DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 4/1893 str. 47 <-- 47 --> PDF |
— 165 — Međju nagim (golim) gusjenicama naSih krajeva nalazimo velik broj zelenih, smeđjih ili smeđjo-žutih. VeSina gusjenica ovih boja leže po danu na granah đrveta, Obranbena ova boja pokazuje se takođjer i kod naših pođpuno razvijenih kukaca. Mnoge naših sovica, prelca i grba pomješaju se sa lišdem uslied svoje liepo zelene boje, osobito pak Hylopbila prosinana L.; Halias quercana V. ; Earias chlorana L.; Luperina virens L.; Geometra papalionaria L.; Phaleona thjmaria L.; Tortris viridana L. Zelene boje su i nekoje vrsti naših polukrilaca i pravokrilaca. Uz ove životinjice, koje uzimaju boju zelenih dielova bilina, imade mnogo njih, kojim je boja tiela nalična boji kore ili onoj suhoga lista. Ogroman je broj kukaca u naših prieđjelih, koji naliče svojom vanjštinom po živahno smeđjoj ili sivoj boji tiela, te u raznih položajih sad sitnom triešdu, sad osušenom, gladkom ili savijenom listu, sad zrelom plodu drveta. Tako n. pr. naliči vrst od Lasiocampa, Gronoptera libatrix L., izgriženom listu, Clostera curtula L. starom, savijenom listu od graba, Ptilođonđis palpina L., odvijenom listu blieđje boje, napokon mnoge Tortricide, koje bi se više puta mogle zamieniti sa plievom trava ili jelovimi Setinjami. Na površini čapura možemo odkriti cieli red zareznika, od kojih su njeki zaodjeveni, a nekoji opet djelomice sakriveni. Na kori topole i vrbe nadi ćemo osobito Neuroptere spadajude vrsti Phrygane, koji drže glavu prama dole, a krila sklopljena posve naliče kori drveta, više put tako zavaravajudi, da ih pregleda vješt i izkusan entomolog. Na kori drveta posutoj sa lišaji sjede sovice (Acronjota leporina L,, A. psi L., A. megocephala P., Hadena brassieae F.). sa svojim gornjim p&rom krila, koji je obično boje jednolične, jedva se opažaju. Obična vrst Geometriđe (Pidonia Wavaria L.) lako oponaša boju i oblik predmeta, na koje sjeda, jer su joj krila bjelkaste boje, te sa sivom izprepređana. Sjeda ona najviše na zidine, pećine i na gladku koru drveta, te bi čovjek i kod točnijeg promatranja mislio, da je malen kupid liSaja. Mnogo slučajeva te pretvorljivosti nalazimo u oponašanju ptičjih izmetina. Tako na pr. ženke polukrilaca Lecanium Ilf. roda, koje sjede na hrastovom i brestovom lišdu, izpređaju na razne strane biele, liepeće se niti, što sve u mnogom naliči izmetini vrebca. Biele Phalaene oponašaju kad sjede mirno na listu izmetinu isto tako, kao što i prije spomenuta vrst. Osobito one male lepirice, koje sa svojimi gornjimi krili, koje su biele ili sive boje, te koja su označena sa tamnom mrljom , oponašaju vjerno izmetinu vrabaca; pa kad čovjek približivši se ovakovoj tobožnjoj izmetini, ili dirnuvši ju, opazi kako ona najednom odleti dalje, to se u istinu mora začuditi, kako li ga oko prevarilo. Na isti način oponašaju Cilix spinula Hb.; Penthina pruniana Hb. i druge. Spomena vriedna je takođjer vrst Vanessa, kojim je gornja strana krila šarene boje, dočim jim je đolnja strana sive boje, osobito kad gdje mirno sjede, te time u mnogom naliče zemlji, drvetu ili piesku. Tako se na pr. danje paunče, koje je inače krila ođozgor Šarenih, služi bojom dolnje strane krila, pa sjedi na grani neopazice poput lista. Mnogi naših danjih leptira rabe još vještije tu sličnost. Tako ima mužjak od zlata na gornju stranu krila liepe narančaste boje, a doinju stranu živahno zelene boje. Ako takav mužjak leti, onda se dolnja strana krila neopazi, nego samo šarena gornja strana, ali čim taj leptir sjedne, pretvori se tako rekuć u zelen list. Žutak, komu su krila slična ožudjelom listu, sjeda skoro uvjek na uvele i žute listove djeteline ili boba ili na druge, samo da time laglje zavara druge životinje. Isto tako izčezne oku našem i Thecla rubi L., čim na zelen list sjedne, pa ga neizkusan tako lako opaziti nede. Škodljivost tise (Taxus baecata) za gnjetelišta. Lovački list „Weidmann" priobćuje sliedede: U Englezkoj u njekojih gnjetelištih našli su lovci nekoliko uginulih gnjetela, bez da su mogli raztumačiti pravi uzrok. Pošto se to opetovalo, poslano bi nekoliko gnjetela u London k nekom živinaru, da izpita uzrok uginuča tih gnjetela. Taj je pripodane gnjetele pregledao i konštatovao jaku upalu pođvoljka i blizu nala |