DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 12/1892 str. 5     <-- 5 -->        PDF

— 509 —


prilagodi odeb´ijaintn krajeni. Sad tek izraste iz njene sredine prava žila, koja
koru od graae probuši. Ako kora nije prejaka i predebela, prodre žila ii nju,
obstanak mlade iiueline biljke je osiguran. Sliedeće ^^odine izidje ciela mala
klica iz sjemena, te razvije obadva prva lista.


Mlada žilica probuši dakle koru i raste do samog drveta grane, na međji
izmedju drva i kore razprosire se i ra^gran: na dalje u prilično velikim dimenzijama.
Pravo pričvršćenje i hranjenje imelina grma biva klimastim organima,
koji iz korjena izrastu i u nutarnjost drveta prodru.


Te organe nazivamo prodiračima (Senker). Bušenje drveta prodiračima je
samo umišljeno, jer u istinu mehki sastav prodirala ne može tvrdo drvo da buši, već
naslage drva, koje godimice sve to deblje bivaju, i tako prodirači, koji su jednom
izpod kore dospieli, bi rekao, spuštaju se sve to niže n drvo, dok u istinu na
istom mjestu stoje i razgranjuju se, a naslage drveta rastu. Brojem godova, kroz
koje se prodirači protežu, može se proračunati, koliko je vremena proteklo, od
kad je nametnina (Schmarotzer) klijala.


Pomoću prodirača i korenja stoji imela u čvrstoj vezi sa njezinom granom
hraniteljkom. Kad imela naraste do izvjestne veličine, opaža se uslied oduzimanja
neko poboljevauje grane, koje se svršava obično za duže ili kraće vrieme podpunitn
uginućem grane. Ako se na jednom te istom drveta više grmova imele
nalazi, onda je lako moguće, da i samo drvo ugine. Na taj način nanaša
Imela veliku štetu u voćnjacima i u jelovim šumama, kao i drvoredima od topole.


Da bi se toj šteti imele na put stalo, treba za dobe i podpuno utamaniti
mlade biline imeline, i odpiliti sa drveta sve grane, koje grmove imele nose.
Nepomaže mnogo samo izkrčiti ili odrezati grmove imeline, jer se mogu iz
preostalog korenja u grani novi ogranci imele razviti.


Granu, koja je od imele uginula, lako je razpoznati po sastavu njezina
drveta. Pošto naime grana ugine, uginu i prodirači od imele, i onda izpanu iz
drveta, a ostave iza se radialno ležeće luknje.


Imela nije vezana na pojedine vrsti drveća. Poznato je do eađ 50 raznih
vrsti drveća i grmlja, na kojima se imela nalazi, ali ipak radje napada u nekojim
predielima izvjesno drveće; tako je nalazimo u provincijama rieke Rajne
i u dolini Inna u Tirolskoj često na jabukama, u Brandenburgu na boru, u
Pruskoj na topolama, zatim dosta i na vrbama,, lipama i jelama, ređje na
hrastUj bukvi, brezi, omorici^ javoru i na Ijeski. U staro je vrieme osobito važila
imela, koja je rasla na Ijeski, U prvašnje vrieme služile su grane od imele za
vračanje i za čestitanje, (kao kod nas kad idu djeca o novoj godini u šibače),
a posije ^su upotrebi]ivali u tu svrhu i same ljeskove grane, samo ako su ove
iole ličile na imelu.


Imeli u mnogim svojstvima slična i u istu familija spadaj uća, a često se
sa imelom zamjenjuje jest:


Omel a (Loranthus Europaeus, Riemenblume).


Ona se nalazi samo na raznim vrstima hrasta i kestena. Ako Loranthus
sa Imelom prispodobimo, naći ćemo, da se od nje u mnogome razlikuje. Lo