DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3/1893 str. 42     <-- 42 -->        PDF

— 116 —


Zimotren. Starije drveće ima obifino debelu i hrapavu koru, koja kad nastane
vlažno vrieme, mnogo vlage upije. Poznata je činjenica, da se voda prelazeć u led
nješto raztegne i to takovom silom, da zemlju ne samo´razrahli, nego i najtvrdje kamenje
razori. Prije smrznuća pako umanji se objam vode. Ako nastane dakle jaka
zima, onda de se vođa, koja se je u kori zaustavila, najprije smanjivati, a ako se
smrzne naglo, onda de se razširiti, te koru na drvetu razđerati, Dođje li u ovu pukotinu
voda, pak se kod naglo nastavše zime smrzne, nastati de na onomu mjestu zim
0 t r e n. Da se dakle zimotren zaprieči, mora se najprije predusresti skupljanju vode
u kori, a to se postigne tim, ako se odstrani gornja debela kora. Samo se po sebi razumije,
da se ima odstraniti samo vanjska debela kora, a da se nesmiju nutarnje žesti
kore ozlediti, jer bi inače drvo uginuti moralo.


Zimotreni se moraju zamazati drvnom meltom (Baummortel), a manje pukotine
sa vrtnom masti (Baumwacbs).


Kompas-biljke. — Lovci i putnici pripovjedali su ved u početku ovoga sto-
Ijeda, da su na amerikanskih praerijah našli biljku, koja sjevoro-južnim položajem svojih
listova putnikom omoguduje njeko ravnanje u silnih onih ravnicah u onih đanah, kada
oblaci prikrivaju sunce, te u nodi, kada znezdk vidjeti nije.


Dulje vremena držali su to učenjaci bajkom, dok se nije to pripovjeđanje uslieđ
vjerodostojnih mnogih svjedoka, te njihovih opisivanja zaista dokazalo.


Amerikanska ta kompas-biljka (Silphium laciniatum) jest rutava i veoma dlakava,
vec´a od čovjeka, sa velikimi dvogubo perastimi listovi i cvietnimi glavicami, koje su
veličine onih naših sunčanica. Okomito kao ruke stoje njezini listovi prama gore u dvih
suprotnih smjerovih točno u podnevniku tako, da listovi s jedne strane stapke uviek
prama sjeveru kažu, đočim listovi s druge strane stapke stoje prama jugu.


Isto svojstvo pokazuje i kod nas raztuda divlja ločika (Lactuea scariola), koju
često na pašnjacih i okrajcih puteva nalazimo, te prema tomu možemo ju takodjer nazvati
kompas-biljkom.


Dulje vremena nagadjahu stručnjaci koje kako o uzroku, zašto listovi pomennte amerikanske
biljke baš samo opisani smjer primaju, dok nije njekomu biljoslovcu dr. C. Stahlu
u najnovije doba pošlo za rukom, da taj pojav raztumači. —


Kao što naime vedina bilina gornju stranu svojih listova prama svietlu okreče
u svrhu, da čim više svietlo upije, isto tako ima i biljkfi, osjetnica, n. pr. prave akacije,
koje doduše jutrom i večerom listove svoje prama svjetlu pružaju, ali jih u podne slože,
te samo okrajke istih suncu okrenu, da jih čim manje zrkka pogađja, pošto žegu ne-
pođnose. — Izvanredno pako osjetlive su prama sunčanoj žegi kompas-biljke, s toga one
svoje listove trajno postavljaju u podnevnu crtu (sjevero-jug) tako, da gornju i đolnju
stranu listova sunce samo u jutro i po podne obasjati može.


Ako se premjeste kompas-biljke u trajni hlad ili pod staklenik, onda do sada
tvrdokorno poprimljen položaj svojih listova napuste, a to je dovoljan dokaz, da je gornje
tumačenje istinito. Sz.


Đaždeće drvo. — Poznato je, kako su stari pripovjedali o njekom drvu, koje
daždi, te koje se nalazilo na kanarskih otocih. U pričah starih mornara nazvano je ono
plačudim đrvetom. Tomu se smijali današnji prirodoslovci, ali se čini, kao da se opet
takovo drvo našlo. 0 tom pripovjeda „Le Monde des plantns", koji je tu viest crpio
iz „Indian Dailj^-Nevs* sliedede : Dažđede drvo nalazi se kraj mjesta Arai u distriktu
Dhurbunga, te je tamo poznato pod imenom „Nim". Međju tamošnjimi stanovnici učinilo
je ono veliku uzrujanost, pošto misle, da se tim drvom pokazalo kakovo božanske bide.
Ne samo obližnji žitelji, nego i ljudi iz dalekih krajeva dolaze onamo, da se poklone
i da motre to čudovište. A samo se po sebi razumije, da ovo čudovište, te voda, koja
iz njega kaplje, mora da ima čudotvornu moć.


Po iztraživanju se je dokazalo, da je ta vođa kao obična, nu to niti najmanje
uesmeta, a da se nebi od ondašnjih žitelja uzimala kao liek za razne rane, dapače i