DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 49 <-- 49 --> PDF |
— 423 — Da se dakle uzmognemo prilično orientirati o stanju modernog ribarenja, odmah demo ovdje prije svega nešto kazati, u kojem odnošaj u ovo stoji sa nacionalnom ekonomijom. Kod definiranja gospodarenja (Wirtschaftlichkeit) i gospodarstva (Wirtschaft) nastali su najrazlićitiji pojmovi. Ipak u znanosti prisvojila si je gradjansko pravo za pojam gospodarenj a Knies ova definicija naime: „ništa koristonosna nezanemariti" (t. j . da se koristno upotrebi); a za gospodarstv o Schroederova definicija: „upotrebljenje jedne glavnice pomoću radnje načinom, da prihod obim čimbenikom (t. j . glavnici i radnji) omogući podmiriti dotične potreboće, bez da se sama glavnica umanji, nego dapače da se ista u podpunoj svojoj vriednosti neprekidno uzdrži." Ova definicija omogućuje nam znanstveno razhkovanje medju gospodar stvom i poduzetničtvom. Dočim je gospodarstvu jedino cilj, da uzdrži glavnicu i da prihodom iste podmiri gospodarstvene potreboće, poduzetničtvo bori se da postigne neki veći prihod, od kojega suvišak mora da se upotrebi za stvoriti novu glavnicu. Neima dvojbe, da je ribarenje jedan dio narodnog gospodarstva isto tako, kao što su poljodjelstvo, šumarstvo i rudarstvo, nu jedino onda, ako se načelo gospodarenja očuva i nastoji oko cilja gospodarstva, naime o uzdržavanju glavnice. Kako se n. p. kod šumš, i njihove uporabe nije uvijek na to pazilo tako, da su šume cielih krajeva postale žrtvom nerazboritog i sebičnog gospodarstvenog pokolenja, tako se je na isti način i glavnica ribarstva kod naših prirodnih voda umanjila uslied nepromišljene i bezobzirne exploitacije, te se sada sve naše vode više ili manje nalaze u žalostnome stanju. Takav postupak — bilo da se tiče šumarstva ili ribarstva — nemožemo nipošto da nazivljemo gospodarenjem, a još manje pak da njegov ukupni pojam gospodarstvom okrstimo. Pošto smo se dakle osvjedočili o mani, te pošto bi ipak zadovoljni bili, da bar uzdržimo umanjenu drvnu glavnicu naših šuma, a u prirodnih naših voda da nam ribarstvo na žalostnom sadašnjem stepenu neostane, te da ih jedino od dalnjeg opustošenja očuvamo: to bi još mogli nazvati gospodarstvom . Svaki čestiti narodni gospodar mora da nam kod ribarstva odobri ono isto, što i kod šumarstva, jer gdje su se nove šume podigle, tamo nastadoše i velike gospodarstvene prilike šumarskog poduzetničtva, a posljedica toga bijaše: ostvarenje nove drvne glavnice. S toga je došlo vrieme, da se i kod nas ribarenje podigne do poduzetničtva i da se kao takovo tako dugo njeguje, dok ostvarenjem nove glavnice (riba) budemo postigli starinsko napučenje naših voda, jer ćemo tek onda omogućiti, da ribje gospodarstvo ili ribarstvo na onaj isti način rukovodimo, kao što to dan danas vidimo ponajviše kod našeg šumarstva. Blaženi oni narodi, koji su u stanju gospodarstvo u smislu gori iztaknutom u svih granah narodnog gospodarstva njegovati prije, nego što će jih posljedice nerazboritog gospodarenja prisiliti na to, da se late tegotnoga poduzetničtva, za da se opet povratiti mogu na prirodno prvašnje načelo jedno |