DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1893 str. 19 <-- 19 --> PDF |
— 233 — scientifique" br. 48 od 10. listopada 1891., što no ga je sbor nautike upravo primio bio. Gosp. F. Ferbi crta tuj u glavnome isti pokus. Na ovom se osniva „vi li na kosa". Mnogi je već motrio za liepih proljetnih, a još češće jesenskih dana, kako množina zamrljane paučine po zraku leti. To su zrekoplovi naših pauka, mnogo prije poznati od balona braće Mongolflera i nama poznatog Merighi-a. Ali pita se, Čemu te male aeronaute brode zrakom? Arachnolozi dugo su umovali, što je tome uzrok. Ausserer mnije, da bi to moglo stajati u savevu s razplodom — seoba mužakS,. Ali „vilinu kosu" vidjamo po najčešće u jeseni i to od inladih, nezrelih pauka; vrieme je dakle za ono odmaklo, pače to je doba, kad imade najviše mladih. S toga upravo mnijem, da to nije ništa drugo, nego seoba i mladi se razilaze tražeći širje područje, borba za ostanak! Herma n to ovako od prilike crta: Za liepih dana jesenskih vidi se množina obično nezrelih pauka, gdje se uzpinju tražeći visoke predmete: vršak lišća, grančice, kolce, krize na grobovih, ograde na mostovih itd. Došavši na vrh razapne nekoliko usporednih niti, da se o nje oprieti može; čeka na ćuh vjetra, a tad se okrene proti vjetru, pritisne preljke o tlo, nadigne zatku i upre se o popriečne niti, a vjetrić nosi iz preljaka izdazeću nit u slici hiperbole, da, budući je jedan kraj zaliepljen o tlo, a drugi se sveudilj produžuje izlazeć iz preljaka. Ako hjperbola sama ne pukne, okrene se pauk naglo, i pregrize ju — nit dakle lebdi i dulji se vjetrom onako, kako već opisasmo. Kad nit dosegne 2—3 metra, kadra je već nositi pauka, a on sguri noge i odleti — u zrak! Vjetrić nosi i nit i njega daleko, dok je njega volja, jer kad mu je dosta, spusti se na posebnoj niti na zemlju, odgrize spoj sa balasta i traži prečesto, da se opet digne, dočim ostavljeni zrakoplov brodi dalje vjetrom i zamrljava se s ostalom paučinom. Svaki put, dakako, ne uspje otisnuti se na prvi pokus u zrak; tad prekine niti, koje leprše često u velikoj množini po zraku. Naš narod gata o toj „vilinoj kosi" ili svili za babjeg lieta koješta i dovodi ju u svezu sa zračnim vilami; nu, kako vidjesmo, to je seoba pauka. Seoba, ali svakako zanimljiva seoba, jer vilina kosa, a na njoj pauci vide se u velikoj visini daleko od kopna Ch. D a r w i n izvješćuje („put jednoga prirodopisca"), da je na otoku La Plate u daljini od 96 km. od kopna susreo množinu viline kose za veoma lagana vjetra. Arachnolog C o o k (u American Spiders) navadja, da su pauci sa svojimi niti zatekli jedan brod u daljini većoj od 300 kim. od kopna: jarboli i užeta napuniše ih se najedan put, te pauci malo po malo izčeznuše. Meni je pak kapetan Vazmoslav Marochini iz Bakra pripoviedao, da je on putujući brodom sreo u Atlantiku takovu množinu paučine, koja se u oputo od broda uplela, na kakvih 200 m. milja od kopna, sjevero iztočno od Buenos-Ajres, kad je duvao vjetar od kraja. Mnogo su arachnolozi morali umovati i prepirali se o postanku i uzlazu viline kose. Od starijih spomenut ću Blackwalla, jer je njegovo opažanje zanimljivo. God. 1827., šečući okoUcom Manchestera u p6 dana opazi, da je 18 |