DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1892 str. 9     <-- 9 -->        PDF

383 —


Munja je udarila: god. 1879., 1880., 1884., 1885., 1890.
na vapnenini . . 1.0 1.(1 1.0 1.0 1.0
na šarun laporu. 1.66 1.60 1.0 1.0 1.0
na glinenom tlu . 4..´´)4 5..´52 2.41 3.00 —
na ilovini . . . 31.66 22.81 14.92 8.3.5 17.45


Ako sad promotrimo množinu udaraca munje na ilovini, odnosno na pjeskulji,
te ako onu množinu udaraca sravnimo sa množinom udaraca munje na
lapornom tlu, onda ćemo odtud razabrati, da munja udara na ilovatom tlu odnosno
na pjeskulji mnogo više, dapače 30 put više, nego la lapornom tlu. Ali
odtud nesmijemo izvoditi, da udarci munje zavise od vrsti tla t. j . da vrst tla
možebit privlači munju, jer ako je po gornjem izkazu udaraca munje više bilo
na ilovini, nego na svakom drugom tlu, to može biti samo odtud, što takovo
tlo osobito prija hrastu ili smreki, u koje munja najrađje udara.


Bukva je uspievala u području motrilišta na kneževskom dobru kako na
ilovini, tako i na vapnenovini, a zapremala je 70 postotaka ciele površine. Ako
bi česti udarci od munje zavisili od vrsti tla, onda bi morala munja često i u
bukve udarati, ali tomu nije tako, kako je to gore više dokazano.


Mi vidimo dakle, da se eksperimentalni posljedci i teoretička razmišljavanja
podpuno podudaraju sa statističkim motrenjem, a to nas kriepi u vjeri,
da ćemo i glede mnogih prirodnih tajna jednoč posve na čistac doći.


IY.=^ Šume i šumarstvo u bivšoj vojnoj Krajini prije i sada.


Piše Ivan Kolar, kralj, nadšumar.


U davninipo svoj prilici obilovala je bivša vojna Krajina na šumah, kojih
ima danas na tom teritoriju 1,154.672 jut. Osobito gornja Krajina mora da
je bila skoro sva šumovita, jer pretežni dio površina bivše ogulinske i otočke
pukovnije zapremaju i dan danas manje više dobro sačuvane šume, kojih je
ponestalo samo u ravnicah i u svih onih predjelih, koji bijahu iole sposobni za
poljodjelstvo. Da je šumš, u obilju bilo, svjedoče nam i te činjenice, što su
morali Krajišnici pod prietnjom tjelesne kazne šumom obraštena zemljišta u
manjem obsegu na pr. po 2, 3, 7, 10 i t. d. rali primati u tu svrhu, da jih
izkrče i u drugu vrst težitbe pretvore. Mnogi se oprieše takovomu preuzimanju
pod moraš, ali to sve nije ništa koristilo, jer nalozi gospodara onog absolutističkog
vremena moradoše se bezuvjetno vršiti. Da li su se tako pojedinim zadrugam
opredieljene šumske čestice dragovoljno ili pod moraš krčiti morale, nezna se;
nu ako se uzme u obzir to, da u ono doba nije drvo tako rekuć nikakove
ciene imalo, onda je sva prilika, da se je to krčenje prisilnim načinom i to


* "Vidi opazku uređničtva na strani 24. broja I.