DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1893 str. 22     <-- 22 -->        PDF

— 188 —


buši. Kod drugih zareznika je to različito. Tako su na pr. bušotine Cerambycida
jajastog oblika, a Buprestina plosno-bokatog (plancovex), pa je i važan taj
različit oblik, kod razpoznavanja zareznika.


Malo prije ili nešto iza toga što kukac leti i što se ubuši u drvo započimlje
oplod. I ovo je veoma različito. Mužjaci Xyleborus vrsti neposjeduju dolnjih
krilašca ili ako ih imadu, to su jim ona posve zakržljala. Ovi se oplodjuju
kod starih izletnih rup^, jer mužjak nemože letiti. Kod drugih obično
ženka načini bušotinu, pa ondje dočeka svog nestrpljivog mužjaka. Kod onih
vrsti, koje živu u mnogoženstvu, kod tih obično mužjak načini bušotinu. Kad
dodje do kraja bušotine, izgrize malo oveči prostor, u kojem se kukci oplodjuju.
Prostor taj mogli bi nazvati oplodionicom ili kotioDicom (po prof. Kiseljaku).
Katzenbuig ga je njemački nazvao „Rammelkammer". Kod ovih su prohodi
zviezdoHkog izgleda. Za oplod ženke podkornjaka potrebno je valjda kao i kod
drugih zareznika samo jednokratno sdruženje. Poslie oploda ostaje mužjak obično
u družtvu svojih ženka, te je skoro uviek manji i slabiji od ovih. Zadaća mužjaka,
kao da je jedino ta, da vrtočinu, koju ženka pravi, izbacuje iz prohoda.
Tako je barem kod onih vrsti, kod kojih oba spola lete. Kod vrsti, gdje je
ženka sama u svom novom stanu, ondje ona taj posao obavlja (po Nordlingeru).
Kod prije spomenutih vrsti izlazi mužjak nakon nekog vremena, te pogine gdje
god vani; dočim ženka pogine obično na kraju legućeg prohoda (Brutgang).


Podkornjaci pokazuju veliku vještinu i spretnost kod pravljenja njihovih
prohoda u drvu. Osobito pak može nas začuditi marljivost i vještina ženke kod
izgrizavanja legućeg prohoda. Sličnoga šta ne nalazimo kod nijednog zareznika.
Ženka počima taj prohod iz nutarnje strane bušotine. Ako imade kotionica iU
oplodionica, onda ženke počimlju grizti od ovih na sve strane. (Krivo su nekoji
prije uzimah, da to mužjak čini). Duljina i širina tog legućeg prohoda
stoji obično u upravnom razmjerju sa veličinom i vanjskim oblikom kukca.
Prohod ličinke je izprva veoma tanan, dočim se pod kraj sve više širi. Kako
prije spomenusmo počimlje ženka legući prohod iz nutarnjeg kraja bušotine ili
kotionica, te izgrizavajuć taj prohod, izdube ujedno sa svake strane (više puta
i gore i dole) male udubine, u koje tada iznese jajašca. Ta jajašca umeće
ženka po svoj prihci ustima, pošto ih prije u prohodu izleže (po Eichhofifu).
Pravac i krivudanje, vanjski oblik i razgranjenje prohoda veoma su razHčiti.
Svaka vrst podkornjaka ima u tom svoje osebujnosti. Po njima moći će praktičan
šumar i entomolog na drvetu brže i laglje razpoznati vrst podkornjaka,
nego li učeni entomolog sa povečalom i sa duljim iztraživanjem zareznika
samog. Ima vrsti podkornjaka, koji su si veoma slični tako, da je razlučenje
jedne vrsti od druge veoma tegotno.


Po namještaju i pravcu razlikujemo leguće prohode I. u leguće prohode
u kori, ako se nalaze u kori u sS.moj ili tik izpod nje, zatim medju
bjelikom i likom ili ako su u potonjem samo neznatno odozgor utisnuti; II. u
leguće prohode u drvu, ako bušotina neide samo kroz koru, nego i dalje
u nutarnjost drveta tako, da se tekar od ovudu prohodi razgranjuju.