DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 11 <-- 11 --> PDF |
^ 47 ~- Odtud se razabire, da se ova vrst grušta može upotrebiti n razne koristne svrhe, a osim toga i ^a svetionike kod mora i za električne svetioaike u gradovih kod raznih prigoda, te prigodom izložba za zabijače pilota i t. đ. Takav grušt kao svetionik, kad je sklopljen visok je 2*5 m., 0 5 — 1 m. širok i jak, te se može spružiti 8—16 m, u vis. Svi do sad navedeni gruštevi mogu se sprnžiti sa jednom dvostrukom ili ručnom snagom, nu ručnu snagu može zamieniti i snsga kakovog drugog motora. Gruštom, gradjenim po liku 3. može se pomoćju parne snage podignuti i spružiti toranj do najveće visine. U tu svrhu treba da je grašt čvrst gradjen iz drva i po poti^ebi okovan željezom. Takav spruživi toranj, ako je sklopljen, bio bi visok 10 — 20 m., 5—20 m. širok i jak, a spružiti bi se mogao u vis 100—400 metara. Ovakav toranj mogo bi se sagraditi na izložbi u svrhu, da se na njem mogu posjetitelji podići u vis do velike visine, da razvide eielu okolicu. — Trošak gradnje grušta za´ praktičnu porabu razmjeran je i nije velik, a zavisi 0 jakosti gradje i veličine, te i svrhe, u koju ima služiti. Kod većih -gruštova povisuju nabavnu cienu oni strojevi, koji se imaju pri tom upotrebiti; — Do 100 metara visine sprožen grušt nestoji premnogo, dočim za veće vrsine rasta nabavni trošak progresivno. Za grušte, kako su gore opisani, zatražio sam patent u svih zemaljah. V."^ Razvitak drvarskog obrta^ trgovine I industrije. u predmetu ovom da mogu do temeljnih zaključaka doći, morao sam skoro sve povjesti do danas prelistati, a da svrnem pozornost povjestoičara i na potrebu naše šumske povjestig o kojoj još traga neima, dodirnuo sam dapače i pradavninu. Samo tako mogao sam potrebite podatke povezati, da bude i nepovjestničaru moja razprava razumljiva. Učinio sam to nadalje i zato, što pređpostavljam, da je to potrebito u obrana mojih zaključaka, kojima se đosadanje predsude bez temelja u mnogom protive i da nevjernike ođputim na nauku povjesti, te da se tako vremenom razbistre zamršeni i pomućeni pojmovi u povjesti šumarstva, odnosila se ova na vrst drva^ obrta ili ma na koju mu drago šumsku čest. Nastojati ću ipak, da što kraće moje zaključke opišem, a da se u toj zadaći mučno sabrani moji podatci za buduću raduju šum. povjesti neizgube, naći će ih čitatelj u „Šumarskom Ustu" podnađpisom: „Pabirci za povjest hrvatsko-srbskib šumL" 0 vrsti drva. Iz. povjestnih podataka razabire se, da je hrastovina po ^ Vidi opazku uredniČtva na. str, 24. broja I. ,,Šura. lista za god, 1892 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 12 <-- 12 --> PDF |
,-^ 48 — ´ Maloj Aziji već u najstarijoj dobi poznata bila, a kasnije spominje se i žirenje krmadi po Bjekih otoeih grčkih, kod Galla i kod Germana, te konačno i u Panoniji. Ako si predstavimo ono, što o hrastu Semler priča, te ako sravnimo podatke iz parižke izložbe napram dogodjajem, koji su se medju narodi zbivali, onda je moje uvjerenje, da je hrast isto tako u Europu prenesen, kao što^i vinova loza, kesten i mnoge druge vrsti drva iz Male Azije, te da je ondje njegova prava domovina. Hrast nalazimo kao đomorodno drvo samo izmedju 30—40« sjeverne širine, te iapod polutnika po svemu svietu i to po ravnicah i brežuljcih. Prema tomu prenesen je on u Lombardiju, Mletačku, Francesku, Germaniju i u Panoniju. Ako bi povjesti vjerovati morao, onda bi jedino dopustio, da je hrast domorodan tekar uz Po, a inaee nigdje u Europi. Nu pošto se na temelju povjestničkib podataka nijesam mogao uvjeriti o tom, da nisu i Kelti ili Galli kadri bili isto tako iz Male Azije žir kao hranivo ljudsko i životinjske donieti, te ga usaditi kao cienjenu vrst drva popat Rimljana, koji su kesten, vinovu lozu i ine vrsti prenašali, stoga nevjerujem ipak, da je hrast ondje domorodan bio, već bi mu možda južna Španija pradomovina biti mogla. Mi smo vidili, da Grci o hrastovih šumah vrlo malo spominju, ali mnogo 0 crnogoricah kao i Eimljani, i tek kasnije, kad su hrastici uz Pad pooarasli, spominje se, da se je u sladkih vodah za plovitbu hrastovina upotrebljavala, doeim se je jela i omorika rabila za brodogradnju po moru. Na otoku Phrijgiaj Hvaru, Sardiniji i t. d, osfcanci šuma (ne pojedinih exemplara) po današnjoj geografiji bilmstva jasni su nam dokazi, da je u našoj domovini doraorodna bukva, jela, omorika, javor, tisa, jasen, briest \ t d., ali ne hrast, niti bor, kao što ove dvie vrsti nisu domorodne niti u Njemačkoj, niti u Austriji. Da nije hrast u nas domorodan, to nas poučava njegovo životosiovje. Ove zime prokušavao sam više vrsti šumskog drveća glede uztrajnosti proti naglom prelazu temparature postepeno od 0´* do B^, te čak do 0"— 18*" i obratno, te sam došao do uvjerenja, da je hrast znamenito osjetliviji od svih naših vrsti drveća, dapače i od samog kestena. Odtud nastaje pitanje, zašto nalazimo ne samo kod mladih, nego i kod starih hrastova obično svake oštrije zime premrznate grančice od zadnje godine kao u drugih vrsti bilja iz toplijih krajeva donesenih, a zašto to ne nalazimo zaista kod domorodnih hrastova ? Da je hrast donesen u Njemačku, razabire se to iz podatka 8eidenstikerovih, akoprem on to nieče i akoprem ne može ničim dokazati, da su ondje, gdje su hrastići i borici na bivših oranicah već mnogo stoljeća stajali, prije oranja oranica takodjer hrastići stajali. Da su Germani upravo za dobe rimske kulture prenesli hrast na neplodne oranice, evo dokaza iz statistike dr. Zeo-a. U iztoČ!ioj Pruskoj^ oko Konigsberga ima u šumah samo 1^^/^ hrastoviue. a isto tako i u Prusko-Šiezkoj, doćim oko Berlina ima 3^/o, oko Coslina i Štetina 7^0, oko Straisunda i8^/o, po Holsteinu oko 10%, isto toliko i oko Ma^ |
| ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 13 <-- 13 --> PDF |
— 49 — đeburga, a odtud sliedi, đa što bliže od iztoka napram zapada i jago-zapadii tražimo razaijerje vrsti drveća po Njemačkoj, t, j . čiio se više pribMžajemo provincijam negdašnjeg carstva rimskog, tim veći postotak lirastoviBe imlazimo tako, da je lirast po "We8tialeiiu i Hanovru 20, a oko Rajne, gdje su Eirnijani gospodovali, već 20-40 postotka zapremio. ŽaliLn, da neiinam statističkih podataka o vrsti drveća u austrijskili šumah, ali je izvjestno, da će isto razmjerje biti, kao što gore vidjesino, jer čim dalje sjeverno ili zapadno od Dunava napram Varšavi ili Kievu idemo, tim rnanje ima hrastika, osim za dobe Alexaiidra Velikog, koji je već po ruskih stepah hrastik saditi započeo. Mnienja pako, da su kliniatologični uzroci krivi, da po Rusiji više hrastika neima, nisu temeljiti, jer ako je hrastika još po brežuljcih Bretagne, južne Švedske tobož domorodno biti moglo, tko će onda uztvr điti, da toj vrsti neođgovara podnebje po eieloj silnoj europejskoj i azijskoj Rusiji čak do Japana ? U ovoj tvrdnji ne smeta mene po koji miniatur historični spomenik, kao što su grobovi germanski po liinebnržkoj hajdi, jer sa to dometi mogli feničanski trgovci čak iz Male Azije, a nebi noe smetalo kod te tvrdoje ostati, da je u našem. Sjrmiumu nadjena ciela hrastova rimska ladja, kao što me ni to ne smeta, da su kod Vukovara nadjene hrastove rimske cievi, iz kojih je Rotschild dapače njeke stolarske predmete napraviti dao, a nežacam se uztvrditi, da 30 upravo Rimljani sve naše kestenike i hrastike umjetno po Panoniji i dalje oko Hrvatske i Srbije zasadili. Mi u našoj domovini nalazimo hrast ili čist ili pomješan. Ako zavirimo u naše sastojopise, onda ćemo viditi, da je oviek čist hrastik na njekadanjoj oranici, kojoj za dobe Rimljana poplava smetala nije. Ako se na takvoj uzvišenoj ravnici ili brežuljku nadje po koji lužnjak, kitnjak, cer ili gradjen pomješan sa bukvom., onda to nijo ništa drugo, nego da su to bili Djekad pašnjaci, na kojih je po koja bukva kao medjašnik ili kao sjemenjak od bivše prašume preostala„ Gdje god po našoj domovini pradobu vrsti drveća iztražujemo, svagdje i!emo na mjestu današnjih hrastika prije Rimljana bukovinu kao domorođnu naći, s toga u Istriji, Dalmaciji, Hrvatskoj, Bosni. Hercegovini, Slavoniji i Srbiji ne imamo hrastovih, a ni kestenovih prašuma. Naši hrastici pomjesani su osim bukve sa topolom, jasenom, brestom, dakle u obće drvećem sa krilatim pjemenom, koje je doplovila voda, a to vidimo vazda u onih predjelih, gdje sa zaista negda poplave vladale, dočim ondje bukve neirna, jer bukvica nije mogla klijati^ makar ju je voda doniela. Za dokaz toga navesti ću ovdje njeke podatke od naših suma^ i to; (vidi sliedeću skrižaijku). |
| ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 14 <-- 14 --> PDF |
50 — -==_-c3 Ci rt ^ 4=i Povrsje 1 Sela izmedju kojih šuma c3 P ffl o M Nazi? šume leži c3 jutara pro mille o A. I. U PosaTJB poplaTi Izvržeii: (^ 180 Jasenovao, Pakleniea--* 300 300 300 ~ — „ — Žabarski bok 491 Ivanski bok, Paske | 50 50500 00 500 500 — — Eiboštak 1863 Crkvenog boka i Puške-400 600 600 — — _ Krndija -> 1699 Krapja, Jasenovca 900 100 100 Visnji^kl bok 1568 Oerovljana, Brenovbok 500 500 500 — Gdje-Gdje-Gdje- Dvojani 1120 Oerovljana, Živaja 1000 koji koji koja Oadjavskibok 1097 G-aša i Žiraja ´ 600 400 400 — Evinbnđjak 2472 Staze i v^aša JOOO — — — — Evinbndjak | 701 Staze i Šaša _ 500 — — — A. II. Djelomice u posaTjm poplavi izTržen: Petrinjski lug 445 Gfraduše, Petrinci- - 1000 - Petrinjski lug 37 G-raduše, Petrinei* 500 500 Piskornjaf! sa Carskim lu Komareva.j Novosela, Praona gom. Mašu i Mošeeniee, Mošeenir-e i niijkim lu1112 1000 Češkog sela, Drenoina i gom. Lasi rieke Eupe njom i Glogovom B. I, Ka TisoČinali poplavi nepodvržen: Nartak 533 j Kostajnice, Selišta 1000 - Lopinae 195 Selišta, Rausuvea-500 ~ 500 Puplnovae 172 Bestoma, Madjara | 800 200 200 Stari gaj 839 Novosela i ^ume grada Pe-BI/^AA i Petrinje B. II. U pogorjH MepoplaTml: Pedalj * 1881 I Oaviea, Stupnice- 1 600— — ~ 300 100 Karlieo -- lOCO Leskovea, Gvozdanskoj 700 — __ ~ aoo — Medjedjak 1010 Volinjo, Puine ~ — 600 __ r |
| ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 15 <-- 15 --> PDF |
" ; _ 51 — ´ , Ja se posve slažem´ sa. mnienjem Nestorovim glede povjesti´ Slavena u davnini, te primjećujem , da su u pradobi veliki uarođi zasjeli poriečja .Nila, Eufrata, Tigrisa, te da su se tu i mnogobrojni Slaveni, koji nisu iz zraka padali, nego su se prirodno umnažali takodjer u pradobi, a svakako prije 1000 godina pr. Is., bilo to pod imenom Seyla ili Sarmata, ili pod kojim mu dragom imenom uzduž Volge, Dona, Dnjepra, Buga, Dnjestra, Buga i Dunava naselili ovud sve ravnice i ovdje tjerali ratarstvo, možebit i prije od Egipćana i Indijca. Ovo bi mogli zaključiti odtud, što su Slaveni u obće, od kada ih povjest poznaje , poglavito ratari i to izvrstni ratari bili, te ratarski, a ne pastirski ili lovački narodi bez dvojbe krčili su šume ponajviše. Sbog obilja šuma nije u tadanje doba tolikih , poplava bilo kao danas, s toga je posve naravno, da je, uz poriečje rečenih rieka, ratar bez zaprieke počeo krčiti i tamaniti šume. Maleni pako narodi počeli su kasnije na brežuljcih i briegovih krčiti šume, dočim :su pastirstvo tjerali još i svi stariji"-narodi uz ratarstvo, kao što nam to povjest Grka i Rimljana svjedoči. Egipćani u domovini nisu ni orali, nego su sijali na poplavinah Nila, a Grci i Rimljani imali su takve plugove iz drva, da š njima sadaoji gospodari nebi mogli ni 3—5´^ duboko orati, a isto tako,su orali i Seyti i Sarmati, pa i drugi narodi sve do dobe, dok se željezo jeftinije proizvadjalo nije, jer da je tko za ono doba, dok je željezo u vriednosti zlata bilo, zaista željezne plugove kovaoj valjda nitko pametan pomisliti neće. Krčenjem postavša krčivina počam od kaspičkog.ili crnog mora uzduž gore navedenih rieka uz ovakovo oranje, kako opisasmo, a neimajuć naplava, nije rataru dugo koristi davala, a svakako ne dulje od 20 godina, i to s toga što tjeranjem pastiirstva nebijaše ni potrebitog gnoja. Posljedica toga bila je ta, da su narodi počeli krčiti počam od utoka rieka napram vrelištu sve to veće površine, a to s toga, što je ovdje kišom već onako slabo nekadanje šumište oslabiti moralo. Šireć ovako svoje oranice bez osnove i cilja, a nepoznavajuć još tada niti svrhu ugara, na brzo su šume utamanjene, a poslie je nadošlo vrieme, da- bijahu u jedno doba po domovini naših djedova zapuštene ogromne oranice^ koje lažaše još izvan poplava, te ih tekar pastiri počeše uživati, gradeć si šatore ili kolibe i pomaknuvši se na brežuljke ili od gotovih ravnica na podnožja istih, tražili su za kopanje i oranje prikladne položaje po najviših naših briegovah, na kojih u ono doba nije bilo mnogo šum§,. Kao što se i životinje sele sbog hrane, tako i narodi čine, jer čim je gdje nestalo šumž, i čim su oranice neplodne postale, odmah su se i narodi počeli drugamo izseijivati. Slaveni dakle, doseliv se prvobitno o Europu, i našav prašume uz pomenute rieke, za premise tada ravnice tako mnogobrojno, da se nije egipatski kralj Sesostris god. 1400 pr. Is-, niti moćni, Cji^us god. 529 pr. Is., niti Aiexaođer´ grčki osudio na iste navaliti, i pošto su izcrpljene oranice na skoro razširiti morali, počeše u tu svrhu sve više velike površine šumS krčiti, a došavna |
| ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 16 <-- 16 --> PDF |
52 — brežuljke i briegove, bijaha i peterostruko veći prostori već u početku za toliko neplodniji, jer je poznato, daje bukva za krčenje Bajprikladnija vrst drva. Širenje tih oranica bio je pravi uzrok razprostiranja Slavena i cim dalje napram vrelam dopiraše, tim brže zapoceše poplave, a od tada nastadoše i močvare. S toga je moje tvrdo uvjerenje, da bi se kopanjem mora na svakoj naplavnoj zemlji uzduž spomenutih rieka, pa većim dielom i po današnjih bara nai5i mogao ma po koji sloj, koji će trag bivšeg plitkog oranja dokazati. U dobi, u kojoj su Rimljani u Panoniju došli, bijaše sve tlo pristupnije za oranje, odnosno oni nadjoše zapuštene ili obradjene oranice, a ove posliednje bijahu već od rieka znatno udaljene. Ovdje nenadjoše oni mnogobrojne narode, nego narodiće, koje su lako podjarmiti mogli. Rimljani poznavajuć već tada sve kulture, pa imajuć stalne zakone za čvrstu i trajnu upravu, mogli su se održati ovuda više stoljeća, a jer je prieka nužda i samo nužda Rimljana, u inače manje ratarskoj Italiji, prisilila zamišljati uporabu djubra od stoke i pepela, pa jer su i korist ugara poznavali, bijaše jim moguće jur zapužtene, nu liepe ravnice opet za oranje upotrebiti, ali zaista daleko primitivnije, nego što se to danas kod našeg seljaka igdje vidjeti može- Rimijan je u Italiji harao šume, jer je za mornaricu i za drugu porabu trebao drva, ali je i težko osjećao nestašicu šurna. već prije došašća u Panoniju. On je znao, a i morao skrbiti za šumske uzgoje kao narod, koji se je privezao na prostor, gdje je jednom sjeo, kao nijedan poznati nam narod, teje, kako nam to Seidenstiker ])rij)ovjeda, u Italiji uz svoja imanja sijao čisti hrast i izvrstno se razumio u uzgoj mladog drveću u svojih arbustumih. Prej)reden Rimljanin, ako i nije velike šume ])0 Italiji umjetno sijao, što bijaše ipak unosnije tada za njega, ipak je umjetno ])očeo sijati hrast po Panoniji ponajviše sbog njegova j)loda i sbog goriva drva, a ne sbog gradje. On je hrastovu gradju za m.ornarica tek mnogo kasnije rabiti počeo, a prije rabio Je samo drvo od cniogorice; nu brzo je osjc^tio, podioživ si Gaile uz Pad, koliko je hrastova šuma vrieđna za žirenje, a znao je cieniti i vriednost svinjetine te ga to ponuka, da posvud sije kesten, hrast i vinovu lozu. To je on sve izvrstno umio, pa u toli zapuštenih predjelih morao je kao dobar gospodar sve učiniti, da tako nove provincije bogatijimi učini. Od te dobe tekar spominje se uvoz svinjetine iz Panonije. ^ Ako si pomislimo udaljenost još tadanjih bukvika bez hrastika po Ugarskoj ili po Slavoniji, onda možemo zaključiti, da su i drva za gorivo skupa biti morala, pobto si Sriemac primjerice još i danas iz Dila oko Broda ili iz bukvika oko Mohača potrebito gorivo nabavljati morao. Ye<\ ova jedica potreba morala je Rimljana siliti na kulturu hrastika. Šumii, koja je zasadjena m bivšoj oranici, rodi prije plodom, nego na šumištu, a to biva osobito onda, ako se njeAto riedje žir sije. Tako su i Rimljani pnje radili, u svrhu, da manje žira iz okolice Pada uvažaju, te su tako vec za 30-40 godina u umjetno gojenih šunmh obilno sviaje žiriti mogli. Ovako nastaže hrvatski srbski hrastici. Zlatnu požežku dolinu zatekli su´ Rimljani prašume |
| ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 17 <-- 17 --> PDF |
— 53 — bez dvojbe ili kao novu krčevinu ili ju sami izkrčiše, a ondje bijahu prabukvici. S toga ju prozvaše zlatnom dolinom, jer ako i neima u njoj zlata, ona je ratarstvom radjala zlato. Da je požežka dolina u našoj cieloj Slavoniji najkasnije izkrčena, to nas osim svega uvjerava i orograficki njezin položaj, pošto je kao tvrdja ograđjena Diiom, Krndijom i t. d , pa tako je i za bivše narode po Panoniji nepristupna ostala. Slično bilo je i sa predjeli oko Daruvara, Pakraca i Beiovara. Ako tražimo postanak hrastika samo sa šumarskog gledišta, onda nas po gotovo ovdje ponukava, da obzirom na stanje dobnih razreda gornje mnienje usvojimo, — Ja mislim, da neće nitko od šumara tvrditi, da su hrastove šume prašume« — Prodjimo širom naše domovine, pa (!emo doista nad po bukovih, smrekovih i jelovih šumah ostanke prašuma i prave prašume, jer nam to dokazuju sa sviffii svojimi dobnimi razredi, dočim to kod hrastika nigdje ne nalazimo. — Hrastove šume, koje mi kao prestare motrimo, vazda su samo jedne dobe, a tražeć jim starost, naći ćemo, da su od 150 — 300´ godina, t, j . one po planinah na najslabijem tlu 150 godina, a kod Brodjana ili Prandaua 300. Pa ipak se kaže po cieloj domovini, da su te šume tobožnje prašume suhobrke ili polusuhe, dočim o dobnih razredih ne može ovdje ni govara biti, pošto nalazimo, da su hrastovi na najlošijem tlu 120 — 150 godina stari, a na najboljem tlu 300 godina, te se toga i´adi tek njeke razlike od 30 — 50 godina točno znati mogu, — Kako je za vrieme cara Probusa za kulturu vinove loze poznato, možemo odtud naslutiti, da je tada i hrastik sadjen, pa recimo, da je od onda oko 2100 godina minulo^ bile bi te šume na najMijem tlu dovršile četrnaest u obhodnju, a na najboljem tlu sedm u obhodnju. Ako si zamislimo tečajem jednog decenija zasijanu šumu, i tečajem od 2100 godine svojem vlastitom preporoda prepuštenu, onda ima nepobitnih dokaza, zašto mi većih razlika u godinah ne imademo i zašto nam dobni razredi manjkaju. Ino tumačenje nije dozvoljeno, jer i krmad žiri po bukvicih i hrasticih, pa zašto ipak ima u bukvicih svagdje dobnih razreda, dočim si drugačijih šumara u drevnoj dobi, nego kao što su današnji šumari, niti pomisliti ne možemo. Tragovi oranja ili kopanja posvud izpod čistih hrastika ili mješovitih samo sa drvećem od krilatog sjemena nepobitan su dokaz umjetne kulture, a čuditi se moramo, da od Rimljana nikakove gradjevine ne nalazimo, akoprem se je gradjevina od drugih vrsti drveća obilno dosta našlo i akoprem se vjerovati može, da je bar izpod zemlje u podrumih ili pod vodom u bunarih hrastova gradja i 2000 godina potrajati mogla. Svršujuć tim zaklučkom glede vrsti drva, držim, đa sam dovoljno misaona povjestničara, koji bar občenite pojmove o ratarstva i šumarstvu ima, doveo do moga uvjerenja, te opetujem, da uz poriečja Kupe, Save, Drave i Dunava i t d., kuđgod se domovina Hrvata i Srba proteže — imenito u ravoicah 5 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 18 <-- 18 --> PDF |
54 — već oko god. 1000 pr. Is občenito šume manjkaše, a da je ta nestašica u ovuda poDajpače vladala u dobi, u kojoj su se narodi počeli seliti (oko g. 376. po Is,) i da su hrastici hrvatsko-srbski i t. d. po Paaoniji sadjeni bezu^getuo u dobi rimskih careva od godine 58. pr Is. — 375. po Is- Dali je to bilo za vrieme vladanja Probe iii Justiniana ili kojeg drugog cara, o tom neka specialisti povjestničari razmišljaju j dokažu. Mi smo dakle onud, kud danas hrastici dopiru, imali čiste bukovine kao prašume, a hrastovih prašuma osim u navedenih pojasah širine ueima. Nu imali smo takodjer i jelovih i omorikovih prašumu, kojih još i danas obilno ima, a da je lipa iz ruskih šuma k nama vjetrovi donesena, stoje posve moguće, sliedi po današnjoj geografiji bilinstva odtud, što se ta vrst samo tamo u porastlinah nalazi. 0 uporabi : Rimljani zatekli su u našoj domovini samo bukove, jelove i smrekove šume, koje su bile uštrkane sa brestom, jasenom, lipom, javorom i grabrom, kako je gdje. Oni tada nisu mogli svoja krmad hraniti i gojiti u takovih šumah sve dotle, dok u II, III. i IV. stoljeću po Is., umjetno zasijani hrastici za žirenje nedorastoše, a od tada mogli su prije došašća Hrvata i Srba u današnjoj našoj domovini svoju krmad jur u velike po šumah žiriti, a to jira bijaše tada glavna šumska privreda uz pašu. Da su Hrvati i Srbi odmah tu unosnu granu marvogojstva po primjeiu fcimljana njegovati počeli, o tom neima sumnje, pošto su bili dobri ratari, a još bolji pastiri. Ouii smo, da su Rimljani i pepel za gnojenje oranica rabili, a u tu svrhu bila je bukovina najizvrstnije sredstvo. Da ii su tako i naši pradjedovi radili, 0 tom se samo naslućivati može. Pepel počeo se je znamenito proizvadjati tekar oiida, kad je staklarstvo započelo, a proizva-ijala se je pepeljika´ oko godine 1757., te se je do Strasfurtske pepeljike (K. 0,) proizvadjao po svih naših šumah od jadranskoga mora do Zemuna, o čem nam humci pepelana na sve strane dokaz pružaju, a osim toga i bolesti šuma, koje su postale sa požari usiied pepelarenja„ Rimljani nisu mnogo šumu za gradnju kuća trošili, jer po ostancih znamo, da su dapače dovratnike i doprozornike iz kamena gradili, i jer su u pečenju cigla pravi majstori bili, te su iz cigle gradili kanale i drumove zidali. Mornarica pako na na Dunavu, Savi i Dravi malo je drva trošila, a o drvarskoj trgovini neima inog traga, nego samo u Sisku, nu i to je bilo samo za localnu porabu. U ono doba nebijaše niti drvotrošnih tvornica, pa se izvjestno reći može, da uz tadanje stanje porabe drva i uz tadanje stanje prometala, nije izvoz drva IZ naše domovine Rimljanom nikakve koristi davao. Rimljani bu tek uz jadransko more u L i IL vieku pr. Is. najbližje šume od kako je u Italiji bolje gradje pomaujkalo, rabiti počeli. Scburiui^el Vvvdi u svom djelcu o Krasu, da je Lstrija za Eimijana bila presretna zenilja, imaju ć žitarica u izobilju, a isto i ulja, koje je iza campanskoga, najbolje bilo. Gradjevnog drva za kuće i ladje bijaše vrlo mnogo, dočim su sječin^i tek n ovom poluvieku zasnovane. Godine 1150- Istrija, koja je o.sim Pise, MHetačkoj pod |
| ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 19 <-- 19 --> PDF |
5B ložena bila, namirivala je sve potrebštine na gradji i pilote, ali je god. 1760 ipak Mljetačka-prisiljena bila, izdavati zakone, da se´šume od kozt čuvaju, te je po mBienju gornjeg pisca aestalo hrastika po Istriji od vrsti pubescensa, cerisa, ilexsa i subera već god. 1800. ^ Wessely u svom djelcu o krajiškom Krasu mnije, da je još u IX. vieku krajiški Kras sa šumami do jadranskih obala dopirao. Th. Scbadelock iz Trsta tvrdi, da je još čas prije god, 1860. iz Italije, i to iz okolice Livorno vrlo maogo hrastove gradje izvažano (dakako krivuljasta kao ostanci) u Englezku, te je još tada bila Venecija glavna drvarska trgovačka postaja, a ne Trst. Oko god, 1850. kastavski predjel obilovao je liepimi bukvici, te su još godine 1855. bukove šubije i vesla pravili oko Volovske. ,Do god. 1-840. imala je Franceska i Italija još mnoge hrastove i kestenove šume, a bilo je hrastika i oko Burgunđa i Limonsin-a, te se je onodob iz Stetina, Danciga i Memela gradja u Francesku i drugamo izvažala. On je mnieja, da je za trgovinu duga iz hrvatskih šum& najstariji riečki trgovac Ađamić, koji je god. 1826. duge n Marselle izvažati počeo, zatim Scarpa, Vranicanj, Bakarčić i drugi, a glavni pokretač bio je francez Bonnet, koji je prvi počeo prayiti duge po hrvatskih, bosanskih i slavonskih šumah, a ´tako i Ciotta, Henry, Guez iz Marsilja. Po njegovom mnienju je njemačka bačvarska gradja još pod imenom ba varske gradje dolazila u Beč iz Bavarske na splavih, dapače dopremala se je i u Peštu, Da je trgovina sa hrvatskom hrastovinom još mlada, vidi se odtuđ,´ što je knez Schaumhurg-Lippe oko Virovitice kupio od Jankovića šumski posjed po procjeni dohodaka žira i šiške. Profesor Magdić u svojoj povjesti od god. 1877. navadja, da je XVL i XVII. vieku senjska draga još bujnimi hrastici i jelici zastrta bila, a Senj da se je podigao samo uslied drvarske trgovine. U ono doba građjene su spomena vriedne trgovačke kuče, i to: Larića godine 1425,, Skalca god. M´^S., Barač, Mileusnić u XV. vieku, Vlaovića god. 1487., Vranicany-a god. 1565. i t A^ Po Magdićevoj povjesti blagostanju trgovačkom pomogla je casta Josipova, 8 m. široka, 114 km. duga, koja je sagradjena god. 1776—1779. sa troškom od 338.000 for., a godine 1809. sagradjena je senjska luka po generalu Vukasoviću. Nu zlatna trgovačka doba bila je za Senj godina 1824— 1862, a poslie toga krenula je trgovina u Trst i Eieku, čim je riecka luka popravljena bila. Senj je pao tekar posije studenoga 1873. godine, od kako je sagradjena željeznica Karlovac-Kieka, te od to doba nješto malo drvenog tvoriva iz Kapele n senjsku luku dolazi. God. 1862. dobrodiloje u Senj 2269 brodova sa 63.476 tonela u -vriednosti od 1^935 000 for. C. M., a ođplovilo´ 2267 bx-odova sa 63.683 tonela u vriednosti od 2,818.000 for. C. M. God´ne 1875 doplovilo je iz Senja 625 brodova sa 27.128 tonela u vriednosti od 1,212,700 for. C. M., a odplovilo 615 brodova sa 24.518 tonela u vriednosti od 1,908 000 for. CM. Sada se Senj bori za gradnju željeznice Zemun-Senj, te Bihač-Senj. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 56 — Senj sagradjen je po Rimljanili još god. 521. pr, Is., a za cara Aiexandera Severa god. 222-235 spojen je Siskom sa cestom, koja je bua 97 nmskili milja dugačka, te je ovom centom glavna trgovina iz Panonije prolazila, prem kako gore vidjesmo, nigdje rimske ceste za izvoz trgovačkih drva napram Italiji tada još nebijaše, — Senj bio je za AquiIejom onodob najvažniji trgovački grad rimski, pa je bio i dobro napučen. Nu u V. stoljeću zaiizeše ga Hiini, a kratko za tim Gothi, pa opet u polovici VI. vieka posta bizantinski, ali opet pade a VL vieku Avarom u ruke. — Godine GlO—GI4. zauzeše ga Hrvati, ali u IX. vieku posta za cielom Lvburnijom franački. God. 1302. dolaze Senjani u dodir sa Mljetci, tražeć GOOO hbara zajma i zalažu zato svoje gradske daće. God. 1309. sjedio je u Senju i mliefcački konzul za posredovanje trgovine, a te godine ovdje su Mljetčani i svoja 3. velika broda sagradili. Godine 1333. obogativ se, prkosili su Senjani već i Papi, nu god, 13 80. došlo je mljetačko brodovje i grad popalilo za rata proti kralju Ljudevitu Velikomu. Važan je za osvrt na uporabu drva i senjski statut od 5./V. god, 1288,, kojeg je izdao knez krcko-senjski-modruško-gački i vinodolski sa svojim bratom knezom krčko-modruško-gačkim, sa:^toječ se iz 168 paragrafa- Glavne ustaaove tog statuta glase ovako : §. 9. Plemić može na svojih volovih do njeke mjere lies i vesla voziti bez daća^ ako pako bude lies i vesla dulja od propisa, to imadu po pogodbi sa zemaljskim gospodarom (Frankopanomj plaćati. §. 11. Plemić nasmije imati sobom u diužtvu nepiemića, da tako i neplemić slobodan nepostane u trgovini i od daća. §. 12. i 13. kaže, da lies nitko za tudje mešt´re sječi nasmije. §. 17. Da nitko duljeg iiesa, nego sto je za trgovinu plemića propisano, u većoj duljim kupovati nesmija. §. 121, Plemići senjski mogu slobodno uvoziti lies krajem ili morem i ne plaćaju nikakve daće, §. 122. Trgovac senjski mora dati svake godine plemićem 2 talira dubrovačka. §. 129. Nijedan gradjanin ili tudjinac nesmije voziti grede ili planke (planchones) od mjere niti drva, nego samo gospodin i grof i plemić senjski. Kralj Sigismuud htjede god. 1397. u Temešvara držati sabor, te pozove tada u Hrvatskoj najbogatij e senjske gradjane, nu ovi nehtjedoše doći, stoga se je morao sabor u Križevcih obdržavati. Godine J408. sklopio je knez senjsko-krčko-mođruško-gačko-vinodolski Nikola sa Mijetačkom trgovački ugovor, koji je sadržavao sliedeće ustanove: L Mljetčarn i mijetački gradjanin, živući u kneževoj zemlji, Drost je od svake daće, tereta i raboto, plaća samo obično carinu, 2. Od robe, koja se iz Senja u Mijetke vozi, neplać.^ se u obće ni^^ta; napose pako od žita po mijetačkom staru iO soida i 8 malih, od blaga po glavi ^ solda, a od konja desetina njibove vriednostl. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 21 <-- 21 --> PDF |
»" 57 -^ 3. Od drvlja piaća se 5 postotaka, a od ostale robe, koja se iz zemlje kneževe vozi u Mljetke, plaća se jedan i jedan četvrt dukata po stotini. 4. Svaki rijljetački brod prost je od lukarine, ako bi pako krcao vesla, plati 15 postotaka. 5. Od robe, koja se vozi n Brinje i Modraše za domaću porabu, nepiati se na vratih senjskih ništa; od papra, pamuCne tkanine i druge robe plati se na Vratniku i Brirju IO solda. G. Od svake stvari, koja se vozi u Senj, te se ondje proda plati se, ako se s trgovinom (targouan) drugčije nepogodi, desetina. 7. Od običnog vina plati se IV^? od maivasijskog 4, a od romanjsskog 2 solda po staru. 8. Od željeza i dragih kovina, što se iz Mljetaka vozi u Senj, nepiati se ništa ; od prostoga sukna na vratili senjskih jedan groš iii 32 mala. 9. Od svake robe plati se u Erinju 20 solda i 2 mala, a u Modrušam četrdeseti dio od onoga, što roba u Mljetcih stoji. iO. Ako bi Mljetčani i mljetački gradjani stanovali u Modrušam i u njihovom kotaru, prosti su od svakoga tereta, robote i od svake daće, te slobodno mogu voziti svoju robu u Mljetke. 11. Od dinja („maluntie") i aaranača (jjromanie"), koje idu iz Mljetaka za prodaju u Senj i u Modruše, plati se po bačvi na vratih senjskih 23 mala, isto i na Vratniku, docira u Brinju pako 10 solda, a u Modrušam četrdesetina. 12 Mljetački trgovci, živući u Zagreba ili drugdje, proiazeć robom putem Mođruša a Senj i dalje, nepiati u Senju ništa, samo u Modrušam od četrdeset po jedan, natrag ju vozeć plate samo za osobu 5 solda u Brinja, jedan na Vratniku, a jedan na vratih senjskih; ako robu proda u Senju, plati desetinu, ako se s trgovinom nepogodi. 13- Ako bi jedna stranka u zemlji druge, i!i ova u zemlji one, koju znamenitiju povlasticu uživala, nego što se u ovom ugovoru navadja, tada ima dotična stranka upitnu povlasticu točno držati. (Tako dodjoše Talijani, a Senjani upravo Mljetčane narnamiše u svoj kraj!). Godine 1488. dozvolio je kralj Matija u Beču gradjanom senjskim, da si slobodno sjeku i pile daske i grede za gradnju kuća u obližnjih šumah br i niskih i modruških. Kako je austrijski Njemac u Senju gospodovati počeo, tužakali su Senjani cesto, a izmedju ostaloga potužiše se na ugarskom saboru god. 1630, da njemački častnici povriedjuju gradske medje i pravice, te po pogođbah sa Mljetčani šume izkrčuju , našto bude i car Ferdinand II. zamoljen, da tu tužbu uvaži. — Već oko god. 1G&3. samovolja njemačkih častnika u svakom obziru izazvala je Senjanej da se kralja Leopoldu L potuže i ovaj to uvaži, a izmedju onih povrieda navedoše i to: da im gradske šume po volji sjeku, te nezakonite i proti privelegijam daće oamiću i t* d. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 22 <-- 22 --> PDF |
, ~. 58 "" Godine 1706. potwđi kralj Josip I ponovno sve stare privelegije gradu Senju a god. 1707. odredio je, da se svake godine u senjskih šumah slobodno i besplatno usjeku 600 hrastovih i bukovih vesala za male brodove, našto su Sanjani pristali i obvezali se, da neće drugo, nego samo vesla sjeći i to izvan branjevina , osim u slućaju, da bi nuždno popravak domaćeg broda što zahtjevao i da će oni sami svakog izključiti iz drvarine, koji bi protivno radio, ´ Godine 1719. pobuniše se Senjani proti vojničkim zapovjednikom grofa Šaran i t đ., što su im toliko privilegija krojili, te jim bez obzira sjekli u senjskoj šumi, pa jih smetali u trgovini sa liesora. Godine 1771—1871 spade Senj pod kariovaeki generalat i za ovo vrieme podigao se je grad osobito, kao što god. 1130—1764 sagrade si senjski trgovci 26 velikih brodova, a god. 1767—178L 24 velika broda. Godine 1779. sagradila se je Josipova cesta, te jim je car Josip II. osobito sklon bio, naloživ, da erar đodieli svakom brodu 1 top i 2 krajiška topničara, Ovdje nam je još nadovezati mnienje starci i uglednog hrvatskog ti*govca Josipa Polica: „Na koliko mi je iz pripovjedanja moga pokojnog djeda i otea o trgovini sa drvljem u našem Prim.orju još od moje mladosti u pameti ostalo, mogu zaključiti, da čitava trgovina XVni vieka sa drvom kao i inirni šmnskimi proizvodi bijaše usredotočena na obali morskoj u Bakarcu, (Bakarac je mjestance u bakarskom zaljevu suprot Bakru, danas pripada upravnoj obćini Kraljevici, vrlo liepo izgradjeno mjestance, koje broji preko 300 žitelja, a danas je na glasu ya svojim tuno-lovom, koji je ovdje u cielom Primorju najobilatiji) s razloga toga, sto stara Karolinška cesta nije imala inoga izlaza k moru, nego od Fužine preko Peći, Plaše i Piket, te preko Klančine u Bakarac, jer bijahu ovdje u ono doba m.agazini gospoštine fužinske pod imenoru: Kastelanat fužinsko- bakarski kao depot erariaiski za više vrsti drva, kno: jelova, bukova i smriekova, te i magazin za solare, dočim. hrastovim dužicam nebijaše niti traga, a ovi sa proizvodi išli iz unutarnjosti Hrvatske i Slavonije, te su išli uvjek iz Karlovca Josefinskom cestom u Senj, Svršetkom 18. a početkom 19, vieka jest njeki Blažina iz Piketa (današnji Hreljin) sagradio u Žminci magazine za ugljen (ovi magazini dakako trošni stoje još uviek u Žmincih kod Bakarca), te počeo sa ugljenom trgovati, na valjda u pomanjkanju dalnjih sredstva prodao je iste momu pok. djedu Mati Policu (šumicu), koji je u družtvu Gior. BatL Agnesa iz Fužine počeo u velike tjerati trgovinu s ugljenom, sa drvi za gorivo, liesom i trenicami. Iza smrti djeda prešla je kuća i trgoviaa na moga otea Matiju Polica sa dobrim uspiehom sve do njegove smrti t. j . do godine 1857. U vrieme francezkoga rata pod Napoleonom I. njeki riečki trgovac Susani probio je od Piase preko Debeljca ~ Križišta cestu do K^aljevi^ce, te se usiied toga poče i u onoj Juki kretati trgovina, nu dakako samo u malom razmjerja, Ne mogu se sjetiti nikakove pripovjedke, da ie gori s^^omenuti Susam u Kraljevici trgovinu vodio. Istom god. 1835„ nastala je u Kraljevici |
| ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 23 <-- 23 --> PDF |
™ r>9 živahna trgovina sa drvom, a ponajglavnije sa jelovimi borđonaii po Luki Tomcu iz Fužine i Maitinu Policu iz Kraljevice na račun franceske kuće Antona Boriet, a kašnje trgovalm sarni zs. sebe sve do god. 1857. i to uvjek sa dobrim uspjehom i dobro situirani pod imenom Toračeva kuda u Kraljevici. Ovoliko znadem o trgovini sa drvi u Bakarcu i Kraljevici s dodatkom, da je od godine 1847. do 1857. prispjevalo godimice n Bakarac mnogo hiljada bordonala na račun Mate Polica, a odavle po moru u Bakar za ukrcavanje velike jeđrenjace." Trgovina sa drvom bik je u Bakra sve do otvoren a Ludovicejske ceste iz Karlovca oko god. 1820. mrtva, ali otvorenj m ove postade najednoč Bakar veoma važan, imenito sa prometom hrastovih dužica, koje su iz Karlovca dolazile najviše za trgovačke kuće u Rieci, t. j . ^a Scarpu, Ciottu i Bakarčića, te za franeesku kuću A Bonneta, Velika i živahna trgovina u Bakru bila je od godine 1S40. do 1856., pošto u to vrieme nije bilo ništa neol)ična, ako se je vidjelo koga dana po 20, te i više velikih brodova jedrenačkih i toliko trabakula, koji su privezani bili uz rivu, krcajući svi na jedanput dužice, bordonale i trenice, a nješto i bukovih šlipera za franceske luke: Marsigliu, Getu i Bordo. Istodobno igrala je veliku ulogu i trgovina sa borđonaii po doinaćlh trgovačkih kucah iz Bakra kao: Mate Polica i braće Medanića, kako sa borđonaii, tako još više sa trenicami i inim liesom za Algier, te i u ostale afričke luke, kao što i u vrieme krimskog rata za Carigrad. Trgovinom uglja počam od godine 1840. do 1849. bavile su se kuće: Stepana Kopajtića, Vincenca Zmaića, te Mate Miloša iz Bakra; potonji u manjem razmjerju, te se vidjelo velikih jeđrenjača i po 20 do 30 trabakula, koji su tovarili ugljeU; drvo i lies. Mislim, da je vriedno ovdje spomenuti kuću Franje Patka iz Bakra, koji je u razđobju od god. 1825. do 1835, mnogo holanđezkih brodova sa veiikimi jarboli natovario, te ih za talijansku luku G-enovu odašiljao, ali neznam kojim uspjehom. Trgovačka kuća G-iov, Franković na Rieci radila je od god. 1830 do 1870 u ogromnoj množini sa jelovimi borđonaii, liesom, treaicami i bukovim! đažičami, koje je dobivala iz šuma Para vica Čabarskoga (današnja gospostija Ghjczj), te pošiljala u Marsigliu, G-enovu i Grčku, dapače moglo bi se uztvrđiti, da je imala sa svakom vrsti Mesa toliki promet, koliko svi ostali trgovci. Sve ove trgovačke kuće, koje sam gore [spomenuo, radile su neumorno, nu kakovim uspjehom? Osim jedine skoro svietske kuće Vranicanv i Bakarčić, ostale su sve otišle bez traga u ponor nesmiljene trgovačke sudbine. Sve do otvorenja željeznica Zagreb, Zidanimost i Trst, bijahu rečene trgovačke kuće u uspomeni, na od ono doba počele su nazadovati sa tužaimi poznatimi posljeđicami. Sve ove kuće bile bi se još kako tako uzdržale, da se je godine 1680/1. po osnovi i želji bana Šokčevića mogla sagraditi projektirana željeznica Rieka, Bakar, Kraljevica i Senj u Karlovac do Zemuna; nu ali političke okolnosti dale su kasnije protivni pravac željezničkoj cesti, a time strovalile primorske gradove i kuće bez milosrdja, — |
| ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 24 <-- 24 --> PDF |
-™ GO — Kada je trgovina sa drvon) i agijenom u Bakarcu započela, dobavljalo se je drvo samo iz^gospoštine Fnžiiiske tako, da se je tečajem vremena protegla tija i do Imnil gospoštine Brod, Terbovsko i vojničke Krajine, Nakuadao pridodajem gore rečenom, da sam potražio stare spise kod šumarije u Bagu, kod saniarskog ureda a Otočca, kod lučkog ureda i bivše SanitilLsageDture, mi nigdje isijesam tragova našao osim to, da je doista u staro vrieme postojalo drvno skladište u Bakarcu, koje je upravljaao po kaaieralskom šumarskoLn uredu u Fužini i da je bilo az čitavo krajiško podgorje na moru drvarskih skkidišta kao ono u Sv, Jurju i Jablancu. Jablanac je osobito mnogo sa jarboli tržio, dakle prije lOO godina, a u Sv. Jurju tržio je sa drvi trgovac sada stari Vidmar, U Stiniei počela je trgovina sa liesom tekar god. 7860. Gornje mnienje g. J. Polica popratio je velezaslužni tajnik obrt, komore Senjske g. Cihilar ovako: 1. C hrastovili duga stoji radnja senjskoga tržišta na prvom mjestu, i to ne samo u pogledu vremena, već i u pogledu množine izvoza, 2, Za Senjom ide Bokar, pa onda Eieka. 3= Kraljevica se iztiče osobito u drugom liesu. 4. Bag dolazi tek u zadnje redove, a u forastovini nije radio nikad, kao što nije bio nikad ni izvozištem za Bosnu, niti tržištem u medjunarodnom prometu. 5* Doba najnovija stvara luke Bakar i Kraljevicu samo kao izvozišta za drveni ugljen, a iztiču se izvozom bukove i jelove gradje i sa drva luke: Novi, Y Sv. Juraj i btinica, koja je spojena liepom ua-jjetnom cestom sa Stirovačkom paropilom. Još doznajemo, da je Ambroz Yranicany priveo u svoje vrieme u život akcionarno družtvo za exploitaciju hrastovih šurna bosanskih i hrvatskih, kojemu je bila osjegarana podpora države s ugovori na 20 godina, ali se je družtvo odmah na osnutku razišlo, kako je banula zla poruka izFrancezke od haranja filoksere. Cl. kr, nadšumar Stražak preslušao je glede uporabe njemačke {bačvarske) gradje najstarijeg drvotržcr. Stev. Petrovića, koji ovo izpovjeđa: «U godini 1842. počela se je njemačka bavarska gradja u slav, šumah proizvadjati u neznatnoj količini od 1—2000 akova i to za prodaju po Banatu, a ne dalje. Ciena je bila tada po akovu 33 do 50 nove., a izradba 6 nove. Godine 1850. počelo se je izradjivati ova vrst gradje u većoj količini iz Bošnjaka za Schmitta i Hermanna iz Itegensburga, po Knollu iz Komletinca za Gaiizera iz Beča, po Teušu za Fischla u Regensburgu i t d.; a te dobe je i njeki Klopfinger iz Budapešte kupovao bačvarsku gradju od vlastelina u susjedstvu Osieka Tek poslie god. 1850. počela se je njem.ačka bačvarska gradja veoma u velikoj kohchii proizvadjati u dolnjo posavskih šumah DO Teusu v/. Mitrovice po Knollu iz Komletinca, po Banhhejeru iz Vukovara, no Njeršu iz Bošnjaka i t. d. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 25 <-- 25 --> PDF |
{)i Tim je dokazao isti Petrović sa starcem trgovcem Drazić, rod jeo Ličanin., koji se je sbog trgovine naselio u. Vrbinju, da KB je francezka duga počela raditi po Koturu iz Siska, te Vra^iicaniju iz Karlovca god. 1812. na vlastelinstva grofa Erdodija u Moslavini, gdje do god. 1849. i ovdje izradise na godinu 7—800.000 koiTi. iVanc. duge, a to proizvadjaJe uz šumsku pristojba od lOOC* kom. po 12 for. c. u, Docim su za izradbu 6—7 for., a za izvoz 5—10 for. c. n. plaćali. Godine 1851. kupio je Vranicani jeftinu šumu kod vlastelinstva Djakovačkog, te izradio ovu na fraEcezku dugu. Godine 1860. kupio je Vraaicani u bivšoj brodskoj i petrovaradinskoj pukovniji 30.000 biranih hrastova po 17 for. 50 novč. za franc. duga, a u ono vrieme plaćao je od 1000 kom. duge za izradbu 7 do 10 fon uz deputat, dočim je izvoz stajao 6—15 for. — IJuga ova izvažana je preko Karlovca u Senj i Kieku. Godine 1851. proizveo je u Orljaku (u brodskoj pukovniji) Kotur iz Siska 800 m^ brodogradje, a ovu je prodao po kubičnoj stopi u Sisku sa 1 for. 50 kr. c. n., a poslie toga napravljeno je ovdje još i 30.006 podvaljka za željeznicu Bielacrkva — Baziaš. Podvaljak prodavao se je tada po 1 for. c. n. docim se je za izradbu plaćalo tada 30 novč.j a za izvoz 5 nove. c. n. Od god. 1851. do 1854. napravio je Kotur u OrJjaku i u susjedstvu 2,600.000 kom. franc. dugS, a izradba ovih stajala je od 1000 kom. 4 do 8 for. c. n., dočim se je prodavala ta duga u Karlovcu po 125 do 130 for. c, n. Iz „Rapporto della camera di commercio e d´ industria die Fiume" od god. 1853, vadim ove podatke: Eieka smatrala se je u ono doba u trgovačkom pogledu kao Corona đelie Groazia (hrvatska kruna), a osobita se je pažnja obraćala drvarskoj trgovini. Spominju se ovdje u planinah riečke županije jelove i bukove prašume, u kojih neima ni javora, briesta, jasena ni lipe. Na vodenu se snagu osobito osvrće sbog Rječine, koja je imala preko 5000 konjskih sila za izradbu tehničku, a po gorskom kotaru bilo je 51 pila sa 80 testara, koje su godimice proizvadjale do 2,000.000 jelovih, bukovih i javorovih piljenica. Drvarska trgovina bila je za Eieku najodličnije životno pitanje, jer se trgovalo sa hrastovim dužicami, hrastovom građjom za brodove, jelovimi i smrekovimi bordunali, sa sitnijom tesanom gradjom, platnicam, bukovom dugom, tavoietima, šubijami, te sa stolarskom gradjom i t. đ. Ovakovoj trgovini smetala je osobito velika maltarina na Lujzijskoj cesti, te da bi to država preuzeti imala, dočim bi se ministarstvo postarati imalo za uredjenje Kupe i Save. Riečani brinili su se osobito tada za gradnju željeznice Vukovar—Eieka, a tako i za željeznicu Eieka—Sv. Petar, paiimje i željeznica Zidammost~Trst smetala. Hvale se na svoje velike dohođke, koji dolaze gradnjom brodova i prometom drva, nu boje se, da se promet ne navrati Dunavom napram crnom moru. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 26 <-- 26 --> PDF |
62 — Osim toga spominje se ondje, da se u Hrratskoj proizvađja na 10,000.000 duga, a od toga da se izvaža iz austrijskih luka 297.058 kom. u vr, od 49.608 fr. inih luka 5,895.195 , , n . 998-079 , dakle ukupno 6,192.253 kom. u vr. od 1,047.587 fr. Hrastove gradje dovažalo se je 250.000 kubičnih stopa. Interesantna su ovdje tehnologična nagadjanja o vrieđnosti planinske hrastovine napram onoj iz ravnica (st. 12.) kao i to, da je još tada od gore izkazanih 10,000.000 duge valjda Još oko 4,000.000 izvažano iz Senja, al najzanimivije se iztiče, da je najbolja ona amerikanska duga, koja se je za žestu proizvadjala u šumah Toscane i Romagne. Nadalje razabire se drvar, trgovina brojevno iz sUedećih podataka: Tesana gradja mekana: Iz austrijskih luka: 19.459 komada u vriednosti 43-575 for. Iz inih „ 45.175 „ „ „ 533.103 ^ Ukupno 64.634 komada u vriednosti 576.678 for. Murali, šubije i vesla: Iz austrijskih luka 25.300 komada u vriednosti 6.000 for. Iz inih „ 143.239 „ „ « 28.570 „ Ukunpo 169.539 komada u vriednosti 34.580~for.. P 1 atni ce: Iz austrijskih luka 5.160 komada u vriednosti od 4.236 for. Iz inih „ 2.344 „ „ „ „ 2.358 « Ukupno 7.504 komada u vriednosti od 6.594 for. Žaganice i oplatnice: Iz austrijskih.luka 372.766 komada u vriednosti 80.928 for. Iz inih 704.408 186.668 Ukupno 1,077.174 komada u vriednosti 267.596 for. G-orivog drva: Iz austrijskih luka 3,182 hvati u vriednosti 43.826 for. I2 ™h „ 1.798 „ „ „ 17.406 „ Ukupno 4.980 hvati iTvriednosti 6L232 for7 Drv enog uglja: Iz austrijskih luka 38 667 Čorba u vriednosti 107.375 for I^ ™J^ " 14.717 „ „ „ 45.454 „ Ukupno 53.384 Čorba u vriednosti 153.829 for. |
| ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 27 <-- 27 --> PDF |
— 03 — K a in e n i i 0 g u g 1 j a: Iz austrijskih luka 11.719 ce´nta n vriednosti od i L719 for. Iz inih „ ^^´0.097 „ , ., „ 20.097 „ Ukupno 31 816 centa a vriedaostiod 31 816 for. Za razjašnjenja uporabe drva dobro će nam doći još i ovi pabirci iz požežkog susjedstva Već izmedju god. 1830.— 1848., proizvadjao je podgoracki i našički vlastelin u samoupravi bačvarsku gradju, koju je robota na Dravu izvažala. Kadnici bili su izključivo Niemci. God. 1847. radio je Crnadak iz Zagreba u podgoračkoj ša?m francesku i englezku dugu. Godine 1847. radio je njeki Mazoni u feričanaćkoj šumi francesku dugu, te ju je jzvažao na savsku obalu kod Priečea, Godine 1856 do 1858. izvezeno je do 200 hrastova iz Polubaše u Kutjevaćkoj šumi za našu mornaricu. U god. 1830.—1850., plaćalo se je za izradbu bačvarske gradje oko Požege po akovu sa 8 kr. C. U., a danas 10—15 novč. U Osjeku tih godina prodavalo se je jedno bure sa drveniini obruči po akovu 70—80 kr., a g. 1890. po 1 for. do 1 for. 40 novč. Godine 1800. poznato je, da je mnogo oko Požege pepeljike proizvadjano, a u kutjevačkoj šumi trajalo je to i do god. 18G8. sbog staklane Trnke kod Duboke. Za proizvod 1 cente pepeljike plaćalo se je po 6 for. a prodavalo se je po 17 for. Kupac pepeljike bio je njeki Spitzer iz Osieka. a pepeljika odpren} aia se je u bačvah po 10 akova, te se je od bačve plaćala kirija do Osieka po 10 for. (Nastavit će se). 0 jagnjedu (topoli) u drvoredih uz ceste.* u broju 5. „Šum. Usta" omrzio je pisac na jagnjedovo stablo s toga, što se ono sadi u drvoredih uz ceste, a to me je ponukalo, da o tom i ja koju rečem, pošto me izkustvo o tom drugačije uvjerava. Posnato mi je, da topole sadimo u drvoredih s razloga, što brzo rastu, što se mogu velike presaditi, što se dobro klaštriti dadu, i što ih ljudi i marva manje oštećuju, nego voćke, U predjelih podvodnih, kao što je naša Posavina i Podravina, koji od poplave Save, Drave i drugih manjih potoka po više tjedana pod vodom leže i ta voda ceste i ptiteve od jednog sela do drugog često poplavljuje i tim svaki promet obustavlja, kao što to bude u Slavoniji, ne može drugo drvo u * Ovu razpravicu nijesmo mogli prije priobćiti sbog nagomilanog drugog materijala. Uredništvo. |