DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 66 <-- 66 --> PDF |
— 440 — Vilina siga. (Vilina brada, Hexenbe3en). Prof. đr. Sađebeck tumaSio je u botaničkom odsjeku naravoslovnog družtva u Hamburgu o Čudnovatom izrodu ili izmetku mnogih voćaka i šumskih drveća, naime o takozvanoj vilinoj sigi. Do pred koju godinu mislilo se je, da takova vilina siga postane vanjskim zrafiištnim uplivom (atmosferičkim) ili po zarieznicih, prem se je o postanku takovog izroda moglo zaključiti na upliv gljivica po činjenicah, što primjerice vilina siga trešnjevog ili šljivovog stabla samo listove tjera, na kojih se opaža njeka zaraza od gljivica. Izpitivanje ovakove viline sige od velike je praktične važnosti u šumarstvu, a isto tako i u voćarstvu, buduć takova siga zarazno napada u mnogih okolicah šljivova i trešnjeva stabla u velike i to tako, da mnoga takova stabla više ni nerede, pošto sa vilinom sigom zaražene grančice nemogu zrelim voćem uroditi. Takova vilina siga može se iztriebiti samo na taj način, da se podkrešu do samoga staroga drva ne samo sve grančice, nego da se odstrani i sav zaražen list od stabala i čim prije sažge, da nemogu truske gljivica dozrieti. Trusovi od gljivica razprostranjuju se u proljeću po mladih jedva iztjeranih grančica i listova, te zametnu svoja plođišta (trusišta) na đolnjoj strani istih, a iz tih plođišta postanu truske. Vilinu sigu vidimo osim na ostalih listnjaćah osobito još i na brezah, te takove sige imaju u stanovitih slučajih u promjeru po 2 metra u svih omjerah. Manje viline sige nalazimo mnogo na grabru i na jolvi U njekih pređjelih vidi se mnogo viline sige na jeli i smreki, a vać iz daleka prikazuje se takova siga svojimi četinami žuto-zelene boje, koje Cetine obkružuju grančice i u zimi opadaju, dočim su na zdravih grančicah u dva reda razporedane. Starost kukaca. Ako se prošetamo u zimi poljem ili šumom, onda nećemo tako reknć vidjeti ni živog stvora, samo ovdje ondje proleti poplašena ptičica. Kolike li promjene, kada tim predjelom u ljetu prošećemo! Sve zuji i vrvi od bezbroja muha i mušica, od leptira i leptirića, od ptica i kukaca. Kad bi preveć milosrdni bili, nebi smjeli po zemlji ni koraknuti, jer bi skoro svaki stupaj noge učinio kraj života kojoj od tih životinjica. Sve je na svietu prelazno, pak i ta vreva i veselje — dodje zima i života je iz šume i polja nestalo. Mi velimo, da su kukci umrli, ali smo se u istinu prevarili. Pomislimo samo ni našega hrulta. I za njega običajemo reći, da živi samo mjesec ili dva dana, a kad tamo hrust živi u istinu četiri podpune gođ´ne. Neživi on dakako kao savršen kukao, ali dok se izlegu ličinke i dok iz njih postane hrušt, prohuje četiri proljeća. Rogafi treba za svoj razvoj 5—6 godina, a jedna sjevero-amerikanska cikada podpunih 17 godina. Ova cikada septemdecim izleže svoja jaja u grančice, iz kojih se za 2 mjeseca izlegu ličinke, koje na zemlju padnu, pod korienje se zavuku i hrane se sokom iz korienja. Poslie toga se zakukulje ličinke i naskororo izidju kao cikade na površinu zemlje. Na zemlji jim je život vrlo kratak, jedno mjesec dana, a onda opet traje 17 godina dok se njihovi potomci svjetu pokažu. Prof. NiekerI u Pragu pravio je pokuse sa kukcima, te je našao, da trčak (Carabus auroniks) može do pet godina živiti. On je trčka (ženku) metnuo u zdjelu, napunjenu pieskom i mahovinom, a pokritu travom. S početka ga je hranio giisjenicami, kasnije sa komadići mesa. Poslie treće godine pokazala se je starost na kukcu, njegova sjajna krila izgubila su svjetlost, članci ticala ođpadali su jedin za drugim, noga za nogom dotle, dok mu se napokon nisu stražnje noge ukočile. Pošto razvoj samoga trčka traje 2 god., bio je taj eksemplar u svemu star 7 god,, a to je zaista liepa starost za jednoga kukca. Ružični kukac (Cetonia) hranjen voćem uzdržao je 4 godine, a ženka od kukca Calosoma sjcophanta tri godine. Obadva su pokazivala znakove starosti. U naravi nežive kukci tako dugo, kao u zatvoru, što je dokazom, da jim se sile u borbi za obstanak troše. Liko. S lipe se ođrežu po mogućnosti dugačke grane i oguli kora s istih. Granje se sveže u snopove i metne u potok. Za njekoliko nedjela dade se liko posve lagano |