DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 12 <-- 12 --> PDF |
,-^ 48 — ´ Maloj Aziji već u najstarijoj dobi poznata bila, a kasnije spominje se i žirenje krmadi po Bjekih otoeih grčkih, kod Galla i kod Germana, te konačno i u Panoniji. Ako si predstavimo ono, što o hrastu Semler priča, te ako sravnimo podatke iz parižke izložbe napram dogodjajem, koji su se medju narodi zbivali, onda je moje uvjerenje, da je hrast isto tako u Europu prenesen, kao što^i vinova loza, kesten i mnoge druge vrsti drva iz Male Azije, te da je ondje njegova prava domovina. Hrast nalazimo kao đomorodno drvo samo izmedju 30—40« sjeverne širine, te iapod polutnika po svemu svietu i to po ravnicah i brežuljcih. Prema tomu prenesen je on u Lombardiju, Mletačku, Francesku, Germaniju i u Panoniju. Ako bi povjesti vjerovati morao, onda bi jedino dopustio, da je hrast domorodan tekar uz Po, a inaee nigdje u Europi. Nu pošto se na temelju povjestničkib podataka nijesam mogao uvjeriti o tom, da nisu i Kelti ili Galli kadri bili isto tako iz Male Azije žir kao hranivo ljudsko i životinjske donieti, te ga usaditi kao cienjenu vrst drva popat Rimljana, koji su kesten, vinovu lozu i ine vrsti prenašali, stoga nevjerujem ipak, da je hrast ondje domorodan bio, već bi mu možda južna Španija pradomovina biti mogla. Mi smo vidili, da Grci o hrastovih šumah vrlo malo spominju, ali mnogo 0 crnogoricah kao i Eimljani, i tek kasnije, kad su hrastici uz Pad pooarasli, spominje se, da se je u sladkih vodah za plovitbu hrastovina upotrebljavala, doeim se je jela i omorika rabila za brodogradnju po moru. Na otoku Phrijgiaj Hvaru, Sardiniji i t. d, osfcanci šuma (ne pojedinih exemplara) po današnjoj geografiji bilmstva jasni su nam dokazi, da je u našoj domovini doraorodna bukva, jela, omorika, javor, tisa, jasen, briest \ t d., ali ne hrast, niti bor, kao što ove dvie vrsti nisu domorodne niti u Njemačkoj, niti u Austriji. Da nije hrast u nas domorodan, to nas poučava njegovo životosiovje. Ove zime prokušavao sam više vrsti šumskog drveća glede uztrajnosti proti naglom prelazu temparature postepeno od 0´* do B^, te čak do 0"— 18*" i obratno, te sam došao do uvjerenja, da je hrast znamenito osjetliviji od svih naših vrsti drveća, dapače i od samog kestena. Odtud nastaje pitanje, zašto nalazimo ne samo kod mladih, nego i kod starih hrastova obično svake oštrije zime premrznate grančice od zadnje godine kao u drugih vrsti bilja iz toplijih krajeva donesenih, a zašto to ne nalazimo zaista kod domorodnih hrastova ? Da je hrast donesen u Njemačku, razabire se to iz podatka 8eidenstikerovih, akoprem on to nieče i akoprem ne može ničim dokazati, da su ondje, gdje su hrastići i borici na bivših oranicah već mnogo stoljeća stajali, prije oranja oranica takodjer hrastići stajali. Da su Germani upravo za dobe rimske kulture prenesli hrast na neplodne oranice, evo dokaza iz statistike dr. Zeo-a. U iztoČ!ioj Pruskoj^ oko Konigsberga ima u šumah samo 1^^/^ hrastoviue. a isto tako i u Prusko-Šiezkoj, doćim oko Berlina ima 3^/o, oko Coslina i Štetina 7^0, oko Straisunda i8^/o, po Holsteinu oko 10%, isto toliko i oko Ma^ |