DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1893 str. 45 <-- 45 --> PDF |
— 163 ~ Takova izvješda imađu se takođjer priložiti uvodno spomenutomu periođigkomu izvješdu o djelovanju kr. županijskih nadšumarah, koje, kako je jur navedeno, svake V4 go Sa drvarskog tržišta. Izvoz dužice iz Austro-Ugarske. Sveukupni izvoz dužica iz Trsta i Rieke iznašao je u prošloj godini 41,448.826 komada, nasuprot 67´/a milijuna u god. 1891, Od toga dolazi na Trst 7,240.323 komada t. j . za 102.711 manje, nego li u godini 1891., na Rieku 34,218.503 dakle za 25,327.708 komada manje, nego li u g. 1891. Sitnice. željezni pođsjeđci za tračnice ne traju dugo. U prokopu (tunelu) blizu Stuttgarta morali su sve željezne podsjedke izvaditi, prem nisu dugo ležali, te jih izmieniti sa drvenimi podsjedci. Željezni podsjedci bili su tako izkvareni, da su jih morali izmieniti sbog osjeguranja vožnje. Ovu vijesticu priobćila je „Continentale Holz-Zeitung" u br. 7. t. g. Ubijen ogroman medjed. U „Narodnih Novinah" broj 48. od t. g. priobdio je njeki S. u dopisu iz Mrkoplja sliededu zanimivu crticu o lovu na međjeiia: Juraj Kumer, seljak iz Begovarazdolja, župe mrkopaljske, dojavi kr. šumaru gosp. Ivanu Kranjaku, da zna za jedan medjeđji brlog, pak ako šumar želi na medjeđa poći, da de ga povesti. G. šumar dogovori se sa mjestnim kapelanom g. Mirkom Pacherom, te oni odliiče međjeda u brlogu potražiti. Dne 23. o. mj. krenu dakle naša lovačka garda, sastojee´a iz gg. šumara, kapelana, šumskog vježbenika Kunđrata, te lugara Starčevida, Mihelčida, Šepida i Komadine uzprkos silnom sniegu, koji je baš taj dan jugovinom padao, na rečeni brlog. — Na „Razkrižju", kakvih 10 kilometara od Mrkoplja ostaviše lovci saonice, pak predvodjeni od dva lugara u t. zv. „Krpljah" počeše se uzpinjati korak na korak gazeći silan snieg „Akurtijevim putem" u „Konačnu kosu." Iza jednosatnog vrlo napornog hoda lovci se ustave, pak nabivši puške kugljami počmu se vrlo tiho i lagano spuštati niz šikarje k brlogu, koji bi po kazivanju Kumerovu negdje u blizini imao biti. — Jedva što se 60 koraka spustiše, reče u pol glasa lugar Mihelčid: „eno ga!" Šapat prodje od usta do usta i svi opaze u ogromnoj šupljoj jelvi silnu glavurinu i desnu medjeđju šapu. — Medjed bio je prije zanjušio lovce, j.ak htio umadi, ali jako zatrpan nije mogao odmah, a videći, da mu je koža na pazaru, poče silom provaljivati i mrkim pogledom mjeriti «ad jednog, sad drugog lovca. Preteče ga međjutim brzina lovaca, jer na uzlik „eno ga" odvažni lovci skočiše, te đo preko koljen . u sniegu u daljini od 15 koraka obkoliše brlog. G. šumar ođape prvi svoju pušku i pogodi međonju u sred čela, medjed povuče glavu natrag u brlog, dok ju za čas još više nepruži. — Na to u isto doba odapeše svoje puške gospodin Kundrat i lugar Mihelčić, koji medjeđa opet pogođiše u glavu i desnu šapu, te se medo opet povuče natrag, ali odmah još većom silom provali kaneć razvaliti brlog. Na poziv gospodina šumara udari ga sada četvrtim gospođin kapelan Pacher tako sgodno u čelo, da mu je odmah runja odskočila, a glava mu se silno stresla. Premda mu je tim hitcem zadat smrtni udarac, pucahu još trojica lugara, te gorostas međo klonu. — Lovci potekoše odmah k njemu, te ga još malo živa počeše iz brloga vudi. Kada ga je ved polovica vani bila, sjeti se stric međo još jednom svoje nekadanje jakosti, mahne šapom i silno zaurla tako, da lovci ođskočiv odmah opet puške na njega naperiše, ali mu je to bio zadnji trzanj, jer se na to mrtav pruži, pa nije bilo od potrebe dalje pucati. — Lovci ođložiše puške, pak netko za gubicu, netko za ušesa i šape težkom ga mukom iz brloga izvukoše. A bilo je tada što i vidjeti! Ogromni crni medo 2.25 metra dug sa 33 cenmt. širokom lubanjom i 25 cmt. du |
| ŠUMARSKI LIST 4/1893 str. 46 <-- 46 --> PDF |
— 164 — gaCkimi šapami ležao je pred lovcima, iz brloga se zapuši, kao da je unutra tko peć naložio. — A sada da vidiš neprilike i muke — tko da ga kroz žikaru do saonica iznese! Put od 60 koračaja do ceste prevališe noseć među na jakom bukovom kolcu naši lovci komaj za ´V* sata, a za tim ga odvukoše lancima po cesti do saonica, pak nakon malog odmora ajde š njim put Begovarazdolja, gdje se sav narod oko lovaca sakupi gleded mrkonju, koji im je lani poubijao nekoliko glava goveđa, a sjegurno bi im i ljetos nanio na govedskom blagu štete. U 4 sata krenuše lovci sa velikim svojim plienom put Mrkoplja, pak da kraj muke i preostale pogibelji bude i šale, podigoše međi glavu visoko, a šape mu preko lanacab saonica prebaciše tako, da se je na sve kraje klanjao, kao da se zahvaljuje on sam na ovaciji, koju Mrkopaljci povrativšim se lovcem prirediše. Kod paranja našlo se više kuglja kako u glavi tako i u šapah, a jedna dak u srdcu (?) ; lubanja bila mu je na tri mjesta probita. Težio je preko 3 centa, a koža mu je uprav krasna, čujemo, da se još za jedan brlog znade, pa će naši odvažni mladi lovci opet ovaj koji dan, 6im vrieme dopusti, potražiti drugo a nemila gosta, da mu podpraše kožu. I onog medjeđa, za kojega sam vam prošle jeseni javio, koji je bio napao čovjeka, našli smo za kratko vrieme parnuta, a zato ima tih stričeva u naših šumah još više, te bi se moralo ozbiljno nastoati, da se iztriebe, jer svake godine čine dosta štete na blagu. Našim lovcem pako dovikujemo: Evala Vam, poslužila Vam i drugi put takova sreća, kao što Vam je tog puta!" Obranbena sličnost kod životinja. — Bruseljskoj akademiji znanosti predložio je Felix Plateau razpravu (Bulletin de 1´ Academie royale đe Belgique 1892. Ser. 3. T. XXIII. p. 89.), kojom hode da dokaže, da je ta zanimiva i zagonetna obranbena sličnost kod životinja mnogo razširenija, nego li se to do sada uzimalo. Narav životinje puna je himbe i prevare. Neprestan je boj, kojeg životinje medjusobno biju, bilo po danu, bilo pod okriljem tamne noći, sve samo da si glad utišaju ili dalnji obstanak svojih potomaka osiguraju. Napadajna njihova sredstva ne sastoje se samo iz oštrih zubi, iz šiljatih pandja, iz otrovnih bodljika; obranbena njihova sredstva ne ograničuju se samo u manje ili više čvrstom oklopu ili štitu, u bodljikavom tielu ili u štrcanju smrdljive tekućine. Sva ova bida rabe razne prietvornosti, koje jim pomažu, da se plienu bez velike muke približe, ili koje žrtvi podavaju zgodu, đa može izbjedi neprijatelju svome. Oni druge zavaraju bilo bojom ili oblikom svog tiela, bilo položajem u miru ili neobičnim kretanjem kod bježanja ili u letu. Ima silesija životinja, koje se služe kod zavaranja sa sličnosti boje svoga tiela, sa bojom lišda i t. d. Mnoga takova bida obaviju se ruhom boje slične kamenu ili pećini, kori drveta ili piesku. Jedni od tih bića dugoljasti, uzani i ukočeni sprovedu dio svog života nepomično pa time, u koliko jim uspije, oponašaju oblik drveta ili grane; drugi, kojim gibanje ponajviše u lećenju sastoji, oponašaju na neobičan način list, kojeg vjetar simo i tamo nosi. Napokon velik je broj takovih, koji uzimlju u pomanjkanju orudja za obranu, izgled onih, koje punim pravom u nemilo družtvo brojimo. Ovo oponašanje naziva se imenom Mimiory. Iztraživali su ga ponajviše A. K. Wallace, Ch. Darvin, E. Peckham, Scudđer, Giarđ, A. Weissman i P. Muller. Plateau navadja silesiju slučajeva ovakovih Mimiory pojava sad od životinja živućih u moru, sad onih u pustinjah ili onih u šumi. Pogledajmo njegova opažanja u Šumi. Kad stupimo u guštaru, te udarimo palicom po grmlju, tad se digne sa svih strana množina malih životinjica, kojih za čas nestane. A gdje su bila ta mala stvorenja? Ležali oni, većina njih nepomično na gornjoj strani lista, ili na grančici, mirovali na deblu samom, ili na travi oko grmlja, te time rabili svoju obranbenu sličnost. Gusjenice su obraštene sa bođljikami ili sa dugima dlakama, koja im tada služe kao obranbeno sredstvo proti mnogima malima neprijateljima, ili su pako gola tiela. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1893 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 165 — Međju nagim (golim) gusjenicama naSih krajeva nalazimo velik broj zelenih, smeđjih ili smeđjo-žutih. VeSina gusjenica ovih boja leže po danu na granah đrveta, Obranbena ova boja pokazuje se takođjer i kod naših pođpuno razvijenih kukaca. Mnoge naših sovica, prelca i grba pomješaju se sa lišdem uslied svoje liepo zelene boje, osobito pak Hylopbila prosinana L.; Halias quercana V. ; Earias chlorana L.; Luperina virens L.; Geometra papalionaria L.; Phaleona thjmaria L.; Tortris viridana L. Zelene boje su i nekoje vrsti naših polukrilaca i pravokrilaca. Uz ove životinjice, koje uzimaju boju zelenih dielova bilina, imade mnogo njih, kojim je boja tiela nalična boji kore ili onoj suhoga lista. Ogroman je broj kukaca u naših prieđjelih, koji naliče svojom vanjštinom po živahno smeđjoj ili sivoj boji tiela, te u raznih položajih sad sitnom triešdu, sad osušenom, gladkom ili savijenom listu, sad zrelom plodu drveta. Tako n. pr. naliči vrst od Lasiocampa, Gronoptera libatrix L., izgriženom listu, Clostera curtula L. starom, savijenom listu od graba, Ptilođonđis palpina L., odvijenom listu blieđje boje, napokon mnoge Tortricide, koje bi se više puta mogle zamieniti sa plievom trava ili jelovimi Setinjami. Na površini čapura možemo odkriti cieli red zareznika, od kojih su njeki zaodjeveni, a nekoji opet djelomice sakriveni. Na kori topole i vrbe nadi ćemo osobito Neuroptere spadajude vrsti Phrygane, koji drže glavu prama dole, a krila sklopljena posve naliče kori drveta, više put tako zavaravajudi, da ih pregleda vješt i izkusan entomolog. Na kori drveta posutoj sa lišaji sjede sovice (Acronjota leporina L,, A. psi L., A. megocephala P., Hadena brassieae F.). sa svojim gornjim p&rom krila, koji je obično boje jednolične, jedva se opažaju. Obična vrst Geometriđe (Pidonia Wavaria L.) lako oponaša boju i oblik predmeta, na koje sjeda, jer su joj krila bjelkaste boje, te sa sivom izprepređana. Sjeda ona najviše na zidine, pećine i na gladku koru drveta, te bi čovjek i kod točnijeg promatranja mislio, da je malen kupid liSaja. Mnogo slučajeva te pretvorljivosti nalazimo u oponašanju ptičjih izmetina. Tako na pr. ženke polukrilaca Lecanium Ilf. roda, koje sjede na hrastovom i brestovom lišdu, izpređaju na razne strane biele, liepeće se niti, što sve u mnogom naliči izmetini vrebca. Biele Phalaene oponašaju kad sjede mirno na listu izmetinu isto tako, kao što i prije spomenuta vrst. Osobito one male lepirice, koje sa svojimi gornjimi krili, koje su biele ili sive boje, te koja su označena sa tamnom mrljom , oponašaju vjerno izmetinu vrabaca; pa kad čovjek približivši se ovakovoj tobožnjoj izmetini, ili dirnuvši ju, opazi kako ona najednom odleti dalje, to se u istinu mora začuditi, kako li ga oko prevarilo. Na isti način oponašaju Cilix spinula Hb.; Penthina pruniana Hb. i druge. Spomena vriedna je takođjer vrst Vanessa, kojim je gornja strana krila šarene boje, dočim jim je đolnja strana sive boje, osobito kad gdje mirno sjede, te time u mnogom naliče zemlji, drvetu ili piesku. Tako se na pr. danje paunče, koje je inače krila ođozgor Šarenih, služi bojom dolnje strane krila, pa sjedi na grani neopazice poput lista. Mnogi naših danjih leptira rabe još vještije tu sličnost. Tako ima mužjak od zlata na gornju stranu krila liepe narančaste boje, a doinju stranu živahno zelene boje. Ako takav mužjak leti, onda se dolnja strana krila neopazi, nego samo šarena gornja strana, ali čim taj leptir sjedne, pretvori se tako rekuć u zelen list. Žutak, komu su krila slična ožudjelom listu, sjeda skoro uvjek na uvele i žute listove djeteline ili boba ili na druge, samo da time laglje zavara druge životinje. Isto tako izčezne oku našem i Thecla rubi L., čim na zelen list sjedne, pa ga neizkusan tako lako opaziti nede. Škodljivost tise (Taxus baecata) za gnjetelišta. Lovački list „Weidmann" priobćuje sliedede: U Englezkoj u njekojih gnjetelištih našli su lovci nekoliko uginulih gnjetela, bez da su mogli raztumačiti pravi uzrok. Pošto se to opetovalo, poslano bi nekoliko gnjetela u London k nekom živinaru, da izpita uzrok uginuča tih gnjetela. Taj je pripodane gnjetele pregledao i konštatovao jaku upalu pođvoljka i blizu nala |
| ŠUMARSKI LIST 4/1893 str. 48 <-- 48 --> PDF |
— 166 zećih se organa. Nakon iztraživanja hrane sitnozorom, opazilo se, da su se gnjeteli hranili sa Setinjama tise i da su one bile uzrok toj upali. Još nije viest niti gospodarom gnjetelišta javljena bila, kad eto nove pošiljke sa više komada takovih gnjetela. Iztražinanja ovih potvrdila su prije napomenuto. Ove potonje gnjetele našli su pod istim drvetom ili u neposrednoj blizini, baS kao i one prve. Dalnja iztraživanja pokazala su, da su otrovne po svoj prilici samo četinje tise noseće ženske rese. To se čini posve vjerojatno, pošto su gnjeteli nadjeni skoro uvjek pod jednim te istim drvetom. Ogroman jasen. Nedavno je srušila bura ogroman jasen u meklenburgškom gradiću Pfau, koji je pri tlu imao u obsegu 24 stope, a visok je bio 63 stope. Njekoje grane imale su do 12 stopa u obsegu. Ovaj krasni primjerak jasena saćuvati će potomstvu kao vanrednu riedkost. Riedke lovine*. Kako nam prijatelj iz Ludbrega javlja, ubio je seljak Mijo Vilec iz Obrankovca, dne 28. siećnja u jutro oko 8 sati na potoku Plitvici dva prekrasna biela labuđa. U tih strana to doba svakako nevidjeni gosti. — P. n. g. M. Barač pako javlja nam na dne 9. t. m. iz Trsta, da je našao na tamošnjem trgu veliko množtvo ubijenih kugara (Seiđenschwanz) na prodaju. To bi bio dokaz, da su usljeđ stroge zime i te ptice u množini došle u Istru, gdje se inaće dosta rieđko vidjaju. Lov na međjeđe i đivokoze u Hercegovini* poduzeše polovicom siećnja, kako „Glas Hercegovca" đonaša, grof Frijs Priesburžki, vrhovni lovački dvorski meštar kralja danskoga, u đružtvu sa grofom Dameskold-Gamsom, te komornikom Seaveniusom iz Danske. Kako je onda i po Ivan planini, kuda se držao taj lov, bio silni snieg zapao, to je lov na medjeđe doduše ostao bezuspješan, uu tim izdašniji bio je zato onaj na srndaće i đivokoze, te je naročito ovih potonjih ubito više komada. „Ski" šport u Hrvatskoj*, Ponukom g. Ljudevita viteza Mašeka poduzeo je zagrebački kolar J. Papić (Samostanska ulica br. 9.) sgotavljati krplje ili snjegulje točno po primjerku originalnih švedskih proizvoda. Imali smo prilike osvjedočiti se o vrstnoći radnje, te stoga spomenutog poduzetnika što toplije preporučujemo domaćim prijateljem tog liepog sporta. Par po Papiću izradjenih ski-a stoji kako prema izradbi i opremi 7—8 for., dakle za polovicu manje od onih švedske proizvodnje. Pravi ih pako iz jasenovog kao i bagrenovog drva u duljini od 2´70 cm. uz vrlo sgodno remenje. Isto se tako u njega mogu dobiti takodjer i potrebiti tom športu turistički štapovi u povoljnoj duljini. Prve primjerke tih snjegulja izradio je Papić za neke članove prve zagrebačke lovačke udruge, i to na pođpuno njihovo zadovoljstvo. Vuci u Boki Kotorskoj*. Vuci preoteše glasom dopisa u zadarskom „Narod. Listu" tečajem ove zime i u istoj Dalmaciji u toliko, da se žitelji Ercegnovog i Eisnja noćju u obće već ni iz kuće neusudiše izlaziti, koje su kroz cielu noć na užas Ijudih i marve vuci rek bi obsjedali. A i ostali se grabežljivci tamo do skrajnosti umnožiše. Tako da je jedna lisica u selu Kruševci, videć da joj narod nemože doskočiti, jer je oružja lišen, u tri kuće poklala redom sve kokoši do jedne, a tek kad se je i ove naužiti htjela, poleti kokoš u kuću, te padne u sobi na postelj, a lisica uzprkos prisutnosti Ijuđih zaskoči bogme u svojoj smionosti za njom i na istu postelj, nu tu ju stigne zaslužena kaaan, jer ju sad ipak Gjuro Markov Stanižić njekako do smrti premlati. * Ove vijestice prioboio je »Vjestnik« prvog obćeg hrvatskog đružtva za gojenje lova i ribarstva u br. 2. o. g. Uredničtvo. |
| ŠUMARSKI LIST 4/1893 str. 49 <-- 49 --> PDF |
— 167 — Natječaj. Eađi popunjenja dolje naznaSenih izpražnjenih činovniSkih mjesta šumarske struke kod kr. šumarskog ravnateljstva u Zagrebu razpisuje se ovim do 10. travnja 1893. sliededi natječaj: Izpražnjena su sliededa mjesta: a) dva mjesta šumara I. razreda sa godišnjom plaćom od 700 for. uz ostale sistemizovane pristojbe; b) tri mjesta šumara II. razreda sa godišnjom pladom od 700 for. uz ostale sistemizovane pristojbe. Eventualno za slučaj postepenoga promaknuća dva mjesta za šumarske kandidate uz godišnju pripomoć od 550 for., i onda dva mjesta šumskih vježbenika I. razreda uz godišnju pripomoć od 480 for. Natjecatelji imaju svoje molbenice kr. šumarskom ravnateljstvu podastrieti i slieđećimi prilozi obložiti: 1. Krstnim listom ; 2. Liečnićkom svjedoSbom, kojom županijski ili domobranski lieenik potvrdjuje, da je tjelesno jak i posve zdrav, da dobro vidi i ćuje i da nikakovu manu u govoru neima; 3. Svjeđočbom o izpitu zrelosti; 4. Svjeđočbom, da je dobrim uspjehom položio i svršio šumarsku akademiju u Schemnitzu, ili na drugom kojemu ovoj uzpoređjenomu višjemu učilištu ; 5. Svjeđočbom o zakonom propisanom višem šumskom državnom izpitu ; 6. Izkazom, da je molitelj vješt hrvatskomu jeziku u govoru i pismu; 7. Potvrdom, da je natjecatelj svojoj presentnoj vojnoj dužnosti zadovoljio. Kr. šumarsko ravnateljstvo u Zagrebu, dne 15. ožujka 1893. Zaključni račun mirovinske zaklade sbora lugara ki-iževačke imovne obćine u Belovaru za god. 1892. A. Primitci. u gotovom : u zadužnicah : Blagajnički prenos od god. 1891 . . for. 140.93 . . . for. 13.830.— Kamati zajmova „ 1191.05 Zatezni kamati . „ 11.11 — Prinos članova „ 768.— Prinos imovne obćine „ 50.— Globe 41.— Odplaćene glavnice „ 150.— Nepredviđjeni „ 10.— Predujmovi . . . , , 1229.— Zadužnice za gotovinu for. .2850.— Ukupno"^ for"^ 3591.30 7´´. ~ior. 166807^"" B. I z d a tci. u gotovom : u zadužnicah : Zajam na zadužnice for. 2874.— Zadužnice za gotovinu for. 150.— Predplata for. 1.— Nagrada tajniku „ 200.— — Predujmovi „ 515.40 Blagajnički ostatak u zadužnicah for. 16530.— Ukupno"^ tw. 3591,30 . . ´. for. 16680.— |
| ŠUMARSKI LIST 4/1893 str. 50 <-- 50 --> PDF |
— 168 — Izkaz o rukovanju mirovinske zaklade Činovnika imovnih obcina bivše vojne krajine u godini 1892. , AUgotovom. Primitak : 1. lO´/o prinos imovnih obćina for. 6.160.— 2. Prinos činovnika jednom trećinom povišene place . ,. 793.52 3. Kamati od aktivnih glavnica „ 4.548.80 4. Kazni primitci , 99.77 Skupa . . for. 11.602. 9 K tomu ostatak od godine 1891 „ 79.21 Sveukupno . . for. 11.681.30 Izdatak: 5. Uložene aktivne glavnice for. 11.638.56 6. Za bielice , —.30 Skupa . . for. 11.638.86 K tomu blagajnički ostatak koncem god. 1892 .. . „ 42.44 Sveukupno . . for. 11.681.30 B. Papirne vriednosti. Primitak : 7. Blagajnički ostatak koncem god. 1891 for. 102.250.— 8. Tečajem god. 1892 nabavljeno papirne vriednote . , 27.750.— Skupa. . foi\ fsO.OOO.— Izdatak: 9. Tečajem god. 1892 izdane papirne vriednote . for. 15.350.— a) u držav. obveznicah sreberne rente . . for. 10.500 — b) u držav. obveznicah papirne rente . . „ 82.700.— c) u držav. razteretnicah „ 18.800.— d) u brv. regalno-odštetnih obveznicah . „ 2.650,— „ 114.650.— Dopisnica pređsjedničtva šum. đružtva. —- Da uzmogne šum. družtvo platežnim svojim dužiiostim udovoljiti, umoljavaju se ona gg. članovi toga družtva, da dužnu članarinu što prije uplate, u koliko to dosad učinjeno nije. Naročito se pozivlju ona gg. članovi đružtva, koji nisu niti prošlu, niti za prijašnje godine odpadajudu članarinu platili, da nastoje, da svoje dužne zaostatke već jednoč uplate Žalibože mora se ovdje iztaknuti, da je takovih zaostataka pretežni dio kod gg. članova I. razreda, koji se razmjerno materijalno ipak bolje stoje, nego gg članovi II. razreda. U ostalom če u budućem broju „Šum, lista" uzsliediti potvrda vrhu do sada i tečajem mjeseca travnja u ovoj godini uplaćenih članarina. Za slučaj, da se kojoj šumariji više primjeraka „Šum. lista" ođprema, nego što istoj za njezino osoblje pripada, neka bi se to priobćiti izvolilo tajniku šum. družtva sa naznačenjem dotičnih članova lugara i onih lugara, koji su eventualno medjutim iz družtva izstupili. Uredničtvo i naklada hrv.-slav. šumarskoga družtva. — Tisak C. Albrechta. |