DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 68 <-- 68 --> PDF |
— 442 — proti tlaku 5"07, a ođpor proti prevojn 10´33. Ti nam brojevi svjeđoCe, da se kestenovina, koja akoprem nije bolja ođ hrastovine, ipak može istoj uz bok staviti, te se razmjerno više za pražnice upotrebljavati. I druga tehnička svojstva govore za ovu želju: kalavost je prilično dobra, drvo je kestenovo žilavo, a iz toga slieđi, da je sposobno za ođpor proti udarcem. Za brodogradnju je kestenovo drvo uprav tako sposobno kao i hrastovo. U Tirola ima kestenovih stupova, koji već 50 godina u zemlji stoje, a da od truleži netrpe. Da se kestenovo drvo u sjevernoj Njemačkoj za željezničke pražnice upotrebljavati ima, nemože se nipošto zahtjevati, dapače bi to posve neumjestno bilo, jer dalek je put iz Hrvatske do sjeverne Njemačke, a troškovi su za prevoz veliki. Ali kod nas u naših južnih pređjelih, koje je majka priroda kestenom obilato obdarila, morao bi se uzeti obzir kod željezničkih gradnja, a i kod drugih gradnja u zemlji malko više na kestenovinu, koju se sbog toga, što nikakove prodje neima za svašta upotrebljuje i u bezeienu prodaje, a ipak bi mogla uviek zamjeniti hrastovinu. Kad bi se kestenovina upotrebljavati počela, nastojalo bi se takođjer mnogo više o njezinom racionalnijem uzgoju; hrastovina bi se više čuvala, a mi bi od naših šuma više koristi imali, jer bi ciena kestenovini poskočila. Da ne nastane bludnja spominjem ovdje, da se navedeno tiče pitomog kestena, a ne divljega, jer drvo potonjeg absolutno nije za nikakove gradjevine. Izumiranje jablana populus pyramidalis. Kad sam pročitao vješticu pod gornjim nadpisom u listu „Cbltt. f. d. g. Forstwesen", pala mije na um epizoda, koju sam doživio na našem izletu u Tirolu godine 1890. Bilo je to na podnožju krasnog vrhunca t. z. „Geislerspitzen". Sjedeč na tratini i đived se liepim priedjelom alpinskim, koji su nam se pred očima prostirali, rečem nuz mene sjedećem kolegi G., da bi velika blagodat za tamošnje siromašno pučanstvo bila, ako bi bilo na onih vrhuncih zemlje, jer onda bi na njima uzrasla šuma, od koje bi pučanstvo koristi imalo, a nebi bilo ni toliko bujica, koji mu svaki čas usjeve i kuc´e unište. E moj dragi, reče mi on, to je baš ono, čega mi neimamo a nemožemo ni imati, jer da može tamo na vrhuncu drvo rasti, bilo bi već zemlje gore! Sad mi je tek puklo pred očima i uvidio sam, da nije kriva nestašica zemlje a po tom i nestašica drveča goliui onih litica, nego da uzrok leži u liticah samih, naime u njihovoj prevelikoj visini. Naveo sam ovu crticu s toga, što sumnjam u istinitost nazora Vuillenima, koji veli, da populus pjramidalis neizumire sbog toga, što se nerazplođjuje sjemenom, nego s tog*, što su se u najnovije doba počele pokazivati na njemu gljivice od Diđymosphoeria populina Vuill. Svi učenjaci ovoga stoljeda uztvrdili su, da pop. pyramidalis izumire upravo s toga, što se nepomnožava sjemenom, nego sadjenicami, a po tom bi Vuilleminovo mnijenje osamljeno bilo. Pozivajuć se na navedenu crticu mnijem, da bi moglo i ovdje biti sa gljivicami, kao Sto sa zemljom na vrhuncu Geislerspitzen, jer nije izkjučena mogućnost, da gljivice upravo zato dolaze na jablanu, jer isti sam od sebe izumirati počima. One dakle po tom nebi bile pravi uzrok smrti spomenutog jablana, nego samo pospjeSitelj iste. Da nam kako to krasno drvo i nadalje na životu ostane, treba ga uzgajati iz sjemena, a dok se ono uzgoji, moglo bi se upotrebiti sredstvo Vuilleminovo koji preporuča da se za uztuk proti širenju gljivice Diđymosphveria populina dolnje granje i izbojci okresavati mora. K. Picea omorica. Za tercieme dobe izgledala je površina zemlje drugačije, nego danas. Druge biline i druge životinje gospodovale su zemljom. Kada je nastalo ledeno doba povlačile su se njekoje biline i životinje prama juga, a njekoje prama sjeveru. U terciernoj dobi bitisala je u Europi četinjača Picea Engleri, ođ koje smolu još dan danas rabimo za ures pod imenom jantara. Bilo je još i drugih vrsti četinjača, koje su nastupom ledenog doba izumrle, a ostale su jedino Picea ajanensis, P. sitkaensis i P. omorica. Kako su se ove vrsti uz |