DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1893 str. 18 <-- 18 --> PDF |
— 92 — Iz gornjih podataka razabiremo, da su se iz šumS, spomenutih imovnih obćina s izvozom trupaca i polutrupaca za inozemstvo bavili izključivo sami tudjinci i da je proizvadjanje trupaca i polutrupaca započelo počam´ od god. 1886. sve više rasti. Odrvarskom orudju. Pošto orudje za drvarstvo i na povjest šumž. upliva, s toga ću ovdje koju reći i o takovu orudju. Uporaba sjekire i klina je prastara skoro kod svih naroda, a čuli smo, da su ovu već i Egipćani, Grci, Rimljani te drugi narodi poznavali i to u isto doba, kad su počeli rabiti željezo i nado, iz kojega su i sjekire pravili. Sjekira rabljena je u pradavnini pa skoro do XVII. vieka po Is. za obaranje stabala, akoprem su narodi istodobno poznavali i ručne pile, naime popriečnu i podužnu pilu. Sjekira bilo je svakovrstnog oblika, ali reć bi, kao da su svi narodi davali sjekiri za drvarstvo onaj isti oblik, kao što su sjekire za bojnu svrhu rabljene, a toga radi vidimo dan danas kod hrvatskog i srbskog naroda bojni oblik sjekire kod taakozvanog nadjaka, koji se i danas u Slavoniji rabi. Ovakova sjekira spretna je ne samo za bojnu svrhu, za tamanjenje dračja, nego i za izradbu drva, i to za presjecanje, tesanje i kvacanje. Slavonac bez nadjaka neide nikamo, jer je nadjak lagana sjekira malimi ušicami i ljutom oštricom na dugoj plosnatoj držalici. Ova vrst sjekira može se s toga slavonskom zvati. Sjekiru hrvatsku (kranjsku) udomačili su Italci u ono doba, kad je uzduž jadranskog mora po Istri i Hrvatskoj započelo izradjivanje gorivih drva za Italiju oko g. 1300 po Is., a to s toga, što joj racionalnijeg oblika neima za naše vrsti drva. Istu vrst sjekiri, koje su do tri puta težje od slavonskih od iste duljine i razmjerno od iste jakosti, te od isto tako dugih ušica nije Slavonac i Srbin sve do god. 1850. poznavao sve do onih godina, kad su Hrvati iz Istre, Kranjske i Hrvatske počeli u Slavoniji izradjivatl hrastovinii. Bradva je stara, a ovu poznavahu tesari u najstarijoj dobi. Bradva kratko nasadjena i dugim oštrilom opet nas sjeća na prelaz bojnih sjekira, te je nedvojbeno, da je ova i kod nas prastaro orudje. Bradvilj je za tesanje najracionalnije orudje, ali je poraba istog za tesanje hrvatski specialitet. On je uveden u porabu poslie hrvatske sjekire, te možemo tvrditi, da su se najstariji bradvilji počeli u XV. vieku kovati. U Slavoniju i Srbiju donieli su prve bradvilje oko g. 1850. Hrvati, kada su se ondje počeli izradjivati hrastovi podvaljci (podsjedci). Pile ručne su prastare u različitih oblicih. One su svakako mnogo starije, nego što su podužne pile. Poprlečna pila nije se rabila do u novije doba skoro kod svih naroda za obaranje, a to s toga, što nije bilo ni potrebito, da se drvo štedi. Hrvati počeli su popriečnu žagu ponješto rabiti u XIII. vieku, a za obaranje stabala počeli ju rabiti oko g. 1800. Kad su Slovenci (Kranjci) g. 1850, prvi puta kao šumski radnici naramljenom podužnom žagom u Slavoniju i Sr |