DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 21 <-- 21 --> PDF |
»" 57 -^ 3. Od drvlja piaća se 5 postotaka, a od ostale robe, koja se iz zemlje kneževe vozi u Mljetke, plaća se jedan i jedan četvrt dukata po stotini. 4. Svaki rijljetački brod prost je od lukarine, ako bi pako krcao vesla, plati 15 postotaka. 5. Od robe, koja se vozi n Brinje i Modraše za domaću porabu, nepiati se na vratih senjskih ništa; od papra, pamuCne tkanine i druge robe plati se na Vratniku i Brirju IO solda. G. Od svake stvari, koja se vozi u Senj, te se ondje proda plati se, ako se s trgovinom (targouan) drugčije nepogodi, desetina. 7. Od običnog vina plati se IV^? od maivasijskog 4, a od romanjsskog 2 solda po staru. 8. Od željeza i dragih kovina, što se iz Mljetaka vozi u Senj, nepiati se ništa ; od prostoga sukna na vratili senjskih jedan groš iii 32 mala. 9. Od svake robe plati se u Erinju 20 solda i 2 mala, a u Modrušam četrdeseti dio od onoga, što roba u Mljetcih stoji. iO. Ako bi Mljetčani i mljetački gradjani stanovali u Modrušam i u njihovom kotaru, prosti su od svakoga tereta, robote i od svake daće, te slobodno mogu voziti svoju robu u Mljetke. 11. Od dinja („maluntie") i aaranača (jjromanie"), koje idu iz Mljetaka za prodaju u Senj i u Modruše, plati se po bačvi na vratih senjskih 23 mala, isto i na Vratniku, docira u Brinju pako 10 solda, a u Modrušam četrdesetina. 12 Mljetački trgovci, živući u Zagreba ili drugdje, proiazeć robom putem Mođruša a Senj i dalje, nepiati u Senju ništa, samo u Modrušam od četrdeset po jedan, natrag ju vozeć plate samo za osobu 5 solda u Brinja, jedan na Vratniku, a jedan na vratih senjskih; ako robu proda u Senju, plati desetinu, ako se s trgovinom nepogodi. 13- Ako bi jedna stranka u zemlji druge, i!i ova u zemlji one, koju znamenitiju povlasticu uživala, nego što se u ovom ugovoru navadja, tada ima dotična stranka upitnu povlasticu točno držati. (Tako dodjoše Talijani, a Senjani upravo Mljetčane narnamiše u svoj kraj!). Godine 1488. dozvolio je kralj Matija u Beču gradjanom senjskim, da si slobodno sjeku i pile daske i grede za gradnju kuća u obližnjih šumah br i niskih i modruških. Kako je austrijski Njemac u Senju gospodovati počeo, tužakali su Senjani cesto, a izmedju ostaloga potužiše se na ugarskom saboru god. 1630, da njemački častnici povriedjuju gradske medje i pravice, te po pogođbah sa Mljetčani šume izkrčuju , našto bude i car Ferdinand II. zamoljen, da tu tužbu uvaži. — Već oko god. 1G&3. samovolja njemačkih častnika u svakom obziru izazvala je Senjanej da se kralja Leopoldu L potuže i ovaj to uvaži, a izmedju onih povrieda navedoše i to: da im gradske šume po volji sjeku, te nezakonite i proti privelegijam daće oamiću i t* d. |