DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 16 <-- 16 --> PDF |
52 — brežuljke i briegove, bijaha i peterostruko veći prostori već u početku za toliko neplodniji, jer je poznato, daje bukva za krčenje Bajprikladnija vrst drva. Širenje tih oranica bio je pravi uzrok razprostiranja Slavena i cim dalje napram vrelam dopiraše, tim brže zapoceše poplave, a od tada nastadoše i močvare. S toga je moje tvrdo uvjerenje, da bi se kopanjem mora na svakoj naplavnoj zemlji uzduž spomenutih rieka, pa većim dielom i po današnjih bara nai5i mogao ma po koji sloj, koji će trag bivšeg plitkog oranja dokazati. U dobi, u kojoj su Rimljani u Panoniju došli, bijaše sve tlo pristupnije za oranje, odnosno oni nadjoše zapuštene ili obradjene oranice, a ove posliednje bijahu već od rieka znatno udaljene. Ovdje nenadjoše oni mnogobrojne narode, nego narodiće, koje su lako podjarmiti mogli. Rimljani poznavajuć već tada sve kulture, pa imajuć stalne zakone za čvrstu i trajnu upravu, mogli su se održati ovuda više stoljeća, a jer je prieka nužda i samo nužda Rimljana, u inače manje ratarskoj Italiji, prisilila zamišljati uporabu djubra od stoke i pepela, pa jer su i korist ugara poznavali, bijaše jim moguće jur zapužtene, nu liepe ravnice opet za oranje upotrebiti, ali zaista daleko primitivnije, nego što se to danas kod našeg seljaka igdje vidjeti može- Rimijan je u Italiji harao šume, jer je za mornaricu i za drugu porabu trebao drva, ali je i težko osjećao nestašicu šurna. već prije došašća u Panoniju. On je znao, a i morao skrbiti za šumske uzgoje kao narod, koji se je privezao na prostor, gdje je jednom sjeo, kao nijedan poznati nam narod, teje, kako nam to Seidenstiker ])rij)ovjeda, u Italiji uz svoja imanja sijao čisti hrast i izvrstno se razumio u uzgoj mladog drveću u svojih arbustumih. Prej)reden Rimljanin, ako i nije velike šume ])0 Italiji umjetno sijao, što bijaše ipak unosnije tada za njega, ipak je umjetno ])očeo sijati hrast po Panoniji ponajviše sbog njegova j)loda i sbog goriva drva, a ne sbog gradje. On je hrastovu gradju za m.ornarica tek mnogo kasnije rabiti počeo, a prije rabio Je samo drvo od cniogorice; nu brzo je osjc^tio, podioživ si Gaile uz Pad, koliko je hrastova šuma vrieđna za žirenje, a znao je cieniti i vriednost svinjetine te ga to ponuka, da posvud sije kesten, hrast i vinovu lozu. To je on sve izvrstno umio, pa u toli zapuštenih predjelih morao je kao dobar gospodar sve učiniti, da tako nove provincije bogatijimi učini. Od te dobe tekar spominje se uvoz svinjetine iz Panonije. ^ Ako si pomislimo udaljenost još tadanjih bukvika bez hrastika po Ugarskoj ili po Slavoniji, onda možemo zaključiti, da su i drva za gorivo skupa biti morala, pobto si Sriemac primjerice još i danas iz Dila oko Broda ili iz bukvika oko Mohača potrebito gorivo nabavljati morao. Ye<\ ova jedica potreba morala je Rimljana siliti na kulturu hrastika. Šumii, koja je zasadjena m bivšoj oranici, rodi prije plodom, nego na šumištu, a to biva osobito onda, ako se njeAto riedje žir sije. Tako su i Rimljani pnje radili, u svrhu, da manje žira iz okolice Pada uvažaju, te su tako vec za 30-40 godina u umjetno gojenih šunmh obilno sviaje žiriti mogli. Ovako nastaže hrvatski srbski hrastici. Zlatnu požežku dolinu zatekli su´ Rimljani prašume |