DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1892 str. 41     <-- 41 -->        PDF

— 545 -^po
svom geograiicko^n položoju pružaju dosta i izdaSne prilike za gojitbu kako
visoke, tako i sitne divljari, a ipak crparao iz lova malo iii iiikakove koristi.
Iza godina 1848, tiimanila se je u velike koristria divljao uslied neuredjeriih
lovskih odoošaja, a da se ona ne plodi ni danas još u oDom razmjerju, kako
bi se punim pravom očekivati inoglo, krivi sii donekle i moderni lovci, koji
s veće strane no imaju rd uztrajnosti, ni volje tamaniti grabežljivu zvjerad.


Još nam je jednu spome*rat[. Zakon o lovu ^titi od ptica samo pjevačice.
Ptice selice izjednačene su grabilicain, te ih svatko po volji hvatati i ubijati
može.


To je stanovište danas antikvirano i varvarsko, jer ima mnogo kako
domaćih ptica nepjevačica, tako i ptica selica, koje su koristne ratarstvu i
šumarstvu. Ne ima sumnje, da će se skorim razviti medjunarodna zaštita za
koristne ptice selice, a naša je sveta dužnost, da si sačuvamo mnogo domaćih
koristnih ptica negrabilica, koje se tek iz objesti tuku i ubijaju.


Na predstavku gradskoga poglavarstva u Zagrebu od 22. veljače 1878. br.
87, k. z., kojom je ono predložilo, da se za obranu koristnih pticf* stvori
obćeniti zakon, kao što postoji i u zemljah zastupanih u carevinskom vieću,
odpisala je tada kr. zem, vlada, odjel za unutarnje poslove, dce 14. siečnja
1879. pod br. 15.375, .,da nije obnašla za shodno za sada obnovu takova zakona
predložiti saboru, jer nisu nastupile okolnosti, koje bi taj zakon zahtjevale,
dočim se od nijedne strane ne čuje, da bi se ovozemno pučanstvo u najvećoj
mjeri bavilo hvatanjem ili uništavanjem koristnih ptica, a povrh toga obskrbljeno
je u tom pogledu i §-om 18. zak. cl XYIIL 1870 , koji zabranjuje vadjenje
ptica i jaja iz gnjezda, kao i tamanjenje ptica pjevačica".


Mislimo, da su sada svakako nastupile okolnosti, koje takovu zakonsku
zaštitu zahtjevajn, a za dokaz tomu pozivamo se na množinu postojećih propisa
u zaštitu zemaljske kulture proti gusjenicama, drugim zareznicima i biljevnim
nametnicima, te smo tvrdo uvjereni, da novi sakon o lovu ne bi izpunio svoje
zadaće, ne ozrae li u krug svoje zaštite i koristne ptice nepjevačice .


Eekosm.o jur, da zakon o lovu mora u svaku ruku dovesti u sklad interes
ratara i lovca, jer samo onda nosit će na sebi biljeg narodno-gospodarski, te će
služiti interesima obćlm, a ne pojedinaca. U to ime sretno bilo! Dr. C.


Još koju 0 bukvi ..zlati^^ u Srbiji.


Naknadno k viesti priobćenoj u broju 8. ,Šum, lista^^ od t. g. glede zanimivog
pojava u humskom hilinstvu mogu sad objelodaniti još i njekoje podatke,
koji razjasnjuju uzrok tog pojava.


Bukva ,zhita" ili inače Jutija^ koja se nalazi samo u Srbiji, kako to
prije napomenusmo, raste ua visoravnici .Vlasinji^^ u Vranjskom okrugu. Ta




ŠUMARSKI LIST 12/1892 str. 42     <-- 42 -->        PDF

-, . ´ . ™ 546 -~^


zlata visoka je najviše 8, metara. Deblo joj je visoko 2=87 mtr. Objam deblu,
|e po sredini 2´48, a do samih grana 2´45 metara. Stablo je šuplje, sa dvie
Bajveće grane. Grananje je obilno i bez ikakva reda. Grančice su krte.._Krošnja
je okruglasta


Lišće je žuto dok je još u pupanju, te je, kako seljaci pričaju „žuto
kao smilje." Sa listanjem postaje žuta boja liŠću sve to bleđja, dok neposlane
lišće gornjih grana bliedo-žuto, docim lišće na dolnjih granali usuprot
pozeleni. Po koja grančica ima i jedno i drugo lišće. Osim boje datino se lišće
ne odlikuje baš ni jednom morfološkom zoačajnošeu od lišća naše obične bukve.


Plod zlattn razlikuje se od ploda obične bukve samo svojom žutom oplodnicom.
Gornje grane sa žutim lišćem plodne su, đočim su đolnje sa zelenim
lišćem jalove.


Izpođ same zlate vidi se po koji mlađjak, koji je izbio iz žila zlatina
korjena. Ni jedan nije dugo živio, te nije ni ploda donio.


Njeki profesor botanike tvrdi,^ da zlata ni|e nikakova osobita riedkost,
kao što bi se to po imenu pomisliti moglo, te za dokaz te tvrdnje navadja
njeke razloge, odnosno dokaze, koje ćemo niže spomenuti. Nu ti nam dokazi
nepružaju dovoljno sigurnosti, da je baš njegova tvrdnja istinita. S toga navesti
ćemo naše protivne razloge. ^


Svakomu je botaničaru dobro poznato, da se biljke izmjenjuju u koječemu
u slučaju, ako rastu n abnormalnih prilikah.


Cvieće, kao najvažniji dio biljni, pođleže najprije´ promjeni. Za cviećem
dolazi lišće. Tako n. pr, žuto lišće nije podnipošto neobičan pojav u onih
biljkah, koje rastu u mraku (ili u sumraku). Te su promjene tako velike, da
lišće nemože da sudjeluje kod hranjenja biljnog, te je posljedica svega toga
ta, da biljka pogine. Ovo netreba tek dokazati.


Nu osim toga ima još uzroka^ koji na lišću ostavljaju iste tragove, a to
će reći ili djelomično razturanje Morofila ili čak i pođpuno izčezavanje. Neoborivimi
dokazi ustanovljeno je, da se klorofii pretvai´a u ksantofil (žutobojnu
tvar) i još u njeke slučke, uslied uticaja organskih ili neorganskih kiselini.
To se iako dokazuje i na živih stanicah biljnih.


Tako isto djeluje sUvša, razne bolesti biljne, a najposlie taj slučaj nastupa
i onđaj kad je biljka zaražena ma kakovim! god parasiti.


Ali svi ovi uzroci neposredni su predhođnici´ ili su upravo posrednici
pravom uzroku, sbog čega se kloropbil promjenjuje. Kasla biljka bilo ma u
kojih mu drago od spomenutih prilika, poznato je ipak, da stanična mezgra
ima malo više kiseline,´ nego obično. Osmozom kiselina prolazi mezgra kroz
protoplasmu,^ te se promjenjuje i onda ulazi u klorophilna zrnca« Neposredna
je posljedica toga postanak ksantofila, koji odmah oboji lišće žuto. Tako promienjena
biljka biti će kad dužeg, kad kraćeg vieka.


´^´- Šteta Je, da g, pisac neimenuje tog profesora botanike. To se u takovili priiikah
nebi smjelo ^amuCatL . UredBiČtvo.




ŠUMARSKI LIST 12/1892 str. 43     <-- 43 -->        PDF

-- 547 ~


To´ su dakle u glavnom uzroci, ,s kojih bi se moglo da razjasni stanje
.„zlatino." ^ ´
A sad da vidimo, u koliko bi se ti uzroci mogli odnositi na zlata.
^ Isti profesor tvrđi, da se na prvi pogled vidi, da je „zlata« holesim stablo.
Njezino šuplje stablo i uzduž i poprieko potvrdjuju istina đonjekle tu tvrdnju.
Uzrok zlatine bolesti ima se potražiti na mjestu, na kojemu zlata raste
i u prilikab, u kojih ona uspieva.
Zna se, da bukve obično rastu po osojnih mjestih, do6im je „zlata^ na
takovomu mjestu, da ju po cieli dao grije žestoko vlasiasko sunce, a osim
toga da je zemlja tako malo oko slatina korjena, da Joj se vide žile. Tlo je
još i sastavom svojim neprikladno za zlatino napredovanje. Bukve rastu na
vapnenastom tlu, a zlata je na šljunku. Iz ovoga se jasno vidi, da se zlata
slabo hrani Slaba hrana´ biti će po svoj prilici uzrok; bolesti
zlatine, a neposredna je posljedica bolesti žutilo zlatina
lišća. Ovo je tvrdnja toga botaničara, koji je bio na mjestu, gdje zlata još
i danas postoji.
Ima još jedna okolnost, koja bi mogla aplivati na sfcanje zlatino, a to je
izvor, koji se naziva po vjerovanju mještana „izvor ljekovite vođe/
Izvor je iznad zlate, koji preko ljeta usahne. Biljeg, kameniti krst, koji
je nad njim svjedoči^ da je narod vjerovao u ljekovitost te vode. Ovo vjerovanje
u toliko je prije opravdano, što se je voda razlikovala svojim ukusom
od vođe ostalih vlasinskih izvora. Ođtud sliedi, da je vođa tog izvora imala u
sebi raztvorenih soli. Zalievajući tako reći zlatu, tekvaseći ono tlo, na kojemu
zlata raste, ona je time promjenjivala makar ponješto i onako oskudnu hranu
zlsitmn. kmješana hrana zlatina pored toga^ Što je ima malo, svakako biti će
još veći uzrok bolesti zlatine.
Po mišljenju toga botaničara zaključuje se, da je zlata bolestna biljka,
bolestna tako, da će možda još životariti, ali joj je organizam već u toliko
obolio, da je njezina smrt neizbježiva. On misli, da to njegovo umovanje potvrdjuja
još i taj fakt, što je zlata kržljava^ a kržljavost je posljedica slabog
napredovanja, a spori rast posljedica bolesti, dočim je slabo hranjenje pravi
uzrok bokstL
Svi-ovi uzroci zlatine bolesti, koje smo naveli, nisu u pojedinosti možda
opravdam, ali u ukupnosti biti će ovi ipak njeki povod bolesti ove bukve, koja
je „zlatu^^ preobrazila u vlasinsku rieđkost.
Ako bi se sve one tvrdnje botaničara obistinile, onda bi zanimivi prikaz
zlatitt izgubio mnogo od svoje ljepote. I tako nebi bilo onda ni opravdana
razloga, da je Klata nova vrst biljke.
Međjutim mi tvrdimo i na dalje, da uzrok različitosti zlate od fagus sjlvatieae
leži ponajviše u kemičkom sastavu tla, na kojemu zlata raste — odnosno
u hrani, kojom se zlata hrani; jer kad bi bila sama bolest uzrok zlatine
riedkosti, onda bi zlata već odavna uginula bila, pošto je nepobitna istina,
što seljak t. z. „čiča Vojin^ pripovjeda govoreći o zlati: ^pođ n]om sam se




ŠUMARSKI LIST 12/1892 str. 44     <-- 44 -->        PDF

~ 548 —


igrao kao nestašan dečko, pod njom se sada odmaram kao devetdeset godišnji
starac bez da se je zlata u bevou god pronijenila.


U ostalom, o istinitosti gornje tvrdoje, da je slaba hrana uzrok zlatine
bolesti i da je neposredna posljedica bolesti žutilo zlatiaa lišća, brzo ćemo se´
uvjeriti. Pobrinuti ćemo se, da nabavimo zrela ploda zlatina, te ćemo ga dati
posijati u prikladno tlo, pa onda spokojno čekati potvrda gornjih nazora- Bez
ikakovog drugog uticaja pustiti ćemo, da sjeme nikne, pa ćemo onda viditi,
da li će iz zlatina ploda izuići naša obična bukva ili opet zlata.


Nebi li se obistinilo, da se Viasina ponosi jednom jedincatom „zlatom", kao
što se Ziatibor ponosi jednim jedincatim „zlatnim, borom." M. 0-— Ličanin.


ijiBTJk.:K:.


Oružtvene vlestL


SjedBlca upravnog odbora hrv.-slaF, šumarskoga družtva obdržavaua je
25, kolovoza t. g. pod pređsjednietvom velemožnoga g. Milana pl, Dursta, a u prisutnosti
p. n. gg. odbornika: M. Vrbanida, A, Soretida, I. Kollara^ V. Eačkoga i
tajnika, F. Kesterčanka.


Nakou ovjerovljenja zapisnika odborske sjednice od 27. lipnja t. g. javlja predsjednik,
da se je gospodin Marko Milensaić, kupac društvenog izložbenog paviljona,
obvezao svoj dug u iznosu od 1000 for. zajedno sa zateznimi kamati i troškovi družtvu
najdulje do najeseca studenoga t. g. li cJelosti podmiriti, nuded uz to družtvu svako
željeno jamstvo- Uzima se na znanje, prepustiv predsjedništvu dalnje potrebito ,u tom
pogledu provesti.


Tajnik javlja^ da je p. n. g. šumarski nadzornik Mijo Yrbani(S priposlao iznos
od 22 for,^ koji je sabran u prijateljskom družtvu u Vinkovcib u korist zaklade za
gradnja šumarskoga doma. Uzeto je na znanje tim, da se darovateljem ima u „Šum.
listu" izreći javna zahvala.


Čitaju se razni predloži, stigavši predsjedništvu družtva u svrbm predloženja
sliededoj glavnoj skupštini. Odbor zakljuSi, da se stave na dnevni red skupštine,


Fredsjedničtvo predlaže nacrt proračuna za g. 1893., te ga odbor prihvati uz
predlog p. a. g, Vrbanida^ da se skupštini predloži povišenje nagrade uredniku „Šum.
lista" za iznos ođ 100 for. Na dalnji predlog predsjedništva zakljuSi odbor jošte u
glavnoj skupštini predložiti, da se prištednja prošlogodišnje družtvene izložbe u iznosu
od preko 6000 for. utjelovi đružtvenoj utemeljiteljnoj glavnici. Molba udove A. G, za podieljenje
podpore na račun stavke 20. proračuna nije odbor mogao za sada uvažiti,
jer je odnosna stavka proračuna jur izcrpljena za o. g. Zapisnik ove sjednice bje u
sliedci^oj sjednici odbora od 21, studenoga t. g. pročitan, podpisan, te po gg, M.
Vrbanidit i I. KoUaru bez primjetbe ovjeroi^ljen.


Sjednici od 21, studenoga prisustvovahu p. n, gg, M. pl. Durst. M.
YrbaBid, M, grof Kulmer, I. Kollar, R. Fischbach, D, Trotzer, Y.. Eački i tajnik


F. KesterČanek, do&im se je g. A. Soretic izpi-ičao. Nakon ovjerovljenja zapisnika
sjednice od 25. kolovoza po gg. 1. Kollaru i M. Vrkiniiiu, javlja predsjedništvo, da