DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1893 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 163 ~ Takova izvješda imađu se takođjer priložiti uvodno spomenutomu periođigkomu izvješdu o djelovanju kr. županijskih nadšumarah, koje, kako je jur navedeno, svake V4 go Sa drvarskog tržišta. Izvoz dužice iz Austro-Ugarske. Sveukupni izvoz dužica iz Trsta i Rieke iznašao je u prošloj godini 41,448.826 komada, nasuprot 67´/a milijuna u god. 1891, Od toga dolazi na Trst 7,240.323 komada t. j . za 102.711 manje, nego li u godini 1891., na Rieku 34,218.503 dakle za 25,327.708 komada manje, nego li u g. 1891. Sitnice. željezni pođsjeđci za tračnice ne traju dugo. U prokopu (tunelu) blizu Stuttgarta morali su sve željezne podsjedke izvaditi, prem nisu dugo ležali, te jih izmieniti sa drvenimi podsjedci. Željezni podsjedci bili su tako izkvareni, da su jih morali izmieniti sbog osjeguranja vožnje. Ovu vijesticu priobćila je „Continentale Holz-Zeitung" u br. 7. t. g. Ubijen ogroman medjed. U „Narodnih Novinah" broj 48. od t. g. priobdio je njeki S. u dopisu iz Mrkoplja sliededu zanimivu crticu o lovu na međjeiia: Juraj Kumer, seljak iz Begovarazdolja, župe mrkopaljske, dojavi kr. šumaru gosp. Ivanu Kranjaku, da zna za jedan medjeđji brlog, pak ako šumar želi na medjeđa poći, da de ga povesti. G. šumar dogovori se sa mjestnim kapelanom g. Mirkom Pacherom, te oni odliiče međjeda u brlogu potražiti. Dne 23. o. mj. krenu dakle naša lovačka garda, sastojee´a iz gg. šumara, kapelana, šumskog vježbenika Kunđrata, te lugara Starčevida, Mihelčida, Šepida i Komadine uzprkos silnom sniegu, koji je baš taj dan jugovinom padao, na rečeni brlog. — Na „Razkrižju", kakvih 10 kilometara od Mrkoplja ostaviše lovci saonice, pak predvodjeni od dva lugara u t. zv. „Krpljah" počeše se uzpinjati korak na korak gazeći silan snieg „Akurtijevim putem" u „Konačnu kosu." Iza jednosatnog vrlo napornog hoda lovci se ustave, pak nabivši puške kugljami počmu se vrlo tiho i lagano spuštati niz šikarje k brlogu, koji bi po kazivanju Kumerovu negdje u blizini imao biti. — Jedva što se 60 koraka spustiše, reče u pol glasa lugar Mihelčid: „eno ga!" Šapat prodje od usta do usta i svi opaze u ogromnoj šupljoj jelvi silnu glavurinu i desnu medjeđju šapu. — Medjed bio je prije zanjušio lovce, j.ak htio umadi, ali jako zatrpan nije mogao odmah, a videći, da mu je koža na pazaru, poče silom provaljivati i mrkim pogledom mjeriti «ad jednog, sad drugog lovca. Preteče ga međjutim brzina lovaca, jer na uzlik „eno ga" odvažni lovci skočiše, te đo preko koljen . u sniegu u daljini od 15 koraka obkoliše brlog. G. šumar ođape prvi svoju pušku i pogodi međonju u sred čela, medjed povuče glavu natrag u brlog, dok ju za čas još više nepruži. — Na to u isto doba odapeše svoje puške gospodin Kundrat i lugar Mihelčić, koji medjeđa opet pogođiše u glavu i desnu šapu, te se medo opet povuče natrag, ali odmah još većom silom provali kaneć razvaliti brlog. Na poziv gospodina šumara udari ga sada četvrtim gospođin kapelan Pacher tako sgodno u čelo, da mu je odmah runja odskočila, a glava mu se silno stresla. Premda mu je tim hitcem zadat smrtni udarac, pucahu još trojica lugara, te gorostas međo klonu. — Lovci potekoše odmah k njemu, te ga još malo živa počeše iz brloga vudi. Kada ga je ved polovica vani bila, sjeti se stric međo još jednom svoje nekadanje jakosti, mahne šapom i silno zaurla tako, da lovci ođskočiv odmah opet puške na njega naperiše, ali mu je to bio zadnji trzanj, jer se na to mrtav pruži, pa nije bilo od potrebe dalje pucati. — Lovci ođložiše puške, pak netko za gubicu, netko za ušesa i šape težkom ga mukom iz brloga izvukoše. A bilo je tada što i vidjeti! Ogromni crni medo 2.25 metra dug sa 33 cenmt. širokom lubanjom i 25 cmt. du |