DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1893 str. 38 <-- 38 --> PDF |
— 112 — one, koji su u trgovini sa drvi bili najglavniji pokretači, a ti su: Vranicani, Scarpa, i Ciotta iz Rieke, te Francesi Bonetta, Henry i Gueza iz Marsiglie. Za trgovinu sa francezkom hrastovom dugom i gradjom stekoše si liepo ime Ivan Nepomuk Turković, Franjo Tiirk, stari Kovačić, Davila Dadić, Ladjević, Rogović, Lukšić, pa Meyer svi iz Karlovca; nadalje Kotur i Viđali iz Siska, Franković, Burgstaller, Ciotta i Šimot na Rieci, pa Bonetti, Bauer i drugi. K tomu su se kasnije podigle kuće: Janković, Veselinović, Šipuš-Morović, Gašparac, Dražić, Miškic-Sepić, Gumbersbach, Weiss, Pollak, Rechnitzer, Gamiršeg, Ružićka, HartI, Hermann, Blažić i t. d. Sa njemačkom bacvarskom gradjom zanimaju se ove trgovačke kuće: Stevan Petrović kao najstariji u Slavoniji, Ružićka, Njerš, Knoll, Banheuer i t. d. a inače iuozemci kao: Schmit, Hermann iz Regensburga, Vuk i sin iz Budimpešte i t. d. Po onomu, što smo o čeličnih hrvatskih trgovaca naveli, možemo uviditi, da je bilo dosta muke i truda, dok su se izmudrili, kako da kod nas trgovina na bolje pokrene. Ali i bečka izložba u god. 1857. pomogla je našoj trgovini, osobito glede trgovine sa hrastovinom, a ne malo i razriešonje šumskih služnosti, jer je na temelju gospodarstvene osnove sad svaki vlastnik šume svoje suviške prodavati mogao, bilo to u državnih, obćinskih, gradskih, vlastelinskih šumah i t. d., pošto su dužnosti svakoga šumskoga posjednika kao mora pritiskale i morile. Trgovac bez šumara nemože se kod valjano uredjenog šum. gospodarstva niti pomisliti kao što niti kod gojitbe i čuvanja šuma lugar bez šumara Da su Hrvati doista već od god. 1862. do 1873. trgovačku zlatnu dobu dočekali, zasluga je samo našeg cielog naroda, koji je god. 1860. podigao krize-, vačko učilište i od tada stekao si uzpoređ oko 287 drvar, trgovaca i do 267 šumara, te do 1435 lugara, dočim nam i naša trgovačka učilišta uz trgovačko obrtne komore idu ruka u ruku, te tako krenusmo od godine 1878. dobrano napred. Prjje nego što ćemo se razvitkom naše trgovine poslie god. 1873. baviti, spomenuti ću još i to, da su po današnjoj modruško-riečkoj županiji ponajviše sbog trgovine sa drvi mnoge ceste izgradjene, kao što cesta od Žute Lokve u Senj god. 1837., od Janjča-Stinica g. 1860, a u tom razdobju i cesta od iS^ovog— Zavalje, Priboj—Otočac, te primorske ceste: Senj—Povilje, Novi—Selce, Grižane— Kraljevica, Bakarac—Bakar, Rieka; vinodolska cesta: Novi—Bribir, Grižane— Križište; Kostrenska cesta: Sušak—Kostrena; Delnička cesta: Delnice— Brod; gerovska cesta: Gerovo—Mrzlavodica ; čabarska: čabar—Tršće, Čabar— Prezid; brodska: Plešće—Kom. Moravice, Thurn Taxis: Lokve—Crnilug, šumske ceste: Smriekovac—Jelenje, Gerovo—Kamenjak, Razdolje—Mrkopalj i t. d. Kakovu je po prilici trgovačku važnost za te dobe naše Primorje imati moglo, iztaknuti ćemo samo to, da je na pr. Bakar još god. 1780. imao promet u vriednosti od 683.000 for., te su ovdje u razdobju od god. 1850. do 1860. |