DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1892 str. 15 <-- 15 --> PDF |
— 519 -~~ Množtvo.kukaca (iosekta), Što s obalnih biliaa padaju u voda, služe za hranu: grgečom — oštrižem (Perca fluviatilis), smudjevum (Ludoperca siadra), vretenarom — čepovom (Perca asper), balavcem (Perca cernus), zetovom (Gaste rosteus aculeatus), pastrvam (Tratta fario), glavaticam (Salmo´hncbo), lipenom (Thjmallus vulgaris), sabljarkam (Peiecus caitratus), brzukom — šviorbam (AlburiiHS lucidus), plovkam (Alburnus bipunctatusj, bucovom (Aiburims meuto), klenovom (Squalius cephalus), zečastim klenovom — patucam (S(iualis lepusculus), jeišovkaai(Te!estesAgassizzi), zlatnim ribicam - piorom (Phosinus laevi) i škumrijam (Alausa vulgaris), đocim još mnogobrojnije ličinke (Larve) i pužići i slične živinice, koje su priliepljene na živuće biline, služe hranom, i to osobito grgečem i svim srodnim ribam, onda jezerastoj pastrvi (Trutta lacustris), manjih čem (Lota vulgaris), lipenom, karašom^ mrenam, crnookam, oklijam, platicam, žutoperkani, piorons, škobaljem, brkicam (Oobitis barbatula), smetcem (Osmerus eperlanus), šaranom (krap), zlaticam, mrenićem (Barbus Peteny), krkušam (Gobio flaviatilis), platičicam, đjeverikam, kesegam, sabljarkam, švierbam-varavcem, iflenovom, patucam (zečasti klen), jelšovkam-iaskam", govedarom (Gobitis taenia), tokom (storion), kečigarn i pastrugani. Nu i gnjile vođene biline, koje posredno ne mogu služiti ribaie kao hrana, nisu nipošto gospodarstveno bez vrleđnosti: tu mi opažamo vrlo bujan život, cieli sviet sićušnih životinjica kao: crve, ličinke i ine živinice, koje na tih trulih biljka živu, i koje tako posredno služe, hranom: manjićem, zetom, mladim soffiićem (Silurus glanis), lipenom i šaranom, te cieloj svojoj velikoj rodbini, zstim brkicam, čikovom i govedarom, pa jeguljam (Anguilk vulgaris), tokom, kečigam, postrugam i zmijaljieam (piškor). Gdje više vrsti riba u istoj vođi živi, posve je naravno, da ikru onih riba, koje se manje za očuvanje iste brinu, druge ribe traže, te ju požderu. Tu nam je u prvom redu iztači grgeče ili oštriže, lipene^ manjiće, glavoče (Cottus gobio), somove, mrene, mreniće, krkuše i druge ribe šaranovidne, a navlastito brkice, koje sve ikru žderu. U ostalom svaka vođa sadržava u sebi životinjskih tvari, koje trunu t. j . nalaze se u stanju truleži; te tvari dolaze u vodah ne samo sa strane, nego pošto njezini stanovnici umiru, tim se i vode tom truleži obogaćuju. Ovdje opet imademo niz takovih riba, kojima je zadaća pročistit vođe od te truleži, a medju poglavite spadaju: jegulje, piori, klenovi, mrene, glavoči, krkuše, patuce, makijeboleai (Aspius rapax), škobalji, đjeverike i dr., a sve ono, što ove ribe iiepožderu, služi da iz njih nastanu i snjim se prehrane sićušne vodene životinjice (korepnjaei, infusori, mekušci, crvi i t. d.), a napokon i kao gnojivo za vodene biljke. Na taj način ništa se u vodah negubi, sve biva uporabljeno u njenom kućanstvu kroz ono neprestano kolanje materije tako, da čovjeku je dosta, te razborito iz voda taj božji dar uzima, nu da uvjek prirodi se približava i podpuno u njenom duhu pronikne i gospodari. Što se napokon tiče riba grabilica, koje se medjusobno uništuju, a i druge negrabilice jedu, primjećuje se, da i to dolazi čovjeku u prilog, jer mnoge ne |