DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 23     <-- 23 -->        PDF

™ r>9


živahna trgovina sa drvom, a ponajglavnije sa jelovimi borđonaii po Luki Tomcu
iz Fužine i Maitinu Policu iz Kraljevice na račun franceske kuće Antona
Boriet, a kašnje trgovalm sarni zs. sebe sve do god. 1857. i to uvjek sa dobrim
uspjehom i dobro situirani pod imenom Toračeva kuda u Kraljevici.


Ovoliko znadem o trgovini sa drvi u Bakarcu i Kraljevici s dodatkom, da
je od godine 1847. do 1857. prispjevalo godimice n Bakarac mnogo hiljada
bordonala na račun Mate Polica, a odavle po moru u Bakar za ukrcavanje
velike jeđrenjace."


Trgovina sa drvom bik je u Bakra sve do otvoren a Ludovicejske ceste
iz Karlovca oko god. 1820. mrtva, ali otvorenj m ove postade najednoč Bakar
veoma važan, imenito sa prometom hrastovih dužica, koje su iz Karlovca dolazile
najviše za trgovačke kuće u Rieci, t. j . ^a Scarpu, Ciottu i Bakarčića,
te za franeesku kuću A Bonneta, Velika i živahna trgovina u Bakru bila je
od godine 1S40. do 1856., pošto u to vrieme nije bilo ništa neol)ična, ako se
je vidjelo koga dana po 20, te i više velikih brodova jedrenačkih i toliko trabakula,
koji su privezani bili uz rivu, krcajući svi na jedanput dužice, bordonale
i trenice, a nješto i bukovih šlipera za franceske luke: Marsigliu, Getu i
Bordo. Istodobno igrala je veliku ulogu i trgovina sa borđonaii po doinaćlh trgovačkih
kucah iz Bakra kao: Mate Polica i braće Medanića, kako sa borđonaii,
tako još više sa trenicami i inim liesom za Algier, te i u ostale afričke luke,
kao što i u vrieme krimskog rata za Carigrad. Trgovinom uglja počam od godine
1840. do 1849. bavile su se kuće: Stepana Kopajtića, Vincenca Zmaića,
te Mate Miloša iz Bakra; potonji u manjem razmjerju, te se vidjelo velikih
jeđrenjača i po 20 do 30 trabakula, koji su tovarili ugljeU; drvo i lies.


Mislim, da je vriedno ovdje spomenuti kuću Franje Patka iz Bakra, koji
je u razđobju od god. 1825. do 1835, mnogo holanđezkih brodova sa veiikimi
jarboli natovario, te ih za talijansku luku G-enovu odašiljao, ali neznam kojim
uspjehom.


Trgovačka kuća G-iov, Franković na Rieci radila je od god. 1830 do 1870
u ogromnoj množini sa jelovimi borđonaii, liesom, treaicami i bukovim! đažičami,
koje je dobivala iz šuma Para vica Čabarskoga (današnja gospostija Ghjczj),
te pošiljala u Marsigliu, G-enovu i Grčku, dapače moglo bi se uztvrđiti, da je
imala sa svakom vrsti Mesa toliki promet, koliko svi ostali trgovci.


Sve ove trgovačke kuće, koje sam gore [spomenuo, radile su neumorno,
nu kakovim uspjehom? Osim jedine skoro svietske kuće Vranicanv i Bakarčić,
ostale su sve otišle bez traga u ponor nesmiljene trgovačke sudbine. Sve do
otvorenja željeznica Zagreb, Zidanimost i Trst, bijahu rečene trgovačke kuće
u uspomeni, na od ono doba počele su nazadovati sa tužaimi poznatimi posljeđicami.
Sve ove kuće bile bi se još kako tako uzdržale, da se je godine
1680/1. po osnovi i želji bana Šokčevića mogla sagraditi projektirana željeznica
Rieka, Bakar, Kraljevica i Senj u Karlovac do Zemuna; nu ali političke
okolnosti dale su kasnije protivni pravac željezničkoj cesti, a time strovalile
primorske gradove i kuće bez milosrdja, —