DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1893 str. 21     <-- 21 -->        PDF

— 187 —


nija po podne i to 2—3 sata prije zapada sunca, a traje samo tako dugo, doklem
si kukci nadju zgodna mjesta za razplođ. Kod toga si oni traže tople i
suhe šumske predjele.


Kod izbora drveća su podkornjaci veoma pažljivi i zbirljivi. Izbor taj neproteže
se samo na vrst drveća nego i na pojedine dielove istog. Da sjeda na
koju drugu vrst drveća, nego obično, na to ga može natjerati samo velika nužda.
Kukci živući na bjelogorici riedko ili bolje rekuć nikada se neće zaletiti na
crnogoricu, a tako isto neće ni kukci živući na četinjaćami naletiti na listače.
Ne ima samo svaka vrst drveća, već i pojedini dielovi drveta (izuzam list, cviet
i plod) stalne vrsti podkornjaka, koji ih napadaju. Tako na pr. dolazi stalno
Hjlastes ater na korien od bora, a njemu posvema slični cunicularius na korien
od omorike. Kako tjpographus najradje dolazi na dolnjem debelokorom dielu stabla
starijih omorika, to opet chalcographus najvoli gornje tanane i sočne d´elove tako,
da se posvema jasno opaziti može granica njihovog razprostranjenja na drvetu.
Više se puta nalazi na jednom te istom boru ater (Hyl.) na korienu, piniperda
(Hyl.) na dolnjem dielu stabla, minor na gornjem, bidens (Tom.) na grauama,
a minimus (Charphob) na grančicama prst debelim.


Koliko jih se god ovdje nalazi, ipak jedan drugomu nesmeta. Trjpođendron
lineatum dolazi n. pr. samo u drvu četinjača, dočim njemu veoma slični
quercus i domesticus samo u drvu listača, i to prvi na hrastu i brezi, a potonji
najviše na bukvi. Imade slučajeva, gdje dolaze podkornjaci njih više u
družtvu na jednom te istom dielu drveta, medju inimi osobito vrsti typographus,
polygraphus i micr ographus; ater, augustatus, attenatus i opacus; Scolytus rugulosus
i pruni i t. d. Dogadja se takodjer ne riedko, da manje vrsti rabe za
ulaznu rupu ili bušotinu izletni otvor većih prije letećih vrsti.


Koliko god su podkornjaci zbirljivi glede vrsti drveća, toliko isto oni paze
na kakvoću prikladne jim vrsti drveta. Posve stara i trula drveća nenapadaju
oni stoga, jer jim u njima manjka hrane, koja je potrebita za nje i na njihove
potomke. Isto tako izbjegavaju oni posve zdrava i soćna drveća, jer bi im se
kukac ili ličinka u množini soka udavila. Onim vrstim, kojim je tielo više
dlakom obraslo (micans, ligniperda, typographus i polygraphus) neškodi toliko
smola, pa makar ih i posvema obavije, koliko više nagim vrstima (piniperda,
bidens, chalcographus). Najmilija su jim boležljiva drveća (nastradala od požara,
sniega, gusjenica ili od vjetra), te će samo u nuždi napadati na posve zdrava.


Podkornjaci ne imaju kao drugi zareznici rilo, žalac i t d., kojim bi jaja
u drvo unesli, za to imaju više posla, dok rupu izbuše, koja jim bi bila prikladna
za unašanje jajašca. Čim sjednu na koje drvo, odmah počimlju neumorno
tražiti prikladna mjesta, na kojih će se u drvo ubušiti. Za 2—3 sata već je rupa
tako velika, da se kukac bez pogibelji sakriti može pred svojimi neprijatelji,
kao što su ptice i grabežljivi zareznici (Clerus formicarius). Ako ga kod toga
posla zateče nevrieme, onda se on sakrije u pukotine kore. Bušotine kao i izletne
rupe podkornjaka uviek su okruglog oblika, te naliče rupam, koje načini
olovo iz puške. Veličina njihova zavisi o veličini dotičnog kukca, koji ju iz