DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1893 str. 24 <-- 24 --> PDF |
— 190 — a onda da izgrizaju te prohode, te se u njih podjedno zakukulje. Ratzeburg tvrdi opet, da ličinke prave prohode, te da se kao takovi i smatrati imaju. Liko je (po Eichhoffu) za ličinke mnogo hranivije, uego li bjelika i kora. Zato i opažamo, da su prohodi onih zareznika, koji više u liku žive kraći od prohoda onih, koji žive u bjeliki ili u kori. Nadalje je spomena vriedno, da podkornjaci vole kod deblijeg drveta popriečae prohode, a na tanjem drvetu prave više osovne prohode t. j . prohode, koji idu duljinom drveta. Kad se ličinka zakukulji, tad ide ona skoro kod svijuh u kori živućih vrsti dublje u koru, a kod nekojih opet u bjeliku. Koliko je u podkornjaka opreznosti i naravnog nagona, vidi se kod izgrizavanja prohoda u tom, što oni u drvu oćute odmah blizinu kojeg susjednog prohoda, pa će mu uviek prikladnim načinom izmaći. EichhofF si to predstavlja na sliedeći način: Tanka drvena stiena, koja se nalazi izmedju jednog i drugog susjednog prohoda brzo se osuši. Pošto tim osušenjem ponestaje u njoj hrane, to ličinka udari drugim pravcem, kojim nalazi drvo sa više soka, a time i više hrane. Ličinke, koje su susjednimi prohodi na malen prostor stisnute, obično zakržljaju, a više puta i uginu. Svakako se može uzeti, da je podkornjaku bilinski sok hrana, a ne drvo samo. Suho i posve uginulo drvo neće uzeti nijedan podkornjak. Čim ima drvo manje soka, tim se i zareznik slabije razvija. Svakako je za njih od potrebe sok, pa makar taj dolazio i kišom u drvo, jer će u osušenom drvetu ličinke poginuti. Mnoge vrsti pogibaju već time, ako se kora sa drveta oguli, te tako drvo osuši. Važno je to kod tamanjenja nekojih osobito škodljivih vrsti. Poslie toga kako je načinjena bušotina i ulazni prohod, odnosno kako je izgrizana kotionica, te pošto se kukci oplodiše, pripravlja se ženka na pravljenje legućeg prohoda i nesenje jaja. Nesenje jaja počimlje kad kad već iza 3—4 dana, te traje 3—6 tjedana. Izmedju ostalih navadja Eichhoff sliedeći razvoj. „Poslie duge i oštre zime godine 1878./79. počelo je rojenje piniperde oko polovice ožujka. 20. istog mjeseca ubušiše se kukci, njih sve po dvoje do bjelike u drvo. Na 2. travnja nalazio je već 4 do 4"o cmt. duge leguće prohode sa prilično mnogo iznesenih jajašca, 20 prve ličinke, a početkom lipnja izletili su već mnogi kukci. Razvojna doba trajala je kod ovih po prilici 10 tjedana, računajuć od dobe, kad kukci na drvo naletiše. Ratzeburg navadja opet drugi jedan razvoj iz svojih opažanja. Prvoga svibnja nalet, 3. se već izlegoše prva 4 jajašca, 7. već 20, 14. 58 jajašca i prve ličinke, 20. bijahu u 15 cmt. dugom legućem prohodu 82 jajašca (posliedna). Prvoga lipnja pokazaše se prve kukuljice, a 12. zadnje; 22. istoga mjeseca ugledaše svietlo žuti kukci, a 30. bijahu ti kukci posve smedji. Nesenje jajašca po ženki trajalo je u ovom slučaju 17 dana; a ciela razvojna doba B´/a tjedana, računajuć od naleta kukaca na drvo, pa sve do onog vremena, kad se pokazaše smedji kukci. Po jednom i drugom može se dakle uzeti, da je popriečno vrieme od 8 tjedana nuždno, da se iz jajašca razvije za let sposoban kukac. |