DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 12/1892 str. 37 <-- 37 --> PDF |
541 -^ prodaju divlje guske, morala Jzredi, da i glede njih vaijajn ustarsove §§ 18. i 28. glede lovostaje i prodaje, jer se divlje guske i kod nas pare i legul Sad -aam se je joS pod konac baviti jednim od najvažnijih pitanja, koje nije ni malo obradjeno u našem zakonu o lovu, pitanjem nairae odštete, koju je ovlaštenik lova dužan naknaditi zemljoposjedniku za kvar, počinjen po divljaci. Pitanje je to vrio važno, pošto i naS ;^akon sliedeć tragove ostalih modernih zakona o lovu, pretežito) većini zeniljoposjednika u;ikraćaje pravo iž:vršivati lov na svona zemljištu, akoprem im formalno priznaje pravo lova. Posve druge naravi je pitanje ob odšteti za kvar, počinjen lovom, kako ju normira § 2. zakona o lovu. Za takav kvar, počinjen lovom na Ijudih, životinjah, na zgradahj u polju i u šumi, te u lovu sa pogonićima ili psima, odgovara ovlaštenik lova po obćim propisima, u koliko mu se može u grieh upisati kakova krivnja. Tu dakako prevelika osjetljivost zemljoposjednika nezaslužuje nikakova obzira, jer se lovom i nehotice prouzročuju manji kvarovi, za koje valja pravilo jj^ui jure suo utitur neminem laeđiti" (Tko se služi svojim pravom, ne vriedja nikoga.) Da se zemljoposjednici obrane od štete, koja im prieti od sitne i velike divljači, ima više sredstava. Od kolike su važnosti ta sredstva po naše ratarstvo osobito u sađanje doba, živo nam predočuje okolnost, što se naši vinogradi preobražuju novom kulturom američke lozCj te što se baš u ovo prolazno vrieme veća pažnja obraća voćarstvu. Naš sada valjani zakon o lovu pozna sva tri. Jedno od tih sredstava sadržano je u § 2., dopuštajući ovlaštenika lova, da na otvorenom lovnom zemljištu nalazeću se koristnu divljač, razumjevajuć ovamo i svu divlju perad, goji samo u onoj kolikoćij koja nije štetna poljodjelstvu, vinogradarstvu i šumarstvu. Zakon se je plašio iz ove predpostave izvesti i zaključak jedino korektan i izpravan, da je naime oblast vlastna prisiliti ovlaštenika lova, da tamani koristnu divljač i u vrieme lovostaje, ako bi ratar usiied njezine množine trpio osjetljivi kvar. Drugo sredstvo sadržano je n § 33. zakona o lovu, glasom kojega je prosto svakomu, komu prieti osjetljiva šteta od zv^´eradi na njivab, sjenokošah i u vinogradih, da izgoni divljač strašilima, noćnom vatrom ili stražarenjem po Ijudih. Kako nam od đrugud javljaju, ns služi se nitko ovom zakonitom ovlasti, jer je unapried uvjeren, da mu je trud jalov. Strašili se zvjer u tamno doba noći ne boji. pa izgledala još i kako grozno, i to iz jednostavnoga razloga — jer ih ne vidi. Noćnu vatru podržavati nije tako lako našemu rataru, kako se to komu na oko čini. Prvo dolazi u sukob sa vatroredarstvenimi propisi, a drago veoma je skupa zabava u sadanje doba. Naš će se seljak za kratko doba zahvaljivati providnosti, bude li imao drva za ogriev i za gradju, a kamo li, da ih izgori u tutanj. Preostaje dakle još stražarenje po Ijudih. Nu i od toga je slabe pomoći, osobito sada, kad su zadruge razriešeue, te je nestalo razpoložive čeljadi u kući, koja bi mogla naizmjence straz^triti u polju, u vim^gradu i voćnjaku. Sada se seljačka obitelj sastoji veclm dielom iz 4 do 5 člana i to |