, u svih slučajih relativno najbolji vodici munjine bili. Pošto je to dokazano bilo, trebalo je sad pronaći uzrok o vodivosti munjine kod drveća. Poznato je, da je voda dobar vodić munjine. Uslied toga mislilo se je, da vodivost munjine zavisi od različite količine vode, koje ima u drveću (mezgra). |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 5 <-- 5 --> PDF |
— 379 — Po Schiibleru i Hartigu ima u 100 đjelova sirovog drva vode: topola 51.», bukva 39.7, hrast 35.4, vrba 26.o. Jonescovimi pokusi pronadjeno je, da su bukva i vrba jednaki vodici munjine, akoprem vrba sadržaje skoro dva put manje vode, nego bukva. hrast ima manje vode, nego bukva, pa ipak u hrast često udara munja, dočim bukvu poštedjuje. Odtud se dakle vidi, da vodivost munjine ne zavisi od veće ili manje sadržine vođe u drveću. S toga je Jonesco udario drugim putem. Dalnjim mikroskopičnim iztraživanjem udarilo je Jonescu u o6i, da naime njeka drveća sadržavaju manje, druga opet više ulja . Ona drveća, koja neimaju u sebi mnogo ulja, imaju zato više škroba. Stablo, koje ima u sebi mnogo ulja, zove se „maslinkovac" (Fettbaum), a ono, koje ima mnogo škroba „škrobnjak" (Starkebaum). Medju maslinkovce spada dllb ili hrast, vrba, topola, javor, briest i jasen, a medju škrobnjake orah, bukva i breza. Crnogorica — imenito bor — spada medju jednu i drugu vrst, prem crnogorica strogo spada naedju maslinkovce, ali u stanovitih periodah rastenja izgubi manje više sadržinu ulja. Doduše još se do sad nezna, koliko ulja ima u raznom drveću i koliko ga tečajem vegetacije izgube, ali se o tom ipak živo iztražuje. Jonesco je do sad samo aproksimativno iztraživao sadržinu ulja u drvu, nu i to je bilo dosta za njegove pokuse. Po njegovih pokusih dokazano je ipak, da munjevna iskra probija zeleno, dakle sirovo drvo tim težje, čim više ima u sebi ulja. Težko vodivo drvo od maslinkovca bilo je isto tako dobar vodić munjine, kao što i drvo od škrobnjaka u slučaju, ako je iz maslinkovca njegovo ulje prikladnim sredstvom odstranjeno bilo. Tim je pako Jonesco dokazao, da u onakove maslinkovce, koji u vrieme olujS, mnogo ulja u sebi imaju, neudara munja dočim vrlo često udara munja u onakove maslinkovce i škrobnjake, koji u vrieme oluja malo ulja imaju. Kad je Jonesco grane sa bližnjimi suharci (suhe grane) izložio djelovanju munjevne iskre, onda za čudo nije iskra vrcnula na bližnju sirovu granu, nego je uviek skočila na udaljene suharke t. j . suhe grane, bez razlike, da li su te grane od stabla maslinkovca bile ili od stabla škrobnjaka. Odtud je Jonesco zaključio, da kako maslinkovcu, tako i škrobnjaku prieti veća pogibelj od udaraca munje, ako takova stabla imaju na sebi suhe grane (suharke). Do sad nismo u tom pogledu nikakovih podataka imali, prem se je na tom polju do sad radilo, ali sakupljeni podatci niesu imali nikakovu praktičnu vriednost, a to s toga, što se nije potrebiti obzir uzeo na razmjer, u kojemu stoji količina drveća na pr. hrastova, bukava i t. d. u njekoj šumi, u kojoj su se motrili udarci munje u dotičnu vrst drveća. Prema tomu opaženo je, da je u njekoj šumi udarila munja samo u hrastove, jer jih je slučajno više bilo, nego drugih vrsti drveća. Tek god. 1874. odabraše jedno motrilište u kneževim Lippe-Detmold. Na 9 postaja tog motrilišta počeše motriti oluje, a uprava kneževskih dobara |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 6 <-- 6 --> PDF |
380 — ustupila je Jouescu sav u tom pogledu sakupljeni materijal. Neima dvojbe, da je vrlo mučno količinu olujš, u njekom predjelu za stanovito razdobje ustanoviti. Tako je primjerice u spisih uprave kneževskih dobara god. 1885. zabilježeno 333 oluj^, ali je moguće, da je više takovih olujš,, ako ne na svih motrećih postaja, ali ipak možebit na različitih postaja u isto vrieme zabilježeno. Prema tomu zabilježeno je dakle više olujš,, dočim je bila u isti čas samo jedna oluja. Ali unatoč tomu ipak su sakupljeni podatci o dogodivših se oluja dobro poslužili, jer su pronadjeni na jedan te isti način, pak se iz takovih podataka može pronaći njeki razmjer, koji je u upitnu svrhu dovoljan, o čemu ćemo se poslie osvjedočiti. Jonesco sakupio je takove podatke iz spisa uprave kneževskih dobara, te jih evo ovdje priobćujem: Od motrećih oluja bilo jih je u postotcih: god . 1879., 1880., 1881., 1882. 1883., 1884., 1885., 1890 u sječnju . . — — — 3.4 — 0.7 — 8.1 u veljači . . — 0-5 — 0.3 — — 0.3 0.3 u ožujku . . u travnju . . u svibnju . . . — 7.6 17.4 0.? 8.8 1.0 6.1 2.5 14.0 5 6 0.9 12.7 0.4 15.0 — 2.2 23 8 6.9 26.5 0.6 8.6 36.1 u lipnju . . 28.3 23.8 21 0 13.7 15.8 13.0 27 6 7.6 u srpnju . . 24.2 40.9 27.6 31.4 31.6 36.1 13.5 15.0 u kolovozu . 14.1 6.4 13.2 17.1 19,4 11.8 14.1 28.9 u rujnu . . 4.5 12.0 3 3 8.1 9.5 8.7 8.9 — u listopadu . . 3.4 l.a 11.9 2.8 3.2 3.8 0.3 0.6 u studenomu . — 0.6 0.4 4-7 — 1.8 u prosincu — 4.2 0.4 — 0.4 0.4 0.3 0.3 Iz gornjih podataka razabire se, da su najčešće oluje na motrilištu zabilježene počam od mjeseca svibnja do kolovoza, ali je i znatnih razlika bilo. Dočim je u svibnju do mjeseca rujna, te čak i do prosinca manje oluja zabilježeno, bilo je usuprot god. 1880. u mjesecu rujnu 12 put, pače u mjesecu prosincu 4.2 put više olujž,, nego u mjesecu svibnju, akoprem je u svibnju znatno veći broj olujS, izkazan. Nu poznato nam je, da mnogi maslinkovci kao što crnogorica — imenito bor — neimaju mnogo ulja u drvu, jer se sadržina ulja periodički izgubi. Periode, u kojih maslinkovci imaju ulja u sebi, tako su pravilne, kao što je perioda o postanku cvatnje drveća, dočim su periode o postanku oluja vrlo nepravilne. S toga je posve pojmljivo, zašto u stanovito doba godine vrlo riedko udara munja u bor, dočim u njekih godinah upravo često munja osine bor kao i hrast, kako ćemo to iz sliedećih podataka viditi: Munja je udarila po broju: god. 1879., 1880., 1881., 1882., 1883., 1884., 1885., 1890. hrast ... 17 45 11 9 4 40 27 6 bukvu ..7 4 1 1— 6 2 — jasena ..1 1 — — — 2 1 — |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 7 <-- 7 --> PDF |
— 381 — god. 1879., 1880., 1881., 1882., 1883., 1884., 1885., 1890. smreku . . 6 2 1 — — 4 3 3 bor ... 9 11 — — — 23 11 5 brezu... — 1 — — — 2 1 — ariž . . . — 2 — — — 1 4 — topolu ..— — — — — — 1 — Ako gornje vriednosti za najglavnije vrsti drveća u postotcih izkažemo, onda ćemo viditi, da je munja ošinula: god. 1879., 1880., 1881., 1882., 1883., 1884., 1888., 1890. hrast . . . 42 5 67.2 84.6 90.o lOO.o 49.7 53.o 42.9 bukvu . . 17.5 5.9 7.7 10.9 — 7.4 4.9 — jelu . . . 16.0 4.5 7.7 — — 4.9 6.o 21.4 smreku . . 22.5 16.4 _ _ _ 27.2 21.6 35.7 Kako rekoh, iz tih brojka nemože se doduše izvoditi nikakovi stalni zaključci 0 tom, da li munja jednu vrst drveća često put osine, pošto neznamo, u kojem su razmjeru drveća po svojoj količini bila a da to ipak saznati možemo, treba nam najprije znati, koliko po broju ima u njekoj šumi hrastova, koliko bukava, jela i t. d. U dotičnom motrilištu bilo je po prilici: hrastova . . . .1 1 postotaka bukava ..... 70 „ X jela 13 smreka 6 „ Tek sada, kad nam je količina od pojedinih vrsti drveća poznata, možemo proračunati, koliko put više udara munja u svaku pojedinu vrst drveća. Jonesco sakupio je u tom pogledu po motrilištu uprave kneževskih dobara sabrane podatke, koje dole niže priobćujemo. Ti podatci odnose se samo na najglavnije vrsti drveća, a da se bolje medjusobno sravnjivati mogu, izraženi su u postotcih, pri čemu je za bukvu uzet reduciran broj 1. Iz sliedećih dakle podataka može se razabrati, koliko put je više udarila munja u dotičnu vrst drveća napram bukvi. god. 1879., 1880., 1881., 1882., 1884., 1885. bukva .. . 1.0 1.0 1.0 1., 1., 1., hrast ... . 15.4 72.4 69.7 57.2 37.5 84.3 ^ jela .... 4.8 41 54 — 3.6 8.i smreka .. . 159 32.4 — — 42.6 40.8 Po bilježkah uprave kneževskih dobara razabire se, da je god. 1883. munja udarila samo u hrastove, a god. 1890- nije nijednu bukvu ošinula. Po gornjih podatcih zaključio je Jonesco, da su maslinkovci sigurniji od udaraca munje, nego škrobnjaci. Hrast kao tipični škrobnjak bio je 70 do 80 put više od munje ošinut, nego bukva kao tipički maslinkovac. U god. 1883. i 1890 nije munja u nijednu bukvu udarila, ah je god. 1883. samo u hrast treskala. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 8 <-- 8 --> PDF |
, — 382 — Prema stečenom izkustvu raditi ćemo upravo lahkoumno i nerazborito, ako za vrieme bljeskavine tražimo zaklonište pod hrastom, crnogoricom, vrbom, topolom, briestom, jasenom i javorom, jer su ta stabla kao škrobnjaci dobri vodici munjevine, dočim ćemo biti sigurniji od udaraca munje, ako se kod bljeskavine sklonemo pod bukvu, orah ili brezu, jer su ove potonje vrsti drveća pravi maslinkovci, dakle i loši vodici munjevine. S toga divlji Indijanac u sjevero - američkih šumah bježi za vrieme bljeskavine pod granatu bukvu, a kloni se od hrasta. Jonesco je svojimi pokusi dokazao, da je pogibelj od trieska munja veća, ako ima na stablu suharaka t. j . suhih gran^. Po sabranih podatcih udarila je munja: god. 1879., 1880., 1881., 1882., 1883., 1884., 1885., 1890. u vršak stabla 15 put, 17 put, 3 put, 2 put, 1 put, 22 put, 16 put, 2 put u deblo stabla 20 „ 50 , 10 , 8 „ 3 ., 89 „ 35 „ 7 „ u sirove grane 3 „ 14. _ q 4 _ u suhe grane 15 „ 12 „ 4 „ 3 „ 3 „ 18 „ 9 „ 5 „ U gore naznačenih godinah udarila je munja ponajviše u zdrava stabla. S toga je prava istina, da u suhe grane više udara munja, prem jih je prema količini sirovih grana relativno manje bilo. Za 4 godine t. j . god. 1881., 1882., 1883. i 1890. nije nigdje zabilježeno bilo, da je munja u sirove grane udarila, dočim se iz gornjih brojka vidi, da munja nije uviek ni u vršak stabla udarila, kao što se to obćenito misli, jer i naša poslovica kaže: „najviših se vrha treskovi hitaju" (Daničić), pače protivno, jer je munja udarala ponajviše u samo deblo, a u njekih godinah više u deblo, nego u vršak stabla. Konačno navesti ću njeke statističke podatke o čestom udaranju munje u drveće na različitoj stojbini, kako je to motrenjem zabilježeno u već više put spomenutih spisih. U postotcih udarila je munja u stabla, koja su bila: god. 1879., 1880., 1881., 1882., 1883., L884., 1887., 1890. na vapnenini . . 3 4 4.5 — — — 6.2 11.1 8.„ na šarun laporu . 69 I0.4 7.; lo.g — 4.9 6.7 — na glinenom tlu . 10.6 I6.4 231 10.^ — 9.4 22.2 — na pjeskulji . . 27.6 19.4 — 30.^ — 34.6 15.6 25.,, na ilovini . . . 57.? 49,3 69.2 50.o 100.^ 444 44.4 67.0 Cielo motrilište rečenog kneževskog dobra zaprema oko 18.180 ha. a od toga ide na vapneninu . . . 26.05 postotaka šarun lapor . . 31.o „ glineno tlo . . . 17.38 „ pjeskulju . . . 13.01 „ ilovinu ... . 12.54 „ Prema prostranstvu različitih vrsti tla i obzirom na česte udarce munje na takovih stojbinah predočiti će nam dalnji podatci, koliko put je munja više udarila na pojedinoj stojbini, ako za vapneninu uzmemo 1. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 9 <-- 9 --> PDF |
383 — Munja je udarila: god. 1879., 1880., 1884., 1885., 1890. na vapnenini . . 1.0 1.(1 1.0 1.0 1.0 na šarun laporu. 1.66 1.60 1.0 1.0 1.0 na glinenom tlu . 4..´´)4 5..´52 2.41 3.00 — na ilovini . . . 31.66 22.81 14.92 8.3.5 17.45 Ako sad promotrimo množinu udaraca munje na ilovini, odnosno na pjeskulji, te ako onu množinu udaraca sravnimo sa množinom udaraca munje na lapornom tlu, onda ćemo odtud razabrati, da munja udara na ilovatom tlu odnosno na pjeskulji mnogo više, dapače 30 put više, nego la lapornom tlu. Ali odtud nesmijemo izvoditi, da udarci munje zavise od vrsti tla t. j . da vrst tla možebit privlači munju, jer ako je po gornjem izkazu udaraca munje više bilo na ilovini, nego na svakom drugom tlu, to može biti samo odtud, što takovo tlo osobito prija hrastu ili smreki, u koje munja najrađje udara. Bukva je uspievala u području motrilišta na kneževskom dobru kako na ilovini, tako i na vapnenovini, a zapremala je 70 postotaka ciele površine. Ako bi česti udarci od munje zavisili od vrsti tla, onda bi morala munja često i u bukve udarati, ali tomu nije tako, kako je to gore više dokazano. Mi vidimo dakle, da se eksperimentalni posljedci i teoretička razmišljavanja podpuno podudaraju sa statističkim motrenjem, a to nas kriepi u vjeri, da ćemo i glede mnogih prirodnih tajna jednoč posve na čistac doći. IY.=^ Šume i šumarstvo u bivšoj vojnoj Krajini prije i sada. Piše Ivan Kolar, kralj, nadšumar. U davninipo svoj prilici obilovala je bivša vojna Krajina na šumah, kojih ima danas na tom teritoriju 1,154.672 jut. Osobito gornja Krajina mora da je bila skoro sva šumovita, jer pretežni dio površina bivše ogulinske i otočke pukovnije zapremaju i dan danas manje više dobro sačuvane šume, kojih je ponestalo samo u ravnicah i u svih onih predjelih, koji bijahu iole sposobni za poljodjelstvo. Da je šumš, u obilju bilo, svjedoče nam i te činjenice, što su morali Krajišnici pod prietnjom tjelesne kazne šumom obraštena zemljišta u manjem obsegu na pr. po 2, 3, 7, 10 i t. d. rali primati u tu svrhu, da jih izkrče i u drugu vrst težitbe pretvore. Mnogi se oprieše takovomu preuzimanju pod moraš, ali to sve nije ništa koristilo, jer nalozi gospodara onog absolutističkog vremena moradoše se bezuvjetno vršiti. Da li su se tako pojedinim zadrugam opredieljene šumske čestice dragovoljno ili pod moraš krčiti morale, nezna se; nu ako se uzme u obzir to, da u ono doba nije drvo tako rekuć nikakove ciene imalo, onda je sva prilika, da se je to krčenje prisilnim načinom i to * "Vidi opazku uređničtva na strani 24. broja I. |