DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 69 <-- 69 --> PDF |
— 443 — držale, nezna se pravo, ali se misli, da su te vrsti osim po alpah i po onih predjelih razširene bile, do kojih ledenjaci dopirali nisu Ti predjeli imali bi biti đanaSnja domovina spomenutih vrsti Setinjafia, a ta je za P. ajanensis iztočna Azija, za P. sitkaensis zapadna Amerika, a za P. omorica iztočna Bosna (sjeverna granica 44"), jugozapadna Srbija i južna Bugarska. Još nije ustanovljeno, da li je ima i u Crnoj gori. Pokojni Pančid našao je P. omoricu u jugozapadnoj Srbiji, te ju prvi opisao. Kasnije su se još nekoji učenjaci mimogredce dodirnuli te_ vrsti četinjače u svojih razprava dok ju nije napokon dr. Richard Wett8tein pobliže iztražio. P. omorica razlikuje se od smreke (Pinus picea) u obliku iglica, cvieta i češera Iglice njezine sjedaju na oblik jele, a imaju na licu 2 biele strike (puci). Češeri su joj mnogo manji od češera smreke, te jim je obična duljina 56 cm. Sjeme je takodjer manje, nego kod smreke. Stablo joj je izpravno, razmjerno dosta tanko sa visoko nasadjenom krošnjom piramidalnog oblika. Ogranci su tanji od smrekinih ogranaka te uslied toga vise, po čemu se upravo lako omoriku razpoznati dade od ostalih drveća. Visina stabla je velika, te obično nađmašuje visinu bukve, bora, jele i javora. Na kamenitih obroncih nadi ju je u hrpah u đružtvu sa crnim borom, bukvom, smrekom, grabom, jasikom i t. d. Raste u visini od 950 —1120 m. nad morem u šumi Igrisnik vedinom na vapnini (vapnenastom tlu). Kadkađa znade P. omorica, osobito ako je uzrasla u gustom sklopu ili na okrajku poprimiti oblik smreke, te ju je onda vrlo težko od iste razlikovati. Po morphologičkih razlikah lahko ju je ali od smreke prepoznati. Da ptice sjeme ne jedu najbolje je uzeti minium, namočiti ga malo vođom i onda sa sjemenom smješati. Sjeme se zaodjene crvenim slojem toga spoja, te ga ptice nede napadati. Jedva se nadje po gdje koja nakljuvana sjemenka. Po iztraživanjih Cieslara nema minium upliva na klicavost sjemena, dočim su ostala sredstva kao petrolej i razredjena karbolna kiselina po klicavost štetna. 1 klgr. miniuma stoji 70 novč., a može se s njim namazati 6 — 8 kg. sjemenja. Šumski radnici u stranom svietu. Radničko je pitanje danas na dnevnom redu, pak mislim, da nede biti suvišno, ako se ovdje u kratko dodirnemo ovoga pitanja. Nemislimo dakako usvojiti ili pobijati programe radničkih družtva, nego jedino opisati uzroke, s kojih kadkada radnika ponestaje, te sredstva, kako se tomu zlu predusresti može. Svi mogudi obrti, koji dan danas na svietu postoje, imaju u izobilju ne samo majstora, nego takodjer i radnika, a mi šumari moramo se često put tužiti, da nam radnici manjkaju. I u prošlom stoljedu čule su se slične jadikovke, akoprem se za tadanje estensivno šumarenje nije zahtievalo bog zna kakovih uvježbanih radnika. K tomu zlu pridružilo se je još jedno i to mnogo vede zlo: radnici su naginjali na kradju i prevaru. Nije dakle ništa drugo gospodaru preostalo, nego po naputku oblasti raditi i radniku dati stan u naravi i ponješto zemlje, e da bi se isti u šumi nastanioudomadio. Kako god se ova uredba dobra čini, ipak nije svrsi odgovarala. Radnici su dođuže životarili u šumi, radili su doduše, ali su malo po malo osiromašili, te napokon državi na teret pali, a mi opet ostali bez radnika. Pita se sad: „Na koji je način mogude ovomu zlu doskočiti?" Šumarnik Bock misli, da povišenje plade nebi bilo umjestno, nego da de mnogo bolje biti, ako se radnici nekako uviek u šumi zabavljaju i to poslom za gospodara ili poslom za svoju obitelj, U tu svrhu veli on, moralo bi se 1 ha. zemlje oranice dati radnikom, dati im uživati livade i stelju za marvu, dozvoliti im šumsku pašu, dozvoliti im skupljanje jagoda i gljiva kao i suharica ili barem njekoje đielove za nje pričuvati. Tim bi si radnici mogli za svoje vlastite potrebe što šta privriediti. NađSumar Erbert misli, da mnogo doprinosi slaboj radinosti radnika slabo njihovo oruđje, te da bi za to trebalo dobro oruđje za radnike bezplatno nabaviti. |