DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 18 <-- 18 --> PDF |
54 — već oko god. 1000 pr. Is občenito šume manjkaše, a da je ta nestašica u ovuda poDajpače vladala u dobi, u kojoj su se narodi počeli seliti (oko g. 376. po Is,) i da su hrastici hrvatsko-srbski i t. d. po Paaoniji sadjeni bezu^getuo u dobi rimskih careva od godine 58. pr Is. — 375. po Is- Dali je to bilo za vrieme vladanja Probe iii Justiniana ili kojeg drugog cara, o tom neka specialisti povjestničari razmišljaju j dokažu. Mi smo dakle onud, kud danas hrastici dopiru, imali čiste bukovine kao prašume, a hrastovih prašuma osim u navedenih pojasah širine ueima. Nu imali smo takodjer i jelovih i omorikovih prašumu, kojih još i danas obilno ima, a da je lipa iz ruskih šuma k nama vjetrovi donesena, stoje posve moguće, sliedi po današnjoj geografiji bilinstva odtud, što se ta vrst samo tamo u porastlinah nalazi. 0 uporabi : Rimljani zatekli su u našoj domovini samo bukove, jelove i smrekove šume, koje su bile uštrkane sa brestom, jasenom, lipom, javorom i grabrom, kako je gdje. Oni tada nisu mogli svoja krmad hraniti i gojiti u takovih šumah sve dotle, dok u II, III. i IV. stoljeću po Is., umjetno zasijani hrastici za žirenje nedorastoše, a od tada mogli su prije došašća Hrvata i Srba u današnjoj našoj domovini svoju krmad jur u velike po šumah žiriti, a to jira bijaše tada glavna šumska privreda uz pašu. Da su Hrvati i Srbi odmah tu unosnu granu marvogojstva po primjeiu fcimljana njegovati počeli, o tom neima sumnje, pošto su bili dobri ratari, a još bolji pastiri. Ouii smo, da su Rimljani i pepel za gnojenje oranica rabili, a u tu svrhu bila je bukovina najizvrstnije sredstvo. Da ii su tako i naši pradjedovi radili, 0 tom se samo naslućivati može. Pepel počeo se je znamenito proizvadjati tekar oiida, kad je staklarstvo započelo, a proizva-ijala se je pepeljika´ oko godine 1757., te se je do Strasfurtske pepeljike (K. 0,) proizvadjao po svih naših šumah od jadranskoga mora do Zemuna, o čem nam humci pepelana na sve strane dokaz pružaju, a osim toga i bolesti šuma, koje su postale sa požari usiied pepelarenja„ Rimljani nisu mnogo šumu za gradnju kuća trošili, jer po ostancih znamo, da su dapače dovratnike i doprozornike iz kamena gradili, i jer su u pečenju cigla pravi majstori bili, te su iz cigle gradili kanale i drumove zidali. Mornarica pako na na Dunavu, Savi i Dravi malo je drva trošila, a o drvarskoj trgovini neima inog traga, nego samo u Sisku, nu i to je bilo samo za localnu porabu. U ono doba nebijaše niti drvotrošnih tvornica, pa se izvjestno reći može, da uz tadanje stanje porabe drva i uz tadanje stanje prometala, nije izvoz drva IZ naše domovine Rimljanom nikakve koristi davao. Rimljani bu tek uz jadransko more u L i IL vieku pr. Is. najbližje šume od kako je u Italiji bolje gradje pomaujkalo, rabiti počeli. Scburiui^el Vvvdi u svom djelcu o Krasu, da je Lstrija za Eimijana bila presretna zenilja, imaju ć žitarica u izobilju, a isto i ulja, koje je iza campanskoga, najbolje bilo. Gradjevnog drva za kuće i ladje bijaše vrlo mnogo, dočim su sječin^i tek n ovom poluvieku zasnovane. Godine 1150- Istrija, koja je o.sim Pise, MHetačkoj pod |