DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1892 str. 14 <-- 14 --> PDF |
^ 518 " da sadjenjein vodenih bilina i njegovanjem isUh mniiovAmo posredao ili nepasreiiao ribju branu: mi moramo U2;gajati riba raznih vrsti, gdje ove manjkaju, i tim i:?je{inacid prirodni razmjer izriiedju bilinstva i životiiijstva, te svakako kaniti se pogrieške, da od jedne vode znbrjevanio samo plemeniti h riba ili da iz iste rniiožlDU riba uzgajanjo; jer u jednom i drugom slučaju neće nam one uspjevati, i to prvo, jer nenaiaze prikladnu vodu svugdje, a drugo, jer neće naći dovoljno hrane za razvitak. Toliko nas uči prirod a obzirom na ribarenje. Nu da uzmognemo ovo i ono postići, naime ono, što tehnika i politika ribarstva zahtjeva, mora čovjek svoje ekononjično djelovanje na red ribarenja uporabiti, te stvoriti uvjete, koji .^ami po sebi gospodarstveno odgovaraju prirodno - ekonomskim pravilam, ove važne grane narodne privrede. S toga ćemo sada prirodno - ekonomsko stanovište ilustrovati t, j . prije svega razpravljati o raznih vrstih riba i njihovoj hrani (o ribah, koje se u naših vodah nalaze), zatim s jednim primjerom, razjasniti račiin dobitka, a napokon organizaciju ribarenja dalje pratiti. a. Ekoiiomlčko izrabljivanje vođa. Ono Sto smo prije samo površno iztakli, sad ćemo temeljitije razpravljati i dokazati, kako jo vrlo velika prirodna glavnica njeke vode, odnosno njezin prirodni prihod (renta), kojega nam pruža, mnogo veći, nego li dosada mogosmo slutiti, te kako nam ovaj prihod predstavlja takovu prirodnu produkciju, koja netreba ljudske pripomoći, dok joj neporemetimo ravnovjesje. Temeljni uvjet ekonomičkog izrabljivanja stanovite vode, opetujemo opet, jest taj, da ista sadržava dovoljno vodenih biljka. Priroda je cieli niz bilina, koje ćemo kasnje napomenuti, uputila na vodu; ova dakle neizravno sadržaje u sebi na žalost hranivi kapital, koji se često neizrabljuje. liazne vodene biljke ne samo što su neobhodno nuždne kod mrieštenja riba, navlastito pak saranovidnih riba (Cjprinoida), nego one izravno služe kao brana sJicdećim vrstim: Šaranom (Cjprinus carpio), karašom (Carassius vulgaris), zlaticam (Cara^ sius auratus), iinjom (Tinca vulgaris), mrenam (Barbus fluviatilis), platičieam (lihodus amaras), djeverikam (Abramis hrama), oklijam (Abramis Vimba), platicam 0\.branjis Bjoerkna), crnookam (Abramis sapa), kesegam (Abramis ballerus), pečenicanj (idus melanotus), crveDperkam(Sci)rdinius erjtbrophtaimus), žutoperkam. (Leuciscus rutilus), škobaljem (Chondrostoma nasus, nostvica), zmijuljicam (Petromvzon fiiiviatijis), tokom (Acipenser sturio), kečigam (Acipenser rathenus) i pastrogam (Acipenser stellatus), nu i većina ostalih vrsti hrani se djelomično i u stanovito doba bihnami. Od gnjilih vodenih bilina (koje truhnu) hrane se: linj, fkobalj, čikov (Cobitis fossilis), mladi tokovi (storioni, kod nas jih ima Jedino u većih riekah, koje se siievaju u jadransko more, navlastito Neretva) i zmijoljice. |