DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 412 — i staklenik (8). Parter je 1 metar pod običnom površinom vrta udubljena ravnica koja može imati oko 280 " površine, a ta površina stere se dužinom od sje vera prama jugu i sačinjava dugoljasti pravokut. Stiene partera su koso izve dene, te kao i parter zasijane sitnom travom. Na okolo partera nalaze se duge gredice i male rotunde, koje su zasadjene vrlo krasnim cviećem, te će na svakog posjetnika osobito u vrieme cvatnje vrlo ugodan utisak učiniti. Više partera na brežuljku sjeverne strane podignut je staklenik, a načinjen je iz željeza i stakla, te sastoji od tri odjela. Glavni odjel tog staklenika je nješto viši od ostalih dvajuh odjela, a namjenjen je za biljke južnog podnebja. Manji odjeli čine pravi kut sa glavnim djelom. Jedan od njih opredjeljen je za biljke, koje ljube veću toplotu, nego što je popriečna godišnja toplota kod nas, dočim je drugi opredieljen za biljke hladnog podnebja. Sa glavnim odjelom staklenika nalazi se u savezu još i takozvano umnožilište (10) koje takodjer ima topli i hladni odjel. Staklenici griju se toplom vodom, koja iz kotlova struji kroz cievi, koje se u svih odjelih nalaze. Ložište i stanovi vrtlarski dozidani su straga na staklenik, dočim spremište za vrtljarsko orudje i m. d. dozidano je posebno straga staklenika te štiti staklenik proti sjeveru. Na krovu svakog staklenika načinjen je liep hodnik, s kojega se posjetniku otvara liep vidik preko cielog vrta. Od partera prema istoku pruža se veliki prostor, koji je većinom zasadjen sa raznim drvećem u hrpah, cviećem i kulturnim biljem, a na kraju vrta predočen je alpinski predjel (12) umjetno načinjene klisure, špilja, jezero (2) preko jezera mostić, a na okolo jezera raste trska, šaš i mnoge močvarne biline. Čitav pako vrt uredjen je vrlo ukusno, te će se svakog posjetnika ugodno dojmiti. Ali se ipak opaža, da taj vrt ima i svojih mana, koje se sad opaziti nemogu, ali će se za kratko vrieme izkusiti, jer će taj vrt biti premalen obzirom na to, što je vrt već sada u prvoj godini skoro pun sa zasadjepim drvećem, cviećem i kulturnim biljem, a s vremenom nabrati će se koje šta, pa neće biti dovoljnog prostora, da se sve u vrt smjesti. Osim toga opaža se još i to, da je visoko rastuće drveće na gusto zasadjeno, koje je već sad oko 2—3 metra visoko, te će se grane krošnja srasti i jedno stablo drugomu u rastu smetati. Na to ima se osobiti obzir uzeti kod hrasta, jele, Velingtonia gigantea i drugoga listavog drveća, jer se takovo drveće širi i deblja na deblu, a postizava i veliku starost, pa bi moglo biti živim spomenikom više stoljeća. I staklenik biti će za botanički vrt premalen, buduć je već sada većim dielom izpunjen sa domaćim cviećem i biljem, koje se preko zime u staklenik smjestiti mora, a ako se budu poslie nabavljale još i biljke sa južnih predjela, onda neće biti za takovo bilje dosta mjesta. Napokon spomenuti ću još i to, da su u botaničkom vrtu od vrsti drveća naši domaći hrastovi, koji su od sjemena postali, prvu svoju klicu u tlo pružili i to: Quercus longicarpa, Quer. Conferta i Qur. rubra americana, akoprem zadnji nije domaćeg poriekla, ali se je ipak kod nas udomio. Od toga hrasta pribavio sam žira iz nadbiskupskog vrta u Maksimira godine 1890., te sam |