DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1893 str. 29 <-- 29 --> PDF |
65 u tu svrhu bolje od hrastoviue. 1 za druge gra^lrsje rabi se topolovo drvo. Ako njegda topolovina pije vrieduost imald^ to ju ima daaas^ jer sa svcjjstva topolovog drva u raznih prilikali prokušana. G. pisac praporaca, da sadimo po pa^^njacili uz ceste i po .nasipih razno korlstno drveće, o. pr. voćke od svake vrsti onako, kako to čine u daigih naprednih zeinaljah. To je sve liepo. Nu i kod nas se je to čioilo, kao što se to primjerice vidi u Slavoniji, u bivšoj vojnoj krajini, gdje ??e još i danas vide ostanci starih voćaka isz ceste. Dacas se to nećini, a da se korlstno voće i danas poeme saditi, nebi to ništa koristilo, jer bi sav mar i troSak uzalud bio, kad se može već unapried znati, da će sve to bili za kratko vrJeiae utamanjeno, pa ako se i koja voćka uzdrži, te i plodom urodi, neće joj Ije do´/.rieti, jer će ga djeturlija i čobančad, koja se rado u^ ceste igrom bavi, prije omlatiti, nego što će dozrieti. Za takove voćke nitko nemari, niti se po kom čuva i nadgleda. Kako su ljudi pohlepni za voćem, spomenuti ću m.imogred sliedeći primjer iz moje prakse u području bivšeg titeijskog batalijuna. Dotična satnija u mjestu Kovilju, gdje sam i Ja prebivao, dobila je od njekog vlastelina iz Bečkereka 40 komada liepih odraslih johovih sadnica, da je posadi. Ja sam se primio toga posla, a to tim radostnije, pošto u bivšem titeljskom batalijunu nigdje neraste joha (jalša), te sam bio željan, da ju razplodim. Dotični kapetan dao mi je radnika, koliko sam trebao za presaditi jošiće u drvored kraj Dunavca (jedan rukav od Dunava), koji tik mjesta teče. Kod presadjivanja sadnica opaziše radnici, da to mora biti njeka osobita vrst drva, na što sam ^a u šali kazao, da će na tih t^tablih rasti naranče. Oni mi na to odvratiše, da je vriedno, da se dobro posade i ograde. Nakon trećeg dana u zoru opazio sam, da su sadnice iz drvoreda skoro sve izvadjene. Kapetan bio je aa to ljutit, te reče, da bi tate s toga osjetljivo kaznio. Tražilo se i propitkivalo u selu na sve moguće načine, ali tatom ni traga ni glasa, kano da ih je Dunav odnio. Nakon četrnaest dana reče mi kapetan, da idemo kroz selo, da vidimo, da li su ljudi pred kućami, kako je to ođređjeno bilo, dudove posadih. Zaputismo se duž sela, a na kraju istog opazio sam pred jednom kućom, da su dva drveta kao navlas sa trnjem do vrh krošnje ogradjena. Zavirio sam u tu ogradu i opazih, da su to jalše, koje su mjesto dudova posadjene bile. Kapetan primjetio, imamo sad jednog tatu, te ćemo i ostale naći u selu, ali nenadjosmo više nikoga, te nam nepreosta drugo, nego čekati do sgode, da i ostalim tatom u trag dodjemo. Nakon mjesec dana zaputio sam se sa lugarom u lov> te iias put nanese kroz njeki vinograd. Najednoć opazio sam 8 komada posadjenih jalša, koje su iz drvoreda izvadjene bile. Lugar se je začudio i reče, da je tp vinograd onog istog kaprala, koji je na radnike pazio, kad su sadnice u drvored sadjene. — U drugom vinogradu dalje nadjosmo još tri jalše, a skoro zatim dočuo sam, da ima još u selu u vrtovih posadjenih jalša i to: kod učitelja, trgovca, birtaša, više zanatlija i seljaka. Potužio sam se popu, kako mu je |