DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1893 str. 20 <-- 20 --> PDF |
— 186 t, d. izmeđju Tomiciđa) većinom su rano vani, te lete, da se oplode. Kasno leteće vrsti, kao da trebaju veći stupanj toplote za oplod, jer dolaze tekar u mjesecu travnju ili svibnju, a u većih visinah tekar u mjesecu lipnju Ako dodju na sunce, onda se dignu oni, te letaju tromo naokolo, tražeći prikladna drveća za oplod, koji malo zatim počimlje. Kada takova drveća nadju, sjedaju na njih, tražeći brižno mjesto, u koje će se ubušiti. Od kraja bušotine počimlje ženka izgrizati ovalni prohod tako zvani legući prohod (Brut ili Muttergang). Taj prohod je veoma različit, te najviše ovisi o veličini i o obliku kukca. Diljem tog prohoda unese ženka sa svake strane jajašca. Izvali vše se ličinke grizaju u drvu i to pojedince ili više njih skupa. Ako grizaju pojedince, onda je cieli razvoj prohoda prilično pravilan. To grizanje traje tako dugo, dok se ličinka podpuno ne razvije; tada se ova zakukulji, a za neko vrieme eto kukca. Taj progrize drvo, te poput svojih otaca izleti van, da se brine za dalnje potomstvo. Naravno je, da se po tom, kako kukac leće i traži prikladna drveća za razplod i bušotine, po obliku prohoda, po načinu kako prezimi i po mnogom drugom, lako dade označiti ili prepoznati pojedini podkornjak, ako ga inače po njegovom izvanjskom obliku upoznati nebi mogli. Kad se iz kukuljice razvije kukac, onda on obično u svojoj koljevci ne ostaje dulje od njekoliko dana (2—4), osobito ako je vrieme i godišnja doba za let prikladna. To kratko vrieme upotriebi kukac, da mu još tanana gornja krila otvrdnu, te da zadobe tamniju boju. Način kojim pravcem i kako kukac izlazi iz drva, različito je kod različitih vrsti. Najviše to ovisi o tom, gdje se razvoj kukca zbio. Oni kukci, koji se razvijaju u kori drveta, progrizaju se poput drugih kukaca živućih u drvu pojedince iz svoje koljevke okomito prema vanjskoj strani kore. Kod ovih ima svaki kukac svoju izletnu rupu. To se barem đogadja uviek onda, kada je vrieme za to prikladno. Poznato je naime, da podkornjaci neizlaze iz drveta kod hladnog vremena ili kod oblačnog neba. Nevrieme zadrži već podpuno razvijenoga kukca više puta i nedelje dana dugo u kori. Zato vrieme mora se kukac i hraniti, pa zato griza amo tamo izpod kore, praveć time svakojake nepravilne prohode. Kad se više put namjeri na već rabljenu izletnu rupu, onda će on izaći kroz nju na polje. Tim se dakle zaista razlikuje od prije navedenog u toliko, da je promjenjen pravac izlaza i da je broj izletnih rupa mnogo manji. Posve je drugačije kod kukaca, koji se razvijaju u drvu samom. Kod ovih su svi prohodi jednako široki, te ne ima obično u njima crvotoča. Kukci ovdje neprave posebnih prohoda za izlet, nego oni rabe već izdubene leguće prohode te bušotine. S tog razloga ne vidimo kod ovih vrsti izletnih rupa na kori. Malo pošlie izlaza iz drveta ostavljaju kukci svoje rodno drvo, te letaju okolo, tražeći za novi razplod druga drveća. Posve je naravno, da prolazi ovo cielo letanje skoro neopazice. Ali onda, kada iza poduljeg nevremena dolaze topli sunčani dani, tada izlaze podkornjaci u veliiiom broju iz drveta, te letaju naokolo poput roja pčela. Doba dana za let čini se po učinjenih opažanjih, da jim je najpriklad |